Ako ste ikada pokušali voditi ozbiljan razgovor s tinejdžerom, znate koliko to može biti frustrirajuće. Kao da pričate s majstorom pasivne agresije koji istovremeno šalje poruke, sluša glazbu i daje vam polovične odgovore. 

Ali, ispod tog zida od neodgovorenih poruka i podignutih obrva krije se jedna neugodna istina: mi smo ti koji su najčešće problem. Zašto to kažem? Ponajprije zato što odrasli često zaboravljaju da povjerenje nije jednosmjerna ulica i da se ne može očekivati da će ga djeca i mladi automatski imati prema roditeljima, učiteljima ili bilo kojoj figuri autoriteta. Tinejdžeri nas zapravo uče da se povjerenje osvaja, a ne naređuje.

Test povjerenja (ili: Zašto moj tinejdžer ništa ne dijeli sa mnom?)

Kad roditelj primijeti da mu se dijete sve manje povjerava, prva reakcija često je panika. Je li se nešto dogodilo? Je li pod utjecajem lošeg društva? Zašto ja više ne znam što mu se događa u životu?

No, istina je često jednostavna i puno brutalnija: možda ste prečesto prekršili njegovo povjerenje. Možda ste njegovu tajnu nesvjesno podijelili s bakom. Možda ste svaki problem pokušali popraviti umjesto da ste ga samo slušali. Možda ste se previše puta narugali njegovim brigama, misleći da su "dječje".

Istraživanje Sveučilišta Harvard o povjerenju među tinejdžerima i roditeljima, pokazalo je da mladi najviše cijene autentičnost. Drugim riječima, ako želite da vam vjeruju, morate prestati glumiti da sve znate bolje i početi slušati bez osuđivanja. Povjerenje je dvosmjerna ulica, a ne prijetnja u stilu: "Reci mi istinu ili će biti posljedica."

Kako tinejdžeri grade povjerenje – i što mi možemo naučiti iz toga?

Tinejdžeri su majstori ispitivanja granica. Oni testiraju, promatraju i analiziraju kako se odrasli ponašaju u određenim situacijama. Možete im deset puta reći da mogu računati na vas, ali ako ste jednom izdali njihovu tajnu ili ih osramotili pred prijateljima, gotovi ste. Povjerenje se ne obnavlja jednom velikom gestom, nego dosljednim ponašanjem iz dana u dan.

Psihologinja Lisa Damour, autorica knjige Under Pressure, tvrdi da tinejdžeri povjerenje grade na tri ključna elementa:

• Dosljednost. Ako kažete da ćete nešto učiniti, učinite to. Njima je jako stalo do vašeg obećanja.
• Empatija. Nemojte umanjivati njihove probleme, čak i ako vam se čine trivijalnima.
• Autentičnost. Priznajte kada pogriješite i pokažite im da i vi također učite.

Povjerenje u digitalnom dobu

Povjerenje u digitalnom dobu nije izazov samo za djecu i tinejdžere, to je nešto s čime se suočavaju gotovo sve generacije i pokušavaju plivati u tom bazenu. 

No ipak, tinejdžeri su majstori skrivanja. Mogu vas gledati ravno u oči i reći: “Sve je u redu.”, a vi ćete im povjerovati. Možda zato što želite vjerovati, možda zato što nemate vremena za dublje ispitivanje, a možda zato što jednostavno ne primjećujete signale koji govore suprotno. Međutim, ako mislite da vam tinejdžer vjeruje samo zato što vam se ne suprotstavlja, ne postavlja neugodna pitanja ili vam ne priča o svojim problemima, možda se gadno varate. Imajte na umu da povjerenje nije tišina. Povjerenje je dijeljenje. Povjerenje znači da će vam dijete reći kad nešto nije u redu, kad je napravilo grešku ili kad ga nešto muči. A ako toga nema? Onda možda vjeruje nekom drugom.

Isto tako, roditelji su nekada imali gotovo potpunu kontrolu nad informacijama koje su dolazile do njihove djece. Danas je sve u njihovim rukama. U trenutku kada roditelj izgubi kredibilitet, Google i TikTok postaju novi autoriteti. Ako tinejdžer osjeti da ga ne slušate ili da ne razumijete njegove probleme, pronaći će nekoga tko hoće – i to često neće biti osoba s najboljim namjerama. Prema istraživanju Pew Research Centra, čak 60 % tinejdžera radije traži savjete na internetu nego od roditelja.

Ovo je izazov, ali i prilika. Ako želite izgraditi povjerenje sa svojim tinejdžerom, morate prestati igrati ulogu policajca i početi graditi odnos temeljen na uzajamnom poštovanju. Nije stvar u tome da budete njihov najbolji prijatelj, već pouzdan vodič kroz svijet koji je za njih jednako zbunjujuć kao i za vas.

Što roditelji mogu učiniti?

Okej, roditelji više nisu prvi izvor informacija. Ali još uvijek mogu biti najvažniji vodiči kroz šumu podataka. Evo kako:

Postanite filter, a ne blokada

Zabranjivanje Googlea ili društvenih mreža nije rješenje – to je poziv na pobunu. Umjesto toga, učite ih kako prepoznati vjerodostojne izvore, kako kritički razmišljati i kako ne nasjesti na prvi rezultat koji izgleda uvjerljivo.

Stvorite prostor za otvorene razgovore

Ako želite da vam se dijete povjerava, morate stvoriti okruženje u kojem će se osjećati sigurno. Nemojte odmah osuđivati, nemojte se rugati njegovim pitanjima i nemojte odgovarati s "Ma, to su gluposti". Budite strpljivi i spremni razgovarati i o temama koje vam nisu ugodne.

Učite zajedno

Umjesto da budete autoritet koji zna sve, budite roditelj koji je spreman istraživati zajedno s tinejdžerom. Ako ne znate odgovor na neko pitanje, recite: "Hajde da to zajedno istražimo". Tako ćete im pokazati kako izgleda zdravo pretraživanje informacija.

Budite realan izvor životnih iskustava

Internet može dati podatke, ali ne može prenijeti iskustvo. Tinejdžeri još uvijek trebaju roditelje za razgovore o stvarnim situacijama, emocionalnoj inteligenciji, socijalnim odnosima i osobnim iskustvima. Tu internet gubi – vi pobjeđujete. Osim toga, svatko od nas je jednom bio tinejdžer (čisto sumnjamo da ste samo tako zaboravili sve svoje osjećaje, nezadovoljstva, izazove, strahove i želje).

Jedno je sigurno: tinejdžeri nas neprestano testiraju, ali ne zato što nas žele sabotirati, nego zato što žele vidjeti jesmo li dostojni njihovog povjerenja. Ako želimo da nas slušaju, moramo im pokazati da su i oni vrijedni slušanja. Ako želimo da nam vjeruju, moramo biti dosljedni, iskreni i spremni priznati vlastite greške.

Povjerenje nije nešto što dobivamo rođenjem ili titulom roditelja, ono je nešto što zaslužujemo. A ako nas tinejdžeri išta mogu naučiti, onda je to upravo ta lekcija.

Izvor naslovne fotografije: Pexels