Većina ljudi, kad čuje riječ nasilje, zamišlja nešto što se vidi. Primjerice modricu, viku, prijetnju, pa čak i policijsku intervenciju. No, postoje oblici nasilja koji ne ostavljaju trag na koži, ali ga ostavljaju na svakodnevici, na samopouzdanju, na osjećaju slobode, na mogućnosti da jednog dana jednostavno odeš.
Jedan od njih je ekonomsko nasilje.
I upravo zato toliko često ostaje neprepoznato jer ne počinje dramatično. Počinje rečenicama koje zvuče gotovo bezazleno.
- "Ja ću voditi financije"
- "Ne treba ti posao, ja dovoljno zarađujem"
- "Zašto ti treba vlastiti račun"
- "Daj meni karticu, lakše ćemo tako"
Pojedinačno možda ne zvuče alarmantno, ali kad postanu način života, više ne govorimo o zajedničkom upravljanju novcem, nego govorimo o kontroli.
Što je ekonomsko nasilje?
Prema definicijama koje koriste međunarodne organizacije poput UN Women i Vijeća Europe, ekonomsko nasilje podrazumijeva ponašanja kojima jedna osoba drugoj ograničava pristup novcu, imovini, zaposlenju ili drugim financijskim resursima kako bi zadržala moć i kontrolu.
Dakle, nije riječ samo o novcu, nego o slobodi. Jer kada ne možete samostalno raspolagati vlastitim prihodima, donositi financijske odluke ili osigurati osnovne životne potrebe bez tuđeg odobrenja, vaša neovisnost postupno nestaje.
Ne počinje zabranama, počinje “brigom”
To je ono što ovu vrstu nasilja čini posebno opasnom. Vrlo rijetko netko prvog dana kaže: "Od danas nećeš imati pristup svom novcu."
Mnogo češće sve izgleda kao pomoć.
- "Nemoj raditi toliko, odmori"
- "Ja ću plaćati račune"
- "Lakše je da sve ide preko mog računa"
- "Ne moraš razmišljati o financijama"
Da se razumijemo, povjerenje i transparentnost jesu temelj svake veze, ali povjerenje nije isto što i odricanje od vlastite financijske autonomije. Granica između zajedničkog planiranja i potpune kontrole može biti vrlo tanka.
Kad partner odlučuje o svemu
Ekonomsko nasilje može izgledati vrlo različito. Ponekad partner zabranjuje zaposlenje. Ponekad zahtijeva da sva plaća bude uplaćena na njegov račun. Nekad traži detaljno opravdanje za svaki potrošeni euro. Nekad skriva obiteljske financije. Nekad stvara dugove u ime druge osobe.
A nekad jednostavno svaki put ponavlja istu poruku: “Bez mene ne bi mogla.” I upravo je ta rečenica često srž problema jer cilj ekonomskog nasilja nije štednja, nego ovisnost.
Financijska samostalnost nije luksuz
Ponekad se o vlastitom računu, poslu ili štednji govori kao o pitanju ambicije, ali za mnoge žene to je pitanje sigurnosti.
Treba naglasiti kako financijska neovisnost ne znači da partneri ne dijele troškove. Ne znači ni da svatko mora imati odvojene financije. Ona znači da obje osobe imaju pravo na informacije, pristup sredstvima i mogućnost donošenja odluka.
To je razlika između partnerstva i kontrole.
Posljednjih godina raste broj istraživanja koja potvrđuju da je ekonomsko nasilje postalo jedan od ključnih oblika partnerskog nasilja. Studije istraživača sa University of South Carolina, University of Michigan i drugih sveučilišta pokazuju da financijska kontrola često ide ruku pod ruku s psihološkim i emocionalnim nasiljem te značajno otežava izlazak iz nasilnog odnosa.
Stručnjaci upozoravaju da posljedice nisu samo financijske. One uključuju dugotrajni stres, narušeno samopouzdanje, anksioznost i osjećaj bespomoćnosti.
Drugim riječima, gubitak kontrole nad novcem često znači i gubitak osjećaja kontrole nad vlastitim životom.
Ljubav nikad ne bi smjela imati PIN
U zdravoj vezi novac nije alat za kontrolu, nego sredstvo zajedničkog života. Ne postoji ljubav koja traži da se odreknete vlastite sigurnosti. Ne postoji ni partnerstvo u kojem jedna osoba mora moliti za novac za osnovne potrebe. Također, ne postoji poštovanje tamo gdje postoji strah od pitanja: "Mogu li kupiti ovo?"
Sloboda nije samo mogućnost da odete, nego mogućnost da odlučujete o vlastitom životu dok ostajete. A upravo zato financijska samostalnost nije luksuz, nego jedan od najvažnijih temelja dostojanstva, sigurnosti i života bez nasilja.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
