Kolumna Anđe Marić: Život u svijetu distrakcija. Jesmo li slobodni koliko mislimo da jesmo?

Vijesti i televiziju prestala sam gledati prije nešto više od 12 godina kada sam se preselila u novi stan nakon razvoda. Tada sam mislila da pomalo riskiram s tim što neću biti u toku, ali sam odlučila da je moj emocionalni mir važniji.  

Danas mislim da je to bila najbolja odluka i vidim da svijet i dalje itekako postoji i bez mog znanja o baš svakom “sranju” koje se događa na svijetu. Ako bude smak svijeta, nema sumnje da ćemo saznati iako ćemo ga teško spriječiti. Sudeći po medijima svijet je sve luđi, ali kao promatrač sa strane ne bih se složila s time i čvrsto vjerujem da svijet postaje sve bolji i humaniji te da se svaki dan dogodi puno više dobrih vijesti nego loših.

Ali takve vijesti ne služe svrsi. Ne može se manipulirati sretne i slobodne ljude, već one koji se boje i žive u emocijama preživljavanja koje te održavaju u stanju stresa i pripravnosti na borbu/bijeg i smrzavanje – to je kada se moraš praviti mrtav kada te njuška medvjed. 

Imamo tri mozga:

Reptilni (drevni, instinktivni, zadužen za preživljavanje – upravo u njemu se nalazi taj sistem borba/bijeg i smrzavanje)  

Limbički (emocionalni, on donosi sud kako se osjećamo u svom okruženju i sjedište je autonomnog živčanog sustava) 

Neokorteks (razmišljajući, kreativni mozak) – ima beskonačne sposobnosti i zovu ga krunom ljudske evolucije. To je dio mozga koji je najviše usklađen s našim izvorom, s višim bićem, s našim neograničenim potencijalom. On generira kreaciju, manifestaciju, maštu, razvoj, logično razmišljanje, objektivnost, empatiju i najvažnije – svijest.  

“Jedna od fascinantnih osobina našeg reptilnog, drevnog mozga je njegova sklonost negativnosti. Da bi nas održao sigurnima, on je daleko manje zainteresiran za ono što je pozitivno u našem okruženju i znatno više angažiran u tome da nam neprestano javlja što je loše. Njegova zadana postavka je da neprestano traži opasnost i da nas očuva na životu. To datira iz vremena kada je život bio daleko više brutalan i opasan i taj njegov mehanizam je iznimno dobro služio naše pretke, ali danas to više nije tako”, Robin S. Sharma “The 5am club”.

Danas živimo puno luksuznije i kvalitetnije nego što su živjeli pripadnici kraljevske elite prije samo nekoliko stotina godina, a ipak bivamo u stalnom osjećaju nesigurnosti i strahu da će nam nešto nedostajati. To je karakteristično za reptilni mozak: emocije preživljavanja koje uključuju dominaciju, agresiju, seks, strogost, opsesivnost, kompulzivnost, obožavanje, strah, potčinjavanje i pohlepu. Ako želimo napredovati i evoluirati kao ljudska bića i umjesto pukog preživljavanja nastojimo nesmetano kreirati svoj život, dominaciju tog mozga treba zaobići.

Izvor: Pixabay

Važno je znati da je taj mozak glavna meta medijskih, reklamnih i političkih kampanji. To je naš “ranjivi” dio uz pomoć kojega nas se može manipulirati. Oni koji toga nisu svjesni, reagiraju na okidače reptilnog mozga i vječito su u “načinu preživljavanja” (tzv. survival mode), te ne mogu ni pojmiti da je život prepun ljepote i obilja.

Srećom ovo stoljeće jest doba informacija i velikog duhovnog napretka čovječanstva, ali i doba digitalne distrakcije i cyber buke koja je svuda oko nas. Nikada nije bilo lakše informirati se i nikada nije bilo teže ostati usredotočen na nešto. 

Priznajem, i ja sam postala talac elektroničkih naprava kao što su telefon, tablet i kompjuter. 

Isprva su to bili moji prozori u svijet kad sam većinu svojih dana ležala u krevetu. Uz rad na sebi i meditaciju, postepeno sam izašla iz emocija preživljavanja i počela svom tijelu signalizirati nove poruke.

Postepeno, moja energija se povećavala, osjećala sam se sve bolje i bolje, ali “smrtonosni stisak” društvenih mreža i elektroničkih naprava je ostao i to sam tek nedavno osvijestila. Tko koga tu drži u šaci?! 

Ako mi je energija, uz život, u stvarnom svijetu raspršena na život u virtualnom, na Whatsapp, Facebook, Instagram i mailove… Koliko energije je dostupno mom tijelu za odmor i popravak? Nedovoljno, zar ne? 

Kreatori tih naprava i društvenih medija ne žele da ikada budemo slobodni. Svakodnevno izmišljaju nove super osobine tih divnih napravica i njihovih medija zbog kojih postajemo kao roboti. Sjednite u kafić i malo pogledajte oko sebe – rijetki ljudi razgovaraju. Većinom su tu cyber-zombiji koji svako malo bulje u svoje pametne telefone. Tehnologija je sve pametnija, a ljudi su sve više tupi. 

Izvor: Pixabay