Djeca su ogledalo roditelja. Ovo je jako dobro poznata činjenica koju, nažalost, nerijetko zaboravimo. Naši maleni nasljednici upijaju naše ponašanje i imitiraju ga još od svoje prve godine života, pa je prilično jasno da im možemo i moramo biti najbolji mogući primjer. Osim toga, naše svakodnevne odluke, bile one dobre ili loše, utječu na našu djecu, što, također, ponekad zaboravimo. I ne treba nam se to uzimati za zlo, s obzirom na multitasking koji svakodnevno prakticiramo.
Osim toga, kao majke često smo pod povećalom, zar ne? Bez obzira što radili sa svojim djetetom, kako se ponašali ili koje odluke donosili, netko će negdje imati nešto za reći, bilo pozitivno ili negativno.
“Dojiš, ali ubacuješ i formulu?”
“Ostavljaš dijete baki?”
“Vratila si se na posao prije djetetove prve godine?”
Nerijetko nas se zbunjuje i “mom shamea” i onda takve moramo biti sigurne da smo pozitivan uzor djeci… I najsposobnije i najbrižnije među nama mogu se osjetiti neadekvatno, zar ne?
No, znanje je moć i sve svjesnije smo kako naše interakcije, stavovi i navike utječu na našu djecu. U nastavku donosimo nekoliko načina na koje možemo pozitivno utjecati na naše dijete bez da se pitamo radimo li nešto pogrešno.
Pomozimo djeci izgraditi samopoštovanje
Svi imamo stvari koje nam se ne sviđaju na nama, ali kad nas djeca čuju kako se žalimo na, primjerice, veličinu nosa, težinu, bore, celulit, kožu… vjerojatno će ih internalizirati kao negativne. Dakle, kad se pogledaju u ogledalo i vide taj isti nos ili višak/manjak kilograma koji nama osobno smetaju, kreirat će negativnu sliku o sebi i nastaviti taj loš ciklus. Mi smo lijepe, naša djeca su lijepa i trebali bismo to što ćešće ponavljati, i sebi i njima.
Stoga, pomozimo im da njeguju samopoštovanje, otvoreno razgovarajmo s s njima o učincima puberteta i medijskih poruka, kontrolirajmo upotrebu interneta, hvalimo njihova postignuća, potičimo pozitivna prijateljstava i postavljajmo pozitivni primjer.
Ne rješavajmo djetetov svaki problem, radije mu pokažimo kako se nositi s izazovima!
Da, teško je gledati kako se naša djeca bore, ali imperativ je pružiti im priliku da sami rade stvari, pa makar i krivo. Jer, kako će inače naučiti? Mame koje popravljaju svaku situaciju već pri prvoj prepreci, oduzimaju djetetu važne trenutke za kritičko razmišljanje i rješavanje problema, što može imati štetne dugoročne učinke na djecu.
Postoje istraživanja koja pokazuju da su djeca na fakultetima čiji su roditelji prakticirali “helikopter roditeljstvo” sklonija značajno višim razinama depresije i ne nalaze zadovoljstva u životu.
Dajmo djeci prostor da pogriješe, da uče i rastu iz grešaka. Ali dajmo im do znanja da smo tu ako nas trebaju.
Ne zanemarimo vlastitu karijeru i/ili hobije
Postoji puno razloga za ovo. Bez obzira što i ovdje znaju mišljenja biti podijeljena, i nerijetko, čak i u 21. stoljeću, nailazimo na kritike što smo “nastavile karijeru, a mogle smo mirno biti samo domaćice”, važno je ne zanemariti i svoj profesionalni i privatni život. To ima financijske, mentalne, pa i zdravstvene prednosti.
Postoje studije prema kojima odrasle kćeri majki koje su uz majčinstvo razvijale i karijeru, imaju veću šansu biti zaposlene na boljim pozicijama s boljom plaćom, za razliku od onih čije mame nisu radile. Također, odrasli sinovi majki koje su radile vjerojatnije će biti u braku s zaposlenom ženom i neće im biti strano raditi kućanske poslove.
Trebamo odvojiti vrijeme za sebe, za rad, vježbanje, druženje s prijateljima… jer i tako šaljemo sliku djetetu kako treba uvijek raditi na sebi, razvijati svoje vještine, sposobnosti i odnose, bez obzira koliko godina imali.
Čitajmo sa ili pred djecom
Postoje studije koje pokazuju vezu između mama koje čitaju iz zadovoljstva i djecu koje zauzvrat imaju veće razumijevanje čitanja i pojačanu emocionalnu inteligenciju. Naravno, čitanje sa svojom djecom 20 minuta dnevno je također sjajna stvar, čak i nakon što i sami nauče čitati. Čitanje zajedno promovira vještine slušanja, vještine vokabulara, pravopis i vještine razumijevanja čitanja.
Ostanimo dosljedni
Ovo je zapravo najvažnija stvar. Ako samo govorimo djeci što trebaju ili ne trebaju raditi, a ni sami se ne pridržavamo toga, sve je uzalud. Djeca prate svaki naš korak pa, primjerice, ako im kažemo da nije dobro buljiti u ekran a onda vide nas kako – buljimo u ekran, znamo da radimo nešto krivo. S druge strane, ako vide nježnost između roditelja, ako vide kako lijepo pričamo s poznanicima, prijateljima ili članovima obitelji, uče kako je to pravilan način ponašanja koji će i oni usvojiti i prakticirati.
Radeći na sebi, prakticirajući pozitivno ponašanje i navike, dajemo najbolji primjer i pokazujemo put našim najmlađima.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
