Bliži se Dan zaljubljenih i ne mogu si pomoći – jednostavno puno razmišljam o ljubavi i o načinima kako se ona slavi, izražava i njeguje u svim svojim oblicima. Ali evidentno je da u današnje, digitalno doba, ljubav izgleda malo drugačije. 

Eto, primjera radi. Zanima nas, kada ste zadnji put dobile ručno pisano ljubavno pismo, a kada natipkanu romantičnu poruku na mobitel?

Ručno pisana ljubavna pisma iz prošlosti zamijenjena su brzim porukama, emotikonima i digitalnim reakcijama. Jesu li onda poruke na društvenim mrežama (slide into someone's DMs, kak' bi se reklo) moderna verzija ljubavnih pisama? Ili se putem izgubilo nešto važno?

Ljubav nekad i danas

Vremena se mijenjanju. Naši životi daleko se razlikuju od života kakvim su živjeli naši roditelji ili djedovi i bake pa je nekako neizbježno da se i ljubav mijenja. Eto, uzimam za primjer baš ta ljubavna pisma, kao čin ljubavi koji je nekako nestao u današnjem svijetu. 

Nekada se romantika pokazivala pismima čiji su autori pomno birali svaku riječ, tražili savršen papir, pazili kako će napisati svako slovo. Žene su znale pisati slatke poruke pa na njih stavljati svoj parfem ili otisak usana/ruža. Iskreno, dok ovo pišem i sama imam osjećaj da sam zapela u 60-ima, kao i moja stara romantična duša. Ali kada netko kaže romantika, ja u glavi vidim tu sliku. Ljubavna pisma nisu bila samo poruke, već čin odanosti. 

Ručno pisanje ljubavne poruke bio je proces, ali upravo je u tom procesu ležala „čarolija“ (unaprijed se ispričavam na trenucima patetike, možda se nađe još tu i tamo koji u tekstu). Ljubavno pismo nije se samo čitalo. Ono se držalo u rukama, dodirivalo, čuvalo ispod kreveta u kutiji rezerviranoj samo za pisma. Krivulje nečijeg rukopisa, mrlje od brzog pisanja, miris papira, sve je to nosilo emociju veću od riječi na napisanih na papiru. A što dobijemo danas? Emoji srce i XOXO.

Život je danas prebrz, pa se nekako i ljubav odvija u ritmu brzih poruka. Natipkamo kratku poruku u sekundi, bez neke pretjerane dubine. „Mislim na tebe“, „nedostaješ mi“, „volim te“, sve to natipkamo u sekundi. Nekada pošaljemo slatki emoji ili GIF, dakle možemo i  bez riječi. I nemojte me krivo shvatiti, nije da te riječi nemaju težinu i značaj. Itekako imaju, ali jednostavno je drugačiji osjećaj. Brzina komunikacije znači da je ljubav trenutačna i da nam netko u sekundi može odgovoriti ili „vratiti istom mjerom“. Na poruku „fališ mi“ u sekundi odgovoriti „i ti meni“, ali nosi li to istu težinu? Kada nam poruke od voljene osobe stoje uz poslovne e-mailove, obiteljske razgovore i obavijesti s društvenih mreža, i čeka da nađemo 20 sekundi za odgovor - gubi li romantika svoj sjaj?

Naravno, nije za očekivati da ćemo živjeti s partnerom i međusobno si pisati i slati pisma, ali trebamo li malo stati na loptu i dopustiti ljubavi „da uspori“, kad već ne može život?

Evolucija spojeva i romantike

Kao što sam već navela, život je dosta mijenja, u svim svojim segmentima. Uzmite kao primjer i „dejtanje“. U doba ljubavnih pisama, spojevi su uglavnom vodili prema braku. Udvaranje je imalo jasnu svrhu – tražim ženu ili muža. Pisma su bila dio tog putovanja, način produbljivanja veze kada je, uglavnom, udaljenost stajala na putu.

Danas su spojevi mnogo fleksibilniji. Ljudi dejtaju iz različitih razloga - zbog društva, zabave, osobnog rasta ili jednostavno zbog iskustva. Ljubav je i dalje prisutna, ali način na koji je nalazimo se promijenio. Aplikacije i društvene mreže olakšavaju povezivanje, ali također stvaraju kulturu brzih odnosa. Pismu je trebalo dane ili tjedne da stigne; poruka se pojavi trenutačno. Zamislite da odete na super prvi dejt i umjesto poruke „hej, bilo je baš super, voljela bih da se vidimo opet“ pošaljete sve to u pismu. Prvo, creepy. Drugo, pismo bi stiglo kada bi se već međusobno ghostali. 

Je li promjena u načinu komunikacije promijenila i samu prirodu ljubavi? Učinila ju dostupnijom, ali ponekad i prolaznijom?

Intimnost rukopisa ili praktičnost poruka?

E sad, sjetite se pitanja s početka članka, kada ste zadnji put dobili bilo kakvu poruku pisanu rukom? Ako pitate mene, postoji neka dubina u rukopisu voljene osobe. Jednostavno kada u glavi čitam tu poruku pisanu rukom, osjećaj je drugačiji. Više me dotakne, ne mogu to objasniti. 

To ne mora biti pismo koje se šalje poštom, to može biti i slatka poruka na frižideru ako živite skupa ili poruka na komadiću papira ako, ne znam, studirate skupa. A možda sam i ja, kao i moja duša, zapela tamo negdje u 50-ima, 60-ima.

Svakodnevno primamo toliko natipkanih poruka. Da, neke od njih jesu od voljenih osoba, a druge pak od šefova, kolega i brendova koji nam nešto žele prodati. Ljubavne poruke često se utope u digitalnom šumu svakodnevice, jer uvijek je nešto drugo „hitno“ za pročitati.

Ali gledajte. You take what you get. I natipkane poruke imaju svoju vrijednost. Omogućuju nam da lako izrazimo naklonost. Omogućuju nam da se obratimo nekome koga cijenimo jednostavnom rečenicom. Mogu biti slatke, spontane ili ispunjene emocijama. Ako netko iskreno misli ono što “tipka”, čak i kratka poruka može nositi duboko značenje. Ljubav nije u načinu na koji je izražavamo, već u namjeri koja stoji iza toga.

Ljubav, u bilo kojem obliku

Kako se društvo razvija, tako se mijenjaju i načini na koje izražavamo ljubav. Iako su ljubavna pisma rijetkost, sada imamo nove načine da se „budemo tu“ za nekoga, bilo da je to glasovna poruka, slanje neke pjesme, označavanjem u memeu koji nas je podsjetio na njih. Čin izražavanja ljubavi i dalje je važan, bez obzira na format. Rukom pisano pismo ne znači ništa ako nije iskreno, baš kao što jednostavna poruka na ekranu pametnog telefona može imati ogroman značaj ako dolazi iz srca.

Na kraju dana, ljubav se ne nalazi u načinu na koji ju izražavamo, već u samom tom činu da radimo to, na bilo koji način i u bilo kojem obliku (ako čitate moje tekstove, možda se sjetite da sam nedavno u članku napisala da ljubav nije imenica, nego glagol). 

Bilo da se radi o ručno napisanom pismu ili brzinski natipkanoj poruci važno je da odvojimo vrijeme kako bismo nekome dali do znanja da ga vidimo, cijenimo ili volimo. Pomirit ću se s tim da ljubavna pisma možda pripadaju prošlosti i da je vrijeme za neke druge oblike „osvajanja“ i pokazivanja ljubavi. Ali evo, izazivam vas da, ako imate priliku, napišete tu i tamo neko „ljubavno pismo“ pa nek bude i na moderniji način.

Izvor naslovne fotografije: Pexels