Svijet doslovno gori. Ledeni pokrovi se tope, oceani se dižu, ekstremni vremenski uvjeti postaju nova normala, a mi? Mi i dalje naručujemo brzu modu s besplatnom dostavom i ispijamo kave iz jednokratnih čaša. 

Znamo sve – svaki podatak, svaku zabrinjavajuću statistiku, svako upozorenje znanstvenika. Pa ipak, kad treba djelovati, vrtimo očima i prelazimo na sljedeći TikTok video.

I tu leži problem: svi znamo da trebamo mijenjati navike, ali malo tko to stvarno radi. Zašto? Jer promjena boli. Jer odricanje nikome nije zabavno. Jer održivost često znači skuplje proizvode, više truda i odustajanje od nekih omiljenih stvari.

Zašto je održivost još uvijek samo trend, a ne stvarnost?

Ako pitate stručnjake, odgovor je kompleksan. Tamira Snell, futurologinja iz Copenhagen Institute for Futures Studies, naglašava da je faza održivosti gotova. Više nije dovoljno samo reciklirati i povremeno kupiti metalnu slamku. Trebamo ući u fazu regeneracije, aktivnog obnavljanja svega što smo uništili. 

Ali to je lakše reći nego učiniti jer ljudska priroda je u raskoraku s dugoročnim promjenama. Mi volimo instant rezultate, one koji se odmah vide i osjete. Pravedan porez na CO2 ili spor prijelaz na održive materijale? No, thanks. Popust na novi iPhone? Yes, please!

Future Tense powered by Lürssen

Tema održivosti posljednjih je nekoliko godina jedna od ključnih tema političkih i ekonomskih rasprava, ali i svakodnevnog života građana. Unatoč tome, tek smo zagrebli površinu kad je u pitanju djelovanje. S obzirom na brze promjene i upozorenja stručnjaka, Copenhagen Institute for Futures Studies, strateški partner Future Tense powered by Lürssen konferencije naglašava kako više ne smijemo biti u fazi održivosti, usmjerenoj na recikliranje i smanjenje potrošnje, već hitno moramo prijeći u fazu regeneracije. To podrazumijeva promjenu načina razmišljanja i djelovanja s ciljem obnove i regeneracije svega što smo uništili.

No, započinju li promjene od korporacija, potrošača ili pak regulativnih tijela? Primjer naplate plastičnih vrećica pokazuje da regulatorne mjere mogu imati izravan utjecaj na potrošačke navike. 

Pa zar nam je potrebna vanjska regulativa kako bismo usvojili poželjna ponašanja? Ovo su samo neka od pitanja na koja će odgovoriti Tamira Snell iz Copenhagen Institute for Futures Studies, 8. svibnja na konferenciji Future Tense powered by Lürssen. 

Naglasak na održivost u praksi

Kao futurologinja i kulturna sociologinja, Snell propitkuje ljudsko ponašanje i kulturne obrasce u kontekstu društvenih promjena, a na konferenciji će naglasak biti na održivim praksama. 

U predavanju Future Behaviours For A Sustainable Future, Snell će analizirati razloge zbog kojih postoji nesklad između ljudskog ponašanja i očuvanja okoliša. Posebno će istaknuti važnost razumijevanja emocionalnih i psiholoških dimenzija koje stoje iza otpornosti na promjene. 

Održiva budućnost ne ovisi samo o pravilima i regulativama, već o dubokoj promjeni načina na koji percipiramo svijet oko sebe i našu ulogu u njemu.

Uz Tamiru Snell, na konferenciji Future Tense powered by Lürssen govorit će Howard Yu o budućnosti poslovanja i liderstva, Peter Hinssen o budućnosti tehnologije, Sami Kazi o pametnim gradovima te Carl Honore o kulturi usporavanja, jednom od načina povećanja kvalitete života, ali i produktivnosti u svijetu brzih promjena.

U svom petom izdanju, Future Tense powered by Lürssen na jednom mjestu okuplja stručnjake, futurologe i lidere industrija, poslovnu i akademsku zajednicu te predstavnike javne uprave s ciljem poticanja strateškog promišljanja o budućnosti.

Održivost kao PR, ne stvarnost

Posljednjih godina brendovi su shvatili da je „zeleno“ u modi. Sve je odjednom eco-friendly, carbon-neutral, recyclable, sustainable. I dok na deklaracijama dominiraju riječi koje zvuče utješno, stvarnost je brutalnija.

Greenwashing tako predstavlja fenomen gdje brendovi ulažu više u marketing nego u stvarne ekološke promjene. Plastika i dalje dominira, samo sada dolazi u „biorazgradivoj“ verziji koja se zapravo razgrađuje samo u laboratorijskim uvjetima. Fast fashion brendovi lansiraju „conscious“ kolekcije, dok istovremeno nastavljaju proizvoditi milijune tona tekstilnog otpada godišnje.

Na kraju, sve se svodi na isto: volimo vjerovati da radimo nešto dobro, ali zapravo nastavljamo po starom.

Pa, što ćemo učiniti s time? Možemo li se osloniti na individualnu odgovornost ili čekamo da nas regulative natjeraju na promjenu?

Ako korporacije nastave zagađivati, dok istovremeno prebacuju odgovornost na potrošače, nećemo daleko dogurati. Ako vlade ne uvedu čvrste regulative i stvarne sankcije za one koji krše pravila, sve ostaje samo priča. Ako mi, kao potrošači, ne prestanemo podržavati neodgovorne brendove, nema razloga da se industrija mijenja.

Zapitajmo se: možemo li se izvući iz ovog kruga ili ćemo i dalje pričati o ekološkoj krizi dok surfamo Zara aplikacijom?

Izvor naslovne fotografije: Pexels