Što je zapravo mamager? Još bolje pitanje, što zapravo znači biti mamager?
Mi nismo ovdje kako bi pričale samo o majčinstvu. Iako svi mamu percipiraju kroz onaj brižan zagrljaj u kojem se osjećamo sigurno, je li to uistinu sve što se vidi? Treba li to značiti više od biti ženski roditelj?
Žena ne mora roditi dijete da bi bila majka. Da, dobro ste pročitali: sve smo mi majke u nekoj od naših uloga. I često te uloge podrazumijevaju odgoj i podizanje. To ne podrazumijeva nužno djecu već zajednicu, ljude pojedinačno, a ponekad i odgojne mjere u poslovanju i vođenju projekata. Majke, menadžerice, prije svega žene koje podižu sebe, a zatim i sve oko sebe.
Žene koje uspješno i malo manje uspješno balansiraju u svim svojim ulogama. Žene koje istim rukama nježno skidaju flaster i otvaraju staklenke zimnice. Mijenjaju pelene i dogovaraju sastanke. One koje crtaju prstima i precizno kistom nanose make up.
Mi razumijemo i afirmiramo sve te uloge jer sve one znače biti žena. Nekad u različitim periodima tijekom dana, a nekad istovremeno.
Ne želimo uljepšavati stvari. Jasno vidimo koji su društveni stavovi i one uloge u kojima nas se često želi vidjeti. To ne znači da se slažemo s njima. Promatramo stvari iz druge perspektive i ovom kampanjom jasno govorimo – znamo tko smo.
Znamo zašto smo tu.
Mi smo mamageri.
Mi smo vaš glas.
Ako želimo mijenjati javno mijenje kao medij, educirati, motivirati i poticati na pozitivne promjene, onda to moramo činiti na svim kanalima onim jezikom koji oni razumiju i komuniciraju.
Živimo u vremenu gdje moramo vrlo jasno komunicirati što smo. Gdje moramo biti svjesne koje sve uloge imamo u društvu, one koje percipiramo kao prirodne jednako kao i one koje biramo same ili su nam dodijeljene od strane društva.
Ne komuniciramo samo i isključivo business zajednici, komuniciramo svima koji dobrim djelom utječu na business i zajednicu – na ljude. Zato ne komuniciramo samo lijepe stvari lijepim riječima, komuniciramo činjenice i realnost koju živimo. Kroz tu realnost možemo zaokupiti pažnju i usmjeriti ju na pozitivne stvari.
Komuniciramo stvari kakve jesu. Riječima koje postoje. Riječima koje se koriste i ne možemo ih nijekati. Riječima u kojima interpretiramo različite uloge s kojima se svaka žena nosi kroz jedan dan, od poslovnog konteksta do obitelji, od brige za druge do brige za sebe.
Njima ukazujemo na bitnost poticanja međusobne podrške, dijaloga i suradnje kako bi se stvorilo društvo gdje žene, kao i svi drugi dionici društva mogu postići puni potencijal, neovisno o dobi, iskustvu ili kulturnoj pozadini.
Zato upozorenje prije čitanja daljnjeg teksta.
Da, imamo i sise. To je točno. Zašto bi i bilo krivo? Zašto bismo to umanjivali. Zašto bismo karakteristike koje nas obilježavaju definirali kao nešto što izaziva zgražanje ili gnušanje? Takve smo kakve smo, tu nema srama.
Životne situacije ogolile su nas straha od riječi jer je sve već rečeno i čuto.
Ali nemamo samo sise, nemojmo to zaboraviti. Tu je i mozak. Tu je onaj koji nam je omogućio da sve pamtimo i koji nas tjera dalje. Onaj koji nas je doveo tu gdje jesmo. Pamet u glavi, znanje, razmišljanje. Onaj zbog kojeg se možemo samo nasmijati jer nam omogućuje da sad pričamo o iskustvu, poslovanju i znanju te da koristimo sve one velike i male riječi kako bismo motivirale, educirale, utješile i potaknule druge da čine isto.
S uvažavanjem i bez straha, iskreno i transparentno o ravnopravnosti, majčinstvu, ženama, muškarcima, karijerama, poduzetništvu, održivosti.
ADVERTISEMENT
ADVERTISEMENT