Danas, kad ti laptop često grije noge više nego sunce, a mail notifikacije ne znaju za radno vrijeme, Prvi maj, nekad dan sindikalnog ponosa i radničke solidarnosti, sve češće zvuči kao relikt prošlog vremena. Ali je li to stvarno tako?

Nekoć se borilo za osmosatno radno vrijeme. Danas se borimo da to radno vrijeme i ostane osam sati, a ne 12 prikrivenih “jer radiš od doma pa ti nije teško”.

Raditi ne znači robovati, čak ni kad voliš svoj posao

Dostojanstveni rad danas znači više od redovne plaće. To je kombinacija sigurnosti, poštovanja, ravnoteže i prostora za osobni rast. Jer što ti vrijedi stabilan posao ako stalno “goriš”? Ili "fleksibilno" radno vrijeme koje ti pojede cijeli dan jer si stalno "dostupan"?

Zvuči poznato, zar ne?

Radna etika milenijalaca i generacije Z ne staje samo na “da ne umrem od gladi” – oni traže smisao, ravnotežu, psihološku sigurnost, mogućnost napredovanja, opciju rada s Malte (ili iz vlastite kuhinje). No koliko god to izgledalo kao privilegija, realnost je da se prava zaposlenika u mnogim industrijama još uvijek kroje po pravilima 20. stoljeća.

Gdje je tu dostojanstvo?

U svakom ugovoru koji se poštuje. 

U svakoj plaći koja pokriva život, a ne preživljavanje. 

U svakom roditelju koji ne mora birati između bolesti djeteta i gubitka posla. 

U svakom poslodavcu koji ne koristi burnout kao mjernu jedinicu odanosti.

I da, dostojanstveni rad je i kad imaš pravo reći “ne” – bez straha da ćeš zbog toga ostati bez posla ili reputacije.

Što dalje?

Za početak – ne šutjeti. Ne romantizirati "grind kulturu". Ne zamijeniti plaću "prilikom za rast". I, naravno, priznati da borba za radnička prava danas izgleda drugačije, ali nije ništa manje važna.

Bilo da si freelancer koji se bori s ghostanjem klijenata, tata koji mora izmišljati bolovanje jer HR “nema politiku za to” ili poduzetnica koja želi održiv biznis bez izgaranja – ti si dio te borbe.

Prvi maj nije samo roštilj. To je podsjetnik da ljudskost na poslu nije trend, nego temelj.

Na ovaj praznik rada, zapitajte se:

• Zašto je toliko teško reći šefu da imaš temperaturu?
• Radiš od kuće? Znači dostupan si 24/7?
• Zašto još uvijek zvuči revolucionarno tražiti fer plaću za pošten rad?

Jer u mnogim branšama, pogotovo onima koje održavaju svakodnevicu, trgovina, usluge, zdravstvo, obrazovanje, radnici i dalje kaskaju za pravima. I dok globalni korporativni PR hvali "wellbeing" i radno okruženje koje njeguje, prekovremeni sati, toksične hijerarhije i nesigurni ugovori i dalje su stvarnost za previše ljudi.

Borba za dostojanstven rad danas nije šaka u zrak, nego email s "ne mogu večeras", odbijanje neplaćenog “prilika za rast”, zapošljavanje po vrijednostima, a ne samo rezultatima. To je generacija koja zna da rad ne mora značiti robiju i koja zna da odmoran radnik nije lijen, nego održiv.

Upravo zato Prvi maj danas nije staromodan – on je aktualniji nego ikad.
Samo sada umjesto zviždaljki i megafona, borba dolazi u obliku objave na LinkedInu, kolektivnog sindikalnog maila, statusa “na bolovanju” – i to je OK.

Izvor naslovne fotografije: Pexels