Na prvom individualnom roditeljskom sastanku za naše dijete, suprug i ja smo u isti glas pitali odgojiteljice: “Je li naše dijete razmaženo?”. Postoji jasna razlika između djeteta koje je maženo i razmaženo. Čitajte dalje i saznajte koja su glavna obilježja razmaženog djeteta i kako doskočiti tom izazovu.
Dijete koje vas udara u javnosti
Ako vas vaše dijete u javnosti udara, time jasno pokazuje nepoštovanje prema vama. Ovaj postupak možete sebi opravdati kao da je ono još maleno i ne razumije baš sve što se događa, ali dopustite li to samo ćete još više potaknuti ovakvo ponašanje. Nastojte čim prije zaustaviti ovakvu praksu.
Izbjeći pritom svakako morate uzvraćanje istom mjerom bilo fizičkim ili verbalnim nasilnim mjerama, no trebali bi doskočiti jasnim upozorenjem da vas udarac boli, da to nije prema pravilima lijepog ponašanja. Truditi se dijete pritom izdvojiti na stranu (posebice ako ste u parkiću ispred druge djece i roditelja), jer bi njegova reakcija dok je svjesno okoline koja ovo sve promatra mogla biti još agresivnija, kako bi ono pokazalo svoju moć.
Dijete koje prečesto podmićujete
Izbjegavajte nagrađivanje djeteta materijalnim poklonima i čestim nagradama za svako dobro ponašanje. To je upravo jedan od utabanih puteva kojima ćete djetetu bili draži, no izdignite se iznad toga i pogledajte širu sliku. Djetetovi apetiti će s vremenom rasti, a obrazac ponašanja će se zadržati. Kada dođete do nečega što možda ne možete istoga trenutka kupiti, kakvu ćete sliku o vašem odnosu poslati djetetu? Dijete pustite da samo sagleda i kritički razmišlja je li u nekom trenutku nagradu zaslužilo, te da ju povremeno kroz duži period zasluži. Možda kada skupi 10 zvjezdica kako bi ostvarilo poklon i nagradu i samo se bude osjećalo bolje s vlastitim uspjehom i ustrajnošću.
Non stop se prijetite, ali ništa ne djeluje
Često puta smo i mi roditelji izgubljeni u vlastitim obavezama i metodama odgoja, pa posežemo za vrlo neučinkovitom metodom – prijetnji. Prijetnja nije dobra niti u kojem smislu, a najgora je kada nije uvjerljiva, pa nas zbog toga dijete uopće ne shvaća ozbiljno. “Uzeti ću ti…”, “Nećeš smjeti…” i tome slično, ako pri tome nismo dosljedni vrlo brzo djetetu prezentira obrazac koji je čisti “pucanj u prazno”. Djelovati trebamo trenutačno, a prijetnje izbjegavati. Dosljednost je teško uspostaviti, ali jednom kada uspijemo, prijetnje nam neće biti potrebne.
“Samo molim te, nemoj plakati”
Sasvim je normalno da nama roditeljima nije lako gledati kako se dijete suočava s negativnim iskustvima i teškim osjećajima. Iz dobre namjere često puta glumimo helikopter koji nadlijeće na djetetom, ne bi li ono bilo što ružno od vanjskoga svijeta osjetilo. Pretjerivanjem u zaštiti djeteta odmažemo djetetu da se nauči suočavati sa vlastitim frustracijama. Povremeno trebamo prijeći preko brige, stisnuti zube i dopustiti da dijete proživi do kraja situaciju, bez da se pritom uplićemo. Vrlo je bitno da se ono može suočiti sa svime što ga slijedi u budućnosti.
Ne udovoljavati svakom zahtjevu djeteta, samo da ne bude ljuto
Tantrumi, izljevi bijesa i agresivno zahtijevanje da bude po njegovoj volji, nikako nisu ugodni za roditelja. No, udovoljimo li svakom izljevu bijesa, time mali mozak u razvoju učimo da se bijesnim ispadima dobiva ono što ono želi. Dijete u tim trenucima osjeća naš strah od njega samoga. Kako bi zaustavili ovaj oblik ponašanja i kako ne bi odgojili potpuno razmaženu osobu koja od svijeta očekuje da će dobiti uvijek i sve što poželi, moramo stati na kraj i suočiti se s djetetovim ispadom agresivnosti i bijesa. Voditi računa pritom treba da nas dijete dok je ljuto ne čuje. Kada ispad bijesa prođe, objasniti mu kako je ljutnja jedan od sastavnih emocija koju će još puno puta osjetiti, ali da jednostavno nije moguće da uvijek dobije sve što poželi.
Ako ste se pronašli u nekoj od sljedećih situacija ili je vaše dijete malena ljuta papričica, pokušajte pronaći način kako će energiju koju u sebi osjeća izbaciti iz sebe. Dajte mu jastuk koji može jako grliti ili lupati kada je ljutito, ali da to pritom niste vi. Pokušajte da ljutnju nacrta na papir i na taj način ju osvijesti.
Jedna od vježbi je i zakucavanje dječjim čekićem malenih drvenih štapića u šupljine ili da ispružite ispred sebe dlanove i djetetu ponudite da nabacuje na dlanove brojku deset dok ljutnja ne prođe, te tako izračunate koliko je ovoga puta ljuto. Uvijek se na prvom mjestu spustite na njihovu razinu, ponudite zagrljaj i razumijevanje. Razgovor o ovoj temi ostavite za neke mirne trenutke.
Puno strpljenja i ljubavi vam želimo, uz čestu opasku – niste sami.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
