Svi znamo da život treba začiniti s malo neizvjesnosti, zar ne? Ali zašto nas onda promjene baš svaki put tako uspaniče? Kao da nas netko tjera da skočimo s litice, a ne da mijenjamo navike koje ionako ne volimo.

Evo realnosti: promjene su neizbježne. Nova godina, novi posao, novi partner, ili čak samo promjena šampona – sve to izaziva mini krize u našoj glavi. Ponekad se bojimo nepoznatog, ponekad se držimo prošlosti kao da je stara trenirka u kojoj se osjećamo sigurno. Ali kad bolje razmislimo, je li ta trenirka uopće udobna? Ili nas samo podsjeća na sigurnost jer smo zaboravili kako je uopće kročiti u nešto novo?

Zašto se bojimo promjena?

Naš mozak je programiran za preživljavanje, a zona komfora je poput sigurne pećine. Evolucijski gledano, svaki korak izvan poznatog značio je potencijalnu opasnost. Danas opasnost ne predstavlja prijetnju vrebajućeg predatora, nego dolazi u obliku novih odgovornosti, nepoznatih ljudi i rizika da se osramotimo na sastanku.

Stručnjaci se slažu da je strah od promjena zapravo strah od neuspjeha. Jer što ako taj novi posao, preseljenje ili veza ne uspije? Je li zaista bolje ostati u statusu quo i uvjeriti se da je sve sasvim okej nego riskirati? No, ne bježimo od promjena zato što smo slabi. Bježimo jer smo ljudi. Naš mozak voli poznato. Voli sve ono sigurno, gdje su svi rizici minimalni, a mogućnosti za fail svedene na nulu. Ali bez promjena, ostajemo u tom statusu quo, vrtimo se u krug i u konačnici… vrlo često dosadimo sami sebi.

Transformirajte strah u osobni rast

Generacija smo koja stalno priča o rastu, self-careu, mindfulnessu, koja odlazi na retreatove, ali kad se stvarno dogodi trenutak u kojem imamo priliku nešto zaista promijeniti (recimo, napustiti posao koji ne volimo ili preseliti u drugi grad) odjednom postajemo nesigurni, uplašeni i sve što tada želimo je od svega pobjeći. 

"Što ako ne uspijem? Što ako se sve raspadne? Što ako...?" I tako se opet vraćamo na stare staze, pretvarajući se da smo sretni tamo gdje jesmo.

Ali istina leži u činjenici da promjena nije neprijatelj. Promjena je način da se pomaknemo s mjesta. Da postanemo bolja verzija sebe. Da napokon izađemo iz escape rooma u našoj glavi i shvatimo da smo cijelo vrijeme imali ključ u ruci. Dakle, što nas zapravo drži? To je pitanje koje nas prati dok razotkrivamo sve slojeve straha od promjene i suočavamo se s najvažnijom činjenicom: što više bježimo od nje, više bježimo od sebe.

Istraživanja pokazuju da je ključ u mentalnom rebrandingu. Kad promjenu prestanemo gledati kao prijetnju, a počnemo je doživljavati kao priliku za rast, naš mozak počinje stvarati nove neuronske puteve koji olakšavaju tranziciju.

Kako prestati gaslightati same sebe?

Kao što smo već napomenuli, nošenje s promjenama ne znači skok s litice. Stručnjaci preporučuju fokusiranje na mikro promjene. To su male prilagodbe koje testiraju granice naše zone komfora, ali ne izazivaju potpuni raspad sistema. Dakle, umjesto da planirate promijeniti karijeru preko noći, započnite istraživanjem novih vještina ili industrija. Umjesto da prekinete sve veze zbog prepuštanja novoj ljubavi, razgovarajte s partnerom o tome što želite promijeniti. Prestanite gaslightati sami sebe.

Još jedna važna stvar koju trebamo naučiti je da ne možemo uvijek sve kontrolirati. Život je messy. Ali upravo u toj zbrci leži prilika za rast. Strah od promjena često dolazi iz potrebe za predvidljivošću, ali što ako prigrlimo ideju da ne znamo što slijedi? Ako joj dopustimo, neizvjesnost može biti oslobađajuća.

Jedna od metoda koja pomaže je spomenuti mindfulness. Biti prisutan u trenutku omogućuje nam da se fokusiramo na sadašnji korak, a ne na 10 koraka unaprijed. Tehnike poput dubokog disanja, vođenja dnevnika ili čak šetnje prirodom mogu smiriti um i pomoći nam da se suočimo s promjenama s manje stresa, a pritom ćemo još i izgledati kao da znamo što radimo.

Promjene su neizbježne. Život ih baca pred nas poput izazova u reality showu. U svemu tome, ključno je shvatiti da dramatična reakcija nije rješenje. Umjesto toga, prihvatimo promjene kao priliku za novi početak, bolju verziju nas samih i priliku da izgradimo nešto što nam je do jučer bilo nezamislivo.

Dakle, bye-bye, zona komfora. Vrijeme je da se bacimo u nepoznato i zaronimo malo dublje. Jer ako postoji savršen trenutak za promjenu, onda je to – sada.

Izvor naslovne fotografije: Pexels