U mnogim situacijama u životu svatko od nas se nekada našao u naizgled bezizlaznoj i nimalo ugodnoj situaciji. Isto vrijedi i za suočavanje s neugodnim dijagnozama.
U trenutku kada biste trebali osjetiti podršku i razumijevanje, često se suočavate s tišinom i pogledima punim sažaljenja, stigmi, a u nekim situacijama, čak i osuđivanja.
Stigme se čine teškima poput sivog oblaka koji visi iznad svih naših nesigurnosti. Posebno kada je riječ o spolnom zdravlju. Otkriti dijagnozu spolno prenosive bolesti u društvu koje na to još uvijek gleda kroz prizmu srama, osude i dezinformacija može biti iznimno teško.
Što učiniti nakon dobivene dijagnoze?
Ali evo što trebate znati: dijagnoza nije kraj priče. Ona je početak. Početak brige o sebi na najvažniji mogući način – suočavanjem s činjenicama, učenjem kako preuzeti kontrolu nad vlastitim zdravljem i odbacivanjem nepotrebnog tereta srama.
Spolno prenosive bolesti ne biraju svoje domaćine prema moralu, „čistoći“ ili odgovornosti. One su jednostavno dio stvarnosti spolno aktivnih ljudi.
Postoji puno toga što možemo poduzeti kako bismo si olakšali dijagnozu i ono što slijedi nakon nje. Spolno prenosive bolesti još su stigmatizirane, zbog čega ljudi o tome teško razgovaraju, a ovakve sadržaje najčešće poskrivećki čitaju. I ne čudi – spolno zdravlje iznimno vežemo uz pojam o sebi, puno više nego neko drugo zdravlje. To znači da kada se dogodi neki rizik ili neka bolest, to može utjecati na dojam koji imamo o sebi, kao i na naše mentalno zdravlje.
Ako ste se ikada u životu zabrinuli oko svoga spolnog zdravlja, ovaj tekst vam može pomoći. Puno neugodnih emocija javlja se zbog manjka informacija i još nekih mehanizama o kojima moramo što više razgovarati.
Emocionalni rollercoaster
Za početak, prilikom saznanja o spolno prenosivoj bolesti, normalno je da nam se javlja čitav niz emocionalnih stanja poput ljutnje, tuge, straha, zabrinutosti, beznađa.
S druge strane, ne moramo osjetiti ništa. Ponekad se javlja i olakšanje jer napokon imamo odgovor na svoje brige i znamo što poduzeti za svoje zdravlje. Mnogi ljudi se osjećaju vrlo bespomoćno, dijelom iz razloga što ne znaju koje alate imaju pri ruci da si pomognu, a dijelom zato što je dijagnozu nekad teško čuti, neovisno o tome je li izlječiva ili ne.
Od brige do testiranja
Danas se velika većina spolno prenosivih bolesti može uspješno tretirati ili kontrolirati, samo da se dijagnosticira na vrijeme. Nažalost, otpor od testiranja je i dalje velik, što nam „maskira“ stvarnu sliku spolnog zdravlja društva u kojem živimo.
Tu nam pomažu anonimni centri za testiranje, koji su alternativa testiranju u zdravstvenom sustavu, a glavna snaga im je ulaganje u odnos sa zajednicom i pojedincima. Stručnjaci u centrima posebnu pažnju pridaju neugodnim stanjima koja mogu pratiti postupak testiranja i/ili dijagnoze, kako bi sami doživljaj smanjili, stvorili ugodnu atmosferu i bili vam ruka podrške u svakom koraku.
Kada se osoba zabrine, to najčešće bude nakon nekog spolnog kontakta, nekad jedan dan nakon, a nekad nakon godina i godina. Nekad je dovoljno primijetiti nešto na tijelu (što prije niste vidjeli), ili čuti nešto o (bivšem) spolnom partneru kako bi se misli „pokrenule“ u smjeru različitih negativnih scenarija. Tada se u nama može stvoriti nemir koji nas motivira da se nekome obratimo – stručnjaku, bliskoj osobi ili internetu.
Razbijanje tabua
Pretraživanje vlastitog problema na internetu može biti dvosjekli mač. Može biti korisno ako pretražujete stručne kontakte koji bi vam mogli odgovoriti na brige, no češće odmogne nego pomogne ako odete na forume i na različite nestručne portale.
Nekad se dogodi da zbog nemira koji osjećamo ne želimo ni pristupiti testiranju jer se zaista bojimo suočavanja s rezultatom, ili smo otišli u drugu krajnost i odlučili sasvim zanemariti sav rizik, „jer se sada s time ne možemo nositi, i ako ne znamo, onda nemamo ništa“.
Pretraživanje interneta se preporuča za traženje stručnjaka, a konkretne dijagnoze jedino kada ih je liječnik postavio. To je, naime, jedan od brojnih savjeta što učiniti nakon spolno prenosive bolesti, a evo i ostalih.
Na samom početku saznavanja, kao što je već spomenuto, možemo se različito osjećati i svaki osjećaj je sasvim validan. Posebno je važno što nam se u tom trenutku mogu javiti različite misli vezane za pojam o sebi.
Ljudi se mogu osjećati kao da su učinili nešto pogrešno ili „prljavo“. No, istina je da se spolno prenosive infekcije mogu dogoditi svakome tko je spolno aktivan.
Mjere zaštite, prevencija i informiranje unaprijed
Mjere zaštite poput kondoma i redovitog testiranja mogu značajno pomoći, ali ne u 100 % slučajeva otkloniti rizik. Ove infekcije, kao i svake druge, ne govore ništa o nama, ali narativi društva govore nam drugačije. Stigmatizirajuće infekcije donose određeni teret sa sobom. Kako si pomoći sa stigmom?
Informiranje o spolnom zdravlju kada nismo u nekom riziku i brizi može pomoći u (samo)prihvaćanju. Time taj dio zdravlja približavamo vlastitoj rutini i gledamo ga manje senzacionalno. Pristupanje testiranju, idealno redovitom, najbolje predviđa nošenje sa (budućom) spolno prenosivom infekcijom, a brojni korisnici usluge anonimnog testiranja kažu da je svaki naredni dolazak u centar znači puno, puno manje brige i straha. Informiranje o spolnom zdravlju „kada je sve u redu“ daje nam vrijeme da se posvetimo asimiliranju onoga što smo naučili, umjesto da čitamo „s grčem u želucu“, kao intervencija, u nadi da će nam smanjiti neugodna emocionalna stanja.
Imate li stručnjaka na kojeg možete računati? Svatko bi trebao imati barem jednu stručnu osobu kojoj vjeruje do razine da se može obratiti sa problemom spolnog zdravlja za koji vežemo sram, preporučljivo liječnik ili savjetnik za spolno zdravlje. Kada vidimo da smo prihvaćeni od strane stručnjaka i da je motiviran pružati nam podršku i pomoć, nježnije i racionalnije ćemo se odnositi prema sebi.
Mentalno zdravlje u službi spolnog zdravlja
Nekada spolno prenosive infekcije mogu igrati ulogu u razvoju različitih psihičkih teškoća poput anksioznosti i depresije. Prepoznajte važnost stručnjaka za mentalno zdravlje ako osjećate da vam je potrebna podrška.
Imate li strpljenja za sebe? Ponekad nam treba izvjesno vrijeme da proradimo dijagnozu koju smo saznali o sebi, a to može trajati dulje nego što bismo pretpostavili. Istina je da svatko ima svoj ritam prihvaćanja i da se taj proces ne treba požurivati. Prihvaćanje je važno jer smo onda spremniji obratiti se stručnjaku kada do problema dođe, i smanjuje samo okrivljavanje. To konkretno znači da se neke dijagnoze, makar i prolazne, trebaju „odtugovati“, odnosno dopustiti da smo žalosni zbog njih. Ako nas obuzima strah, vjerojatno imamo osjećaj kao da gubimo kontrolu, a „uzde u ruke“ nam može vratiti kontakt sa ohrabrujućim stručnjakom koji će nam dati važne informacije i razumjeti naša emocionalna stanja.
Ako vas obuzima ljutnja, moguće da je prema nekome koga smatrate „krivcem“ dijagnoze, ili je to ljutnja prema sebi. Prije nego konfrontirate drugu osobu, važno je znati da mnoge spolno prenosive infekcije mogu biti latentne neko vrijeme prije aktivacije simptoma.
Ako imate stalnog partnera, izazov liječenja ili kontroliranja spolno prenosive infekcije može biti i faktor zbližavanja – zajedno odlazite na testiranje, preglede, razgovarate o brigama, zajedno pretražujete informacije i sl.
Partner notification
Također možete razmišljati o tome treba li javiti spolnom partneru da imamo infekciju. Iako se to možda čini kao neugodan postupak, to je odraz zrelosti i brige prema sebi i zajednici. Najvažnija korist ovog postupka poznatijeg pod engleskim nazivom partner notification je što je to jedan od najučinkovitijih postupaka za zaustavljanje širenja neke infekcije, možete nekome učiniti značajnu uslugu za tjelesno zdravlje, ako vam je „partner s povlasticama“, u nekim slučajevima preporuča se zajedničko tretiranje kako bi se izbjegla reinfekcija, možete nekoga upozoriti dovoljno rano da pristupi testiranju i time povećati povoljne zdravstvene ishode.
Javljanje partneru o vlastitoj dijagnozu je preporučljivo zaključno iz razloga što je to etički postupak kojim se prepoznaje autonomija i poštovanje partnera. Taj razgovor ne treba biti konfliktan ili konfrontirajuć. Ako vidite važnost ovog postupka, a svejedno vam je previše neugodno, obratite se savjetniku za spolno zdravlje u centru za testiranje. Oni vam mogu pomoći u generiranju snage i zanimljivim idejama kako se obavijesti mogu poslati, a da se zadrži integritet i dostojanstvo vas i drugih osoba.
Bez obzira što ste čuli ili sami zaključili o spolnom zdravlju, spolno prenosive infekcije nemaju veze s našim identitetom ili vrijednosti. Ali ono što razlikuje odgovorne od manje odgovornih pojedinaca je znamo li što napraviti ako do rizika ili infekcije dođe.
Udruga HUHIV je ovdje za svakoga tko ima pitanje, brigu ili nedoumicu u području spolnog zdravlja. Godišnje se u udruzi testira preko 1000 korisnika, a toliko se javlja i preko telefona/e-maila za podršku, savjetovanje ili informaciju.
Korisnici ističu podržavajući kontakt stručnjaka našeg centra i nadamo se da ćete nam se javiti s povjerenjem ako imate brige. Više informacija dostupno je na: https://huhiv.hr/checkpoint/
Izvor naslovne fotografije: Pexels