Jeste li primijetili kako danas, ako niste neprestano zaposleni i zatrpani zadacima, gotovo kao da ne postojite? Osim brojnih privatnih obaveza (pogotovo ako imate obitelj) i radna svakodnevica nam je ispunjena rokovima, sastancima, e-mailovima i porukama koje kao da ne prestaju stizati, čak ni u kasnim satima. 

U toj utrci, mnogi od nas doslovno postaju ovisni o stresu, odnosno o hormonu kortizolu, koji igra ključnu ulogu u svakom osjećaju adrenalina koje radni zadaci mogu donijeti. No, gdje je granica? Kada stres prelazi iz zdrave stimulacije u kroničnu iscrpljenost, je li moguće da više nismo sposobni razlikovati burnout od ovisnosti o stresu?

Kako smo postali kortizol junkieji?

Mnogi su toliko navikli na stalni pritisak da više ne mogu prepoznati trenutak kada su zapravo izgorjeli. Društvena očekivanja dodatno pojačavaju našu potrebu za uspjehom i multitaskingom. Pogotovo u poduzetničkim krugovima, gdje se potiče mentalitet “nikad ne spavaj, uvijek radi”, mnogi se dovode do razine u kojoj postaju ovisni o stresu jer osjećaju da ih on čini korisnima. 

Kortizol nas održava budnima i aktivnima, baš poput poput kofeina ili šećera, ali on itekako ima svoju cijenu. I dok neki još uvijek vjeruju da su umor i iscrpljenost samo obični znakovi napornog rada, stručnjaci sve glasnije upozoravaju da stalni stres ima trajne posljedice na zdravlje. 

I tako, dok skačemo iz jednog projekta na drugi, dok lovimo svaki zadatak kao da je stvar života i smrti, možda je vrijeme da ipak malo zastanemo i zapitamo se: Jesmo li stvarno iscrpljeni ili smo samo postali zarobljenici hormona stresa? Može li životni tempo koji sami sebi namećemo donijeti više štete nego koristi?  

Burnout ili ovisnost o kortizolu?

U svemu tome, važno je znati prepoznati razliku između klasičnog burnouta i ovisnosti o kortizolu.

Kada je burnout u pitanju, onda se tu ne radi samo o običnom umoru koji osjećate u petak navečer. To je kronično stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti koju ne možete riješiti s nekoliko dana odmora. Ako imate osjećaj da su svi zadaci koje ste ikada voljeli postali jednako iscrpljujući i besmisleni, velika je šansa da ste u zoni burnouta. Gubitak empatije, povlačenje i velika razina iscrpljenosti znakovi su da je vrijeme za promjenu životnog tempa.

S druge strane, kortizol kao hormon stresa aktivira se u trenutku kada vaše tijelo osjeti prijetnju, pomažući vam da se suočite s njom. Primjerice, kada naiđete na iznenadnu opasnost, kortizol podiže vaš puls i povećava nivo šećera u krvi kako bi vam osigurao dovoljno energije za reakciju. No, kada vaš posao, obaveze i beskrajni popis zadataka konstantno izazivaju vaše tijelo na ovu reakciju, onda to prelazi u ovisnost te se počinjemo oslanjati na udar kortizola kao na gorivo. Svaki hitan projekt i svaki stresan rok postaju izvor trenutne stimulacije koja daje kratkotrajni high. Kortizol vas drži budnima do kasnih sati, daje vam energiju za rad vikendom, a kad nestane, osjećate nemir – kao da nešto nedostaje. Naša tijela, međutim, nisu programirana za konstantnu aktivaciju stresnog odgovora.

Što kažu stručnjaci?

Prema istraživanjima, kronična stimulacija kortizola dovodi do iscrpljenosti nadbubrežne žlijezde, što može rezultirati problemima poput nesanice, anksioznosti, pa čak i depresije. Stalni stres doslovno mijenja kemiju vašeg mozga, stvarajući neravnotežu u neurotransmiterima i povećavajući rizik od mentalnih bolesti.

Mnogi stručnjaci ističu da je moderni stres, zbog stalne povezanosti i multitaskinga, postao “tihi ubojica”. Ljudi postaju emocionalno umorni i ne uspijevaju povratiti energiju jer im tijelo nikada ne izlazi iz stanja pripravnosti.

Prije nekoliko godina (prije globalnog lockdowna i koronavirusa), Aljoša Bagola, cijenjeni i nagrađivani slovenski kreativni direktor u reklamnoj agenciji, autor i kolumnist ispričao je svoju priču o suočavanju s pregorjelošću u knjizi “Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke”. Tako je napisao kako je riječ preopterećenost već sama po sebi preopterećena slovima i naglasio nekoliko stvari za razmišljanje. Bagola piše da nas u današnje vrijeme u vrtlogu preopterećenosti uznemiruju sitnice i nevažne stvari, da uporno želimo mijenjati svijet, ali ne i sebe te da se previše bavimo drugima dok smo istovremeno na putu do sebe povukli ručnu kočnicu. Aljoša Bagola u ovoj inspirativnoj knjizi bavi se mnogim životnim pitanjima i motivima koji nam mogu biti od velike pomoći za suočavanje s burnoutom.

Kako si pomoći?

U procesu kada ste svega navedenoga svjesni i želite krenuti s konkretnim načinima na koje si možete pomoći, započnite od samog prepoznavanja. Najprije usporite i promatrajte jesu li svi vaši zadaci zaista toliko važni ili ih takvima doživljavate zbog stalno visoke razine kortizola? Budite realni i iskreni prema sebi.

Pokušajte svaki dan pronaći trenutke koji vam donose radost i neka oni ne budu vezani uz stvari koje vam izazivaju adrenalin. Pokušajte prakticirati smirujuće aktivnosti, bez obzira radi li se o nekom od vaših hobija, čitanja knjige ili običnog odmaranja bez da išta radite. Isprobajte i popularnu teoriju plavog uma.

Zaboravite na tehnologiju. Ne mislimo da je se u potpunosti morate odreći, ali svakodnevni digitalni detoks je važan kako biste ukazali svom mozgu da je vrijeme za odmor od stalne stimulacije i stalnog alert načina rada.

Burnout i ovisnost o kortizolu dva su lica skoro istog problema, ali oba vode istom cilju: iscrpljenosti i nezadovoljstvu. Vrijeme je da prestanemo glorificirati hiperproduktivnost i počnemo slaviti mir i balans. Umjesto da se prepuštamo navali hormona stresa, vrijeme je da počnemo svjesno birati aktivnosti koje će njegovati našu psihu, zdravlje i odnose.

Izvor naslovne fotografije: Pexels