Intervju s Majom Blažević: “Upravljanje kućanstvom s puno djece je na neki način poput vođenja firme”

Maja Blažević je vlasnica sve poznatijeg wellbeing brenda Materia, a koja nas inspirira i motivira da kao i ona, usprkos užurbanosti svakodnevnog života i vremenu posvećenom poslu, kućanstvu i djeci, pronađemo i vrijeme za sebe.

Rođena je u Splitu, odrasla u Opatiji i Rijeci, ali na neki način i po cijelom svijetu. Od svoje 17. do 25. godine, uz srednju školu i fakultet, Maja je živjela i radila u metropolama poput New Yorka, Milana, Pariza, Beča i drugih. Nakon višegodišnjeg iskustva u modelingu i konzultantskim kompanijama, odlučila se za poduzetništvo i pokrenula wellbeing brend Materia koji vodi zajedno sa sestrom Zrinkom, a koji promovira brigu o sebi, zdrave navike i slow living. Iako im je najpoznatiji proizvod njihova Materia matcha, Materia brend je puno više od toga.

S Majom smo popričali o tome kako balansira vođenje uspješnog biznisa s obavezama kod kuće, kako pronalazi vrijeme za sebe i u čemu uživa, koja je njena uobičajena rutina, što joj pomaže u organizaciji i još mnogo toga.

T: Upravljanje kućanstvom sa šestero djece i vođenje svoje tvrtke zvuči, pa, teško. Kako balansiraš između toga da budeš i majka i pomajka dok vodiš svoj biznis? Kako usklađuješ svoje obveze kod kuće i u poslu? 

M: Iskreno, jako je teško i nekad se pitam uopće kako je to moguće. Prošla sam različite faze i majčinstva, pomajčinstva, rada u velikoj konzultantskoj kući i poduzetništva. Sve je bilo, i još uvijek je, izazovno, iako mi je sad malo lakše jer su svi veći i (relativno) samostalni. Upravljanje kućanstvom s puno djece je na neki način poput vođenja firme, menadžment/upravljanje od ranog jutra; od toga što se taj dan jede do toga gdje tko ide, koje aktivnosti ima i što se sve mora napraviti.

Također, desetak sam godina bila baš aktivna pomajka koja je tri puta tjedno i svaki drugi vikend imala šestero djece. Kako su starija tri dečka sad veća i jedan je na fakultetu u Americi, sad imam full time ‘samo’ svojih troje. U jednom sam najintenzivnijem periodu kada sam rodila treće dijete i kada se jedan suprugov sin preselio kod nas kao tinejdžer bila dosta iscrpljena i imala sam osjećaj da ću u svemu tome potpuno izgubiti sebe. Nije lako pogotovo jer mi nemamo bake u Zagrebu i pomoć sam imala povremeno.

T: Što te inspiriralo da pokreneš posao fokusiran na matchu? Možeš li podijeliti priču iza nastanka ideje i početka tvoje tvrtke Materia?

M: Nadovezujući se na prvo pitanje – u tom cijelom kaosu i jako intenzivnom privatnom i poslovnom životu počela sam istraživati što bi mi moglo pomoći da dobijem više energije i da se osjećam bolje. Proučavala sam sve – od namirnica do različitih wellbeing praksi itd. Nedugo nakon toga se počela rađati ideja o wellbeing brendu Materia. Zapravo je zanimljivo da nam prvi proizvod koji smo lansirali nije trebala biti matcha nego jedan drugi, isto u formi napitka, što smo razvili s partnerima iz Švicarske. Gotovo paralelno smo počeli raditi i na matcha priči i u hodu odlučili da ćemo krenuti s matchom, a onda postepeno izbacivati druge proizvode. 

T: Pokretanje vlastitog poslovanja i to još vezan za proizvod za koji u Hrvatskoj treba malo više vremena da postane popularan (kao npr vani), mora imati određeni niz izazova. Koje su bile neke od najvećih prepreka s kojima si se suočila i kako si ih prevladala?

M: Pa izazova je bilo i prije početka svega, i ima ih još uvijek. To je zapravo neverending story, ali ako u nešto vjerujete naći ćete način da sve prevladate. Prvi najveći izazov je bio uopće se ne obazirati na komentare okoline kad sam podijelila ideju i kad bi me odgovarali govoreći da su Hrvati veliki kavoljupci i da matcha ovdje neće naići na plodno tlo. Zatim svi troškovi dok se gradi priča, pogotovo ako želite da je ta priča kvalitetna – od samog proizvoda, web stranice i ostalih detalja… rizik da li će sve zaživjeti itd.

T: Uz majčinstvo i posao i generalno jako busy schedule, divim ti se što i dalje uspijevaš pronaći vrijeme za sebe. Kojim aktivnostima ili praksama daješ prioritet kako bi osigurala da dobiješ taj prijekopotrebni me time?  

M: Uvijek je to izazovno, ali ono što je bio veliki game changer za mene je definitivno ranije buđenje i uzimanje vremena za sebe prije nego što se svi drugi probude. To mi je pomoglo da moj život dobije jednu novu dimenziju – tada kratko vježbam, pijem matchu, meditiram, pišem itd. To moje jutro je sveto i posvećujem ga samo sebi. Sve iza toga je ludnica i kaos. Sve do večeri kad svi odu (napokon) spavati, sredim kuhinju i sve ostalo – tada pred kraj dana volim čitati knjige i opet imati taj neki me time. Snalazim se.

T: Koje su ključne vrijednosti i principi koje su ti bitne u roditeljstvu, posebno u tako mješovitom obiteljskom okruženju? Postoje li neka pravila koja su pomogla u organizaciji obiteljskih aktivnosti i stvaranju sklada? 

M: Uvijek se trudim djeci usaditi moralne vrijednosti prije svega, da su dobri ljudi, da nikoga ne osuđuju bez obzira na spol, dob, religiju itd. Da nisu zavidni, i da budu zahvalni, da osvijeste važnost trenutaka i malih stvari. Najponosnija sam da su sva djeca jako povezana i neizmjerno se vole. 

A pravila su isto tako jako bitna za uspostavljanje reda i balansa. Zna se kad se šta radi, ali nije prekruto. Svi imaju svoje obaveze i to ponekad super funkcionira, a ponekad ne. Radim najbolje što mogu iz dana u dan, ali ono što sigurno znam je da je dobra struktura nešto što djeci treba. A i svima nama.

T: S obzirom na tvoj pretrpan raspored, postoje li neke tehnike ili alati za upravljanje vremenom koji su ti bili posebno korisni u upravljanju svim ovim ulogama? 

M: Kao sto sam vec spomenula, svakako ranije buđenje i pripremanje stvari večer prije za sljedeći dan. Od planiranja obroka, odjeće, obaveza itd. I dodala bih tehnika brzine – u svemu. Zanimljivo je da sam baš izrazito brza u npr. kuhanju, guljenju krumpira i ostalog povrća, čišćenju, slaganju, ubacivanju stvari na blagajni u vrećice (tete u dućanu se uvijek čude kako tu gomilu hrane i potrepština spremim za tren u vrećice). Morala sam razviti taj skill jer jednostavno drugačije ne bih valjda ništa stigla.

T: Imaš li neke uzore, bilo u poslu ili u roditeljstvu, koji te inspiriraju? Ako jesu, tko su oni i zašto? 

M: Uzori su mi sve osobe koje se trude svaki dan, ustaju iz kreveta i bore se za svoje snove, koji god oni bili. Svi oni koji ne odustaju, koji padnu i ponovno se dignu. Uvijek su mi inspirativne žene koje uspiju, nešto stvore, ostave trag, pozitivno utječu na druge žene pokazujući im da se može.

T: Što bi savjetovala drugim mamagerima koje pokušavaju uskladiti obiteljski život i karijeru, posebno onima koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla? 

M: Poručila bi im da je sve moguće ako slijede svoje srce i ako vjeruju u sebe. Da budu svoji najveći cheerleaderi, da se vole i stave sebe na prvo mjesto – bez obzira na to koliko djece imaju. To je nešto što sam ja naučila na teži način, a od životne je važnosti. Ako se ne pobrinemo prvo za sebe ne možemo ni za druge.

T: Kad su u pitanju uspješne žene koje vode vlastitu tvrtku, nažalost, još uvijek se često zna dogoditi da će netko to pokušati na neki način minimizirati nekim komentarom. Jesi li ikada doživjela kakav oblik uvrede ili seksističkih komentara na radnom mjestu ili u svojoj okolici? Možeš li podijeliti neka osobna iskustva s kojima si se susrela? 

M: Doživjela sam više puta (i jos uvijek nekad doživljavam) takve komentare u svojoj bližoj i daljnjoj okolini. Nažalost, u našoj se sredini još uvijek na neki način žena koja pokušava nešto stvoriti često omaložava, njezin uspjeh se minimizira ili potpuno obezvrijeđuje. U stilu “eh vidi je, misli da je velika business woman” i slično. U očima nekih to je rezervirano za muškarce. A pogotovo žena koja ima puno djece. Takva bi valjda trebala samo biti kući i kuhati i spremati. Ja pokusavam srušiti te predrasude i pokazati i drugim ženama da mogu imati i jedno i drugo i da je to nešto za što se vrijedi boriti. 

T: Koje su tvoje težnje za budućnost, i osobne i poslovne? Postoje li neki novi projekti ili ciljevi na horizontu za materia brend ili privatno? 

M:Imamo zaista brojne planove za nas wellbeing brend. Nedavno smo pokrenuli i podcast. Radimo na razvoju puno ostalih stvari – od novih proizvoda, projekata, stalno se nešto kuha kod nas.

T: Provedi nas kroz tipičan dan u tvom životu. Možda uspijemo naučiti nešto iz tvoje rutine. 🙂

M: To bi izgledalo ovako nekako: 

Budim se oko 5:45, 6:00 i tada, kao što sam već spomenula, pijem matchu, vježbam, meditiram, pišem itd. Nakon toga budim djecu i svi se spremamo za dan. Starija djeca idu u školu, a ovu jesen mi i mlađa kćer kreće u školu. Nakon što ih odvezem, odlazim odmah u ured i tamo ostajem do popodnevnih sati. Svaki dan u uredu  je drugačiji i raznolik. Toliko volim svoj posao, tu kreativu i slobodu da mi vrijeme u uredu proleti za tren. Nakon toga kupim mlađu kćer i odlazim doma te odmah počinjem kuhati, spremati i baviti se ostalim kućanskim poslovima. Dok to radim, pomažem djeci sa zadaćom ili ih vozim na neku aktivnost. Uglavnom je raspored isplaniran do u minutu doslovno, nema praznog hoda. Radim i tada ponekad, imam callove u autu dok vozim djecu ili dok kuham, nešto čistim i slično. Ne gledam uopće televiziju. Kad sve sredim za taj dan i djeca odu u krevet, onda opet uzimam vrijeme za sebe i čitam, uvijek uz uživanje u tamnoj čokoladi. Eto tako nekako to izgleda. To bi bio radni dan, a vikendi su malo drugačiji, no i onda se uglavnom sve vrti oko djece i njihovih potreba.

T: Koji je soundtrack tvog radnog stola? Slušaš li muziku dok radiš, postoji li neka vrsta glazbe koja te posebno motivira? 

M: Kako sam stalno okružena s puno djece i bukom, u uredu volim slušati laganiju muziku poput Sade, George Michaela, Astrud Gilberto, Francoise Hardy i sl.

Izvor naslovne fotografije: Maja Blažević