Svake godine, 8. ožujka, svjedočimo istom spektaklu: korporativni eventi, paneli o ženskom liderstvu i popusti na kozmetiku i parfeme. A kad fešta završi, stvarnost se vraća u svoju standardnu, ne baš sjajnu verziju. 

I ne, Dan žena nije osmišljen da bismo pile besplatne roze koktele ili dobile simbolične poklone u obliku cvijeća ili drugih darova. Originalna svrha ove prigode bila je mnogo radikalnija: borba za prava žena, bolje uvjete rada, pravo glasa i ekonomsku ravnopravnost. Možda je vrijeme da ga ponovno počnemo tretirati tako.

9. Noćni marš u Zagrebu

U Zagrebu se već 9. godinu za redom održava Noćni marš za 8. Mart, ove godine pod sloganom “Feminizam nema granica”. Ako vas zanima zašto bi u 21. stoljeću žene i dalje trebale marširati, ovaj zagrebački marš jasno će vam to dočarati uz svoje poruke. Primjerice, organizatori istog ističu da borba za ženska i radnička prava ne poznaje granice i da živimo u vremenima kada nasilje nad ženama, ekonomska sigurnost i institucionalna nepravda i dalje oblikuju živote žena te u skladu s time Noćni marš ostaje prostor otpora, solidarnosti i kolektivne borbe.

Noćni marš održat će se na Dan žena, 8. ožujka u 18 sati, a kreće ispred Hrvatskog narodnog kazališta pa sve do Zrinjevca gdje ćete imati prilike poslušati govore na navedene teme te poslušati glazbeni program.

Povijest Dana žena: Kako je sve počelo?

No, vratimo se malo na početak. Dan žena nije počeo s ružama i čokoladama. Iako ga danas mnogi doživljavaju kao još jedan prigodni datum za marketinške kampanje, njegova povijest priča neku sasvim drugu priču – priču o borbi za prava, o štrajkovima i ulicama punim žena koje su zahtijevale jednaku plaću, bolje uvjete rada i pravo glasa. 

Kraj 19. i početak 20. stoljeća bio je kaotično razdoblje za radnike, a još gore za radnice. Žene su radile u tvornicama po 12-16 sati dnevno, za mizernu plaću i u nehumanim uvjetima. Prekretnica se dogodila 8. ožujka 1908. godine, kada je 15.000 žena marširalo ulicama New Yorka tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Taj prosvjed postavio je temelje za ono što danas obilježavamo kao Međunarodni dan žena.

Prvi službeni Nacionalni dan žena obilježen je u SAD-u 1909. godine, a ideja se brzo proširila svijetom. Na prijedlog njemačke socijalistkinje Clare Zetkin, 1910. na Međunarodnoj konferenciji socijalističkih žena u Kopenhagenu odlučeno je da se 8. ožujka svake godine obilježava Dan žena kako bi se svake godine podsjećalo na borbu za ravnopravnost. Prvotno obilježavan u socijalističkim krugovima, postao je globalni fenomen koji bi trebao biti prilika za refleksiju, ali i konkretnu akciju.

Danas, više od jednog stoljeća kasnije, imamo pravo glasa, žene su itekako prisutne u poslovnom svijetu, ali istovremeno, globalna rodna neravnopravnost još uvijek nije niti približno stvar prošlosti. I dok se kapitalizam pobrinuo da Dan žena postane još jedan potrošački festival, žene i dalje zarađuju manje, obavljaju kućanske poslove uz sve svoje poslovne obaveze i balansiraju između karijere i majčinstva bez prave podrške.

Gdje smo danas?

Danas živimo u svijetu u kojem se feminizam prodaje u obliku majica s natpisima „Girl Power“ dok istovremeno žene i dalje u prosjeku zarađuju 10-20 % manje od muškaraca za iste poslove (i pozicije). Kućanski poslovi i briga o djeci (tzv. "druga smjena") još uvijek padaju pretežno na žene. Mnoge žene nemaju pristup plaćenim bolovanjima kada se suočavaju s menstrualnim bolovima, menopauzom ili postporođajnim izazovima. Strukturna diskriminacija i dalje otežava ženama napredak u visoko plaćenim industrijama.

A što nam danas nude povodom Dana žena? Panele. Motivacijske govore. I popust na parfeme.

Trebamo konkretne promjene: Počnimo s plaćenim PMS danom

Umjesto još jednog panela na kojem se govori kako su žene superjunakinje koje sve stižu, zašto ne bismo uveli konkretne promjene? Recimo, plaćeni PMS dan off.

Menstrualni bolovi, glavobolje, umor i promjene raspoloženja stvarni su i mogu biti jednako onesposobljavajući kao i bilo koji drugi zdravstveni problem. Japan, Južna Koreja, Indonezija i Zambija već godinama imaju zakon koji ženama omogućuje plaćeni menstrualni dopust. Zašto ga nemamo i mi?

Ako kompanije zaista žele pokazati da im je stalo do žena, neka prestanu s ispraznim PR događanjima i počnu s provođenjem stvarnih mjera koje ženama zaista olakšavaju život.

Što još možemo tražiti umjesto panela i poklona?

Ne trebamo čekati idući 8. ožujka da bismo pokrenule promjene. Pitajte koliko vaši kolege zarađuju. Tražite fleksibilnije uvjete rada. Insistirajte na jasnim pravilima protiv diskriminacije. 

Osim panela, evo što još možemo tražiti za svoje bolje sutra:

Transparentne plaće

Koliko točno zarađuje vaš muški kolega na istoj poziciji? Ako ne znate, niste jedine. Razgovor o plaćama kod nas je još uvijek tabu, što poslodavcima savršeno odgovara. Žene su sustavno potplaćene i često ni ne znaju da rade za manje novca nego muški kolege. Transparentnost plaća bila bi prvi korak u smanjenju rodnog jaza u primanjima – i ne, ne pričamo o prosječnim postotcima, već o javnim, jasnim podacima dostupnim svima.

Fleksibilnije radno vrijeme

Rad od kuće i fleksibilnost oko radnog vremena trebali bi biti normalni, a ne privilegija rezervirana za nekolicinu. Žene i dalje nose veći teret kućanskih obaveza i brige o djeci, a rigidno radno vrijeme im to nimalo ne olakšava. Mogućnost prilagodbe radnog dana ili barem opcija hibridnog rada nije ustupak ženama, nego osnovni preduvjet za bolji balans između posla i privatnog života, a u konačnici i za bolje mentalno zdravlje žena.

Plaćeni PMS dopust

Zamislite da imate migrenu, grčeve u trbuhu, nesanicu i umor, ali se unatoč tome i dalje očekuje da radite s punom koncentracijom i produktivnosti. Zašto? Zato što je to normalno za žene? Nije normalno, i nije fer. PMS i menopauza ozbiljno utječu na fizičko i mentalno zdravlje, a plaćeni dopust u tim danima bio bi minimalan znak razumijevanja. Ako korporacije mogu odobriti dane slobodno za mentalno zdravlje, mogu i za nešto što je biološka realnost polovice populacije jer hormonalne promjene nisu još jedan hir i izmišljotina, nego realnost koja utječe na svakodnevno funkcioniranje.

Jasna politika protiv diskriminacije i uznemiravanja

Koliko žena poznajete koje nisu doživjele neprimjerene komentare na poslu? Pretpostavljamo jako malo. Seksizam i neprikladne izjave usmjerene prema ženama još uvijek redovito postoje u radnim okruženjima. Dan žena trebao bi biti podsjetnik da nulta tolerancija na diskriminaciju i uznemiravanje nije nešto što se pokušava implementirati, nego nešto što mora postojati, sada i odmah. "Muškarci su takvi“ više nije i ne bi trebao biti ni približno prihvatljiv izgovor.

Dan žena nije slavlje – on je motivacija za dalje

Ako nešto treba ostati kao poruka Dana žena, onda je to da još nismo gotove. Nije dovoljno da imamo pravo glasa ako nas i dalje ne shvaćaju ozbiljno na poslovnim sastancima. Nije dovoljno da možemo birati karijeru ako istovremeno moramo obavljati sve kućanske obaveze, brigu o djeci (nerijetko i o partneru). I nije dovoljno da pričamo o ravnopravnosti ako je svaka stvarna promjena i dalje na čekanju.

Trebamo manje praznih priča i više konkretnih pomaka. Manje panela, više promjena u zakonima. Manje simboličnih gesti, više stvarne podrške. Jer ravnopravnost nije PR trik – ona je pravo koje još uvijek nije potpuno ostvareno.

Izvor naslovne fotografije: Pexels