Humor i smijeh – zašto su nam određene stvari smiješne

Danas razmatramo zašto se smijemo, teorijske osnove humora i kako smijeh oblikuje naše međuljudske odnose. 

Humor je složen i subjektivan pojam koji se teško definira jednostavno. No, može se opisati kao emocionalni odgovor na nešto smiješno ili zabavno. On može biti prisutan u raznim oblicima, uključujući šale, mimove, komične situacije, igre riječima i druge izraze koji izazivaju smijeh.

Izvor: Pixabay

Nastanak humora može proizaći iz različitih izvora, a evo nekoliko čimbenika koji često igraju ulogu: 

•  Humor često proizlazi iz neočekivanih ili kontradiktornih situacija, riječi ili misli. Ljudi se često smiju kada nešto nije onako kako su očekivali. 

•  Humor povezan s osjećajem nadmoćnosti može biti smiješan. To može uključivati smijeh na tuđe nezgode ili gluposti. 

•  Smijeh može nastati kada se nešto neobično ili iznenađujuće dogodi, ali na način koji nije uvredljiv ili ozbiljno štetan. Ovaj koncept povezan je s “benignom povredom”. 

•  Humor često služi kao sredstvo izgradnje ili jačanja društvenih veza. Ljudi dijele smijeh kao način povezivanja. 

•  Ako se situacija razvija na način koji je suprotan očekivanjima, to može izazvati smijeh. 

•  Humor često uključuje elemente koji zahtijevaju određeni napor uma kako bi ih shvatili. To može uključivati igre riječima, suptilnosti ili paradokse. 

•  Ono što se smatra smiješnim često ovisi o društvenom i kulturnom kontekstu. Šale ili situacije koje su smiješne u jednom društvu možda neće imati isti učinak u drugom.

Nastanak humora također može biti povezan s pojedinačnim iskustvima, osobnim preferencijama i emocionalnim stanjem pojedinca u određenom trenutku. S obzirom na raznolikost ljudskih iskustava, ono što jedna osoba smatra smiješnim možda neće biti smiješno drugoj. 

Humor, poput smijeha, predstavlja izazov za znanstvenike, budući da je teško definirati što ga čini smiješnim. Dok rječnici humor jednostavno opisuju kao “kvalitetu zabavnosti”, psiholozi, neuroznanstvenici i filozofi proučavaju različite teorije humora kako bi razumjeli ovu kompleksnu pojavu. 

Jedna od najstarijih teorija humora, koja datira još od Platona i antičkih grčkih filozofa, sugerira da ljudi smatraju smiješnima prijašnje verzije sebe i nesreće drugih jer se osjećaju nadmoćnima. Ova teorija nadmoćnosti jedna je od mnogih pokušaja objašnjenja, ali znanstvenici priznaju da nijedna pojedinačna teorija ne obuhvaća sve aspekte humora. 

Jedna modernija teorija, nazvana “benigna povreda”, sugerira da smijeh nastaje kada osoba prepozna da je etički, društveno ili fizički norma prekršena, ali da taj prekršaj nije uvredljiv, osuđujući ili uznemirujući. Na primjer, situacije koje su percipirane kao neozbiljne povrede društvenih normi često izazivaju smijeh kod ljudi koji ne smatraju da su uvredljive.

Izvor: Pixabay