Kada nam se 2020. godine život skroz preokrenuo zbog globalne pandemije, svi smo bili izvan sebe, u šoku i panici. Onda smo se počeli navikati na “novo normalno” i uvidjeli da ova situacija ima i pluseva – npr. mogli smo raditi od doma. Ali sada, 4 godine nakon, oduševljenje čini se pada, a šefovi i direktori sve više zahtijevaju povratak u urede. Hoće li rad od kuće uskoro otići u povijest, kao i 2 metra razmaka na blagajni? 

Rad od doma vs. ured

Ne znam kakva su vaša iskustva, ali ja sam od doma radila samo u vrijeme one najveće panike. Nakon par mjeseci, moja firma vratila se u urede, tako da ne mogu puno pričati iz osobnog iskustva, ali zato mogu iz razgovora s brojnim klijentima koji su itekako iskusili work from home lifestyle. 

Da budem iskrena, čula sam puno pluseva i minuseva. Najčešće sam čula da se ljudi kod kuće teško koncentriraju, pogotovo ako u stanu ili kući nemaju dediciranu cijelu prostoriju koja im je ured. Kada sam ih pitala, zašto traže ured, ako mogu raditi remote, većinom su odgovori bili:

• „nisam produktivan/na doma“
• „doma su stalno neke distrakcije“
• „previše mi je usamljeno i depresivno kad sam stalno sam/a u stanu“ 
• „fale mi ljudi i rutina da se moram ustati, obući i otići na posao“
• „od kad doma imam malo dijete, nemoguće mi je raditi“ 

Ovaj zadnji razlog su u 100 % slučajeva izrekli muškarci, ostali razlozi su bili podjednaki kod žena i muškaraca. Čitajući članke o istraživanjima o ovoj temi, shvatila sam da sam razgovarajući s ljudima, zapravo došla do vrlo sličnih rezultata. 

Ono što ljudi možda nisu toliko isticali, ali svakako je jedan od mogućih nedostataka tog načina rada je nesvjesno natrpavanje poslom. Radite od doma, zadaci stižu, a stiže i 17 sati, ali mislite si, ajde još ću ovo samo riješiti, to mi je par minuta posla. Ili pomislite, ma tako i onako sam danas malo gubio/la vrijeme kroz dan radi pripreme užine, stavljanja veša u mašinu ili nekog x razloga. I tako se uhvatite u začaranom krugu u kojem ste, de facto, cijeli dan u (kućnom) uredu. 

Produktivnost u plusu ili minusu?

Još jedno vječno pitanje oko kojeg se nikako ne možemo složiti je i produktivnost. Radimo li efikasnije od doma ili iz ureda? S jedne strane, imamo taj plus jer ne putujemo do posla i nazad, samim time odmorniji i smireniji krećemo raditi ujutro. Nema prethodnog stresa prouzrokovanog prometom, nego se dižemo iz kreveta i još u pidžami s šalicom kave sjednemo za laptop. Sve te male stvari, mogu biti boost i plus za naše mentalno zdravlje, a kada smo mi sami sa sobom sretniji, onda smo i bolji u onome što radimo, radimo kvalitetnije i produktivnije.

Ali tu je i druga strana medalje. Rad od kuće kod nekih ima i suprotan učinak. Količina slobode koju imate kod kuće, mogućnost uzimanja pauza svako malo može loše utjecati na vašu koncentraciju i mogućnost da se držite zadatka jednog kada ga započnete. Zato je, ako radite od kuće, bitno imati određenu strukturu i raspored, točno dedicirano mjesto gdje radite, a ne da to nekad bude soba pa kuhinja pa blagovaonica. Naravno, i doma treba uzimati pauze, ali možda bolje da točno unaprijed odredite okvirno vrijeme za pauzu i da imate TO DO liste, kao neku referentnu točku. 

Što kažu oni s vrha?

Da ste prije godinu dana pitali „ljude na poziciji“ koja je vjerojatnost da se svi njihovi radnici vrate u urede, 64 % njih reklo bi da se takvo nešto planira. Ako ih pitate ove godine, isto to reći će vam 83 %. I dalje je tu mogućnost hibridnog načina rada i fleksibilnosti, jer realno, dosta se ljudi naviklo na taj perk, da ne kažemo da im je dealbreaker ako za neku poziciju ne postoji nikakva mogućnost rada od doma. Znaju i direktori da se treba prilagoditi, ali većina naginje povratku u urede. Dodatni podaci iz prošle godine pokazuju da se 4 do 10 velikih kompanija u prošloj godini vratilo na klasični rad u uredu, svih 5 dana u tjednu, a da je 92 % njih uvelo neki oblik obaveznog dolaska u urede, barem nekoliko dana mjesečno/tjedno.

Razlozi su većinom vezani za održavanje „radne kulture“ određene kompanije – druženje s kolegama licem u lice, neformalni razgovori i spontani brainstorming, timski rad, prijateljstvo i odnosi među kolegama. 

A možda je to samo potreba i želja za jačom kontrolom, ali zapakirana u kulturu i odnose, tko će ga znati!

A radnici?

Ali nisu samo šefovi za vraćanje u urede. Taj trend privlačan je i dijelu zaposlenika. Čak 40 % ispitanih bilo je otvoreno za opciju vraćanja u urede. Još jedna stepenica koja vodi na vraćanju u urede je i ta da nove generacije pokazuju interes za rad iz ureda, a navodno im nije teško ni putovati. Čak 64 % njih spremno je raditi za kompaniju koja ne nudi hibridni način rada. I dok neki uživaju kod kuće, radeći u pidžami i opuštenoj atmosferi, nekima fali strukture, druženje s ljudima, fizički odlazak iz stana ili kuće na posao. 

Ima li uopće zaključka?

Teško je dati neki crno-bijeli scenarij što se tiče ove teme. Uvijek će biti pluseva i minuseva, prednosti i mana. Ali, uvijek je dobro imati fleksibilnost, u tome se sigurno svi slažemo. To bi ukratko značilo da se radnicima daje neka sloboda da određeni dio dana u mjesecu rade od kuće. Znate, za one dane kad fakat ne možete. Bilo da se radi o danu kad vam dijete zakuri pa mora ostat doma, a vi umjesto bolovanja uzmete rad od kuće opciju ili je prvi dan menstruacije i pomisao da morate obući hlače vam je too much. Puno je tu nekih situacija gdje bi vam hibridni način rada dobro došao. Možda je to ključ. I produktivnosti i zadovoljstva - pošteni balans i davanje mogućnosti i doze fleksibilnosti, ali i zadane strukture. 

A oni koji su zabušavali doma, radit će to i u uredu. Isto kao i oni koji su se uvijek u posao davali 110 %, takvima isto nema lijeka, bili oni doma ili u uredu. 

Izvor naslovne fotografije: Pexels