Ako mislite da su prehrambene navike samo osobni izbor, zasigurno niste obratili pažnju na to kako svijet danas funkcionira. Hrana je zapravo postala više od energije za preživljavanje. Ona je ideologija, identitet i instrument moći. 

To ćete najbolje moći vidjeti prema jednostavnim primjerima. 

Primjerice, ako jedete meso, netko će vas kad-tad “optužiti” da ignorirate klimatske promjene. Ako preferirate vegansku prehranu, spremite se na etikete „elitist“ i „moralni superiorac“. Realno, danas je to otišlo toliko daleko da čak iako možda tvrdite kako vas politike uopće ne zanima, ona je utkana u svaki dio našeg života. Tako se u ovoj priči svaki zalogaj potencijalno može pretvoriti u viralni skandal, stoga je prehrana itekako postala političko minsko polje.

Kako smo došli do ovoga?

Pogledajte bilo koju trgovinu i primijetit ćete da su prehrambene etikete postale poprište kulturnog rata. „Organic“, „cruelty-free“, „plant-based“, „grass-fed“, „GMO-free“ – sve su to marketinške oznake koje signaliziraju određene vrijednosti. No, te vrijednosti nisu univerzalne. Nekima su znak napretka i svijesti o okolišu, drugima su simbol privilegije i pomodarstva.

Veganizam se prvotno pojavio kao pokret za prava životinja, no danas je duboko ukorijenjen u širu priču o održivosti i ekološkoj odgovornosti. S druge strane, industrija mesa, mliječnih proizvoda i jaja ne želi se predati bez borbe. Tako imamo situaciju u kojoj, primjerice, mliječna industrija inzistira na tome da se biljni napitci ne smiju nazivati mlijekom, dok mesna industrija vrši pritisak na zakonodavce da veganski burgeri ne mogu nositi naziv burger.

No, unatoč takvoj polarizaciji, stvarnost je daleko fluidnija. Budući da se rijetko što može promatrati crno-bijelo, pojavila se kategorija koja ruši barijere – flexitarianizam.

Flexitarianizam kao kompromis

Flexitarijanci nisu ni vegani ni mesojedi u klasičnom smislu. To su ljudi koji reduciraju unos mesa, ali ga ne isključuju u potpunosti. Glavni razlozi prema njima su zdravlje, ekologija i etika, ali bez strogih pravila. Prema istraživanju koje je 2022. proveo Euromonitor International, čak 42 % globalne populacije sebe svrstava u kategoriju „reduciranih mesojeda“. Drugim riječima, čak i oni koji vole odrezak, sve su skloniji birati biljne alternative. Barem ponekad.

Ono što je stvarno zanimljivo jest da flexitarianizam nije samo osobni izbor, već postaje poslovni model. Restorani i brendovi prilagođavaju se novoj paradigmi u kojoj ne nude isključivo meso ili veganske opcije, već nude prostor za izbor između. McDonald's testira McPlant burger, Burger King nudi vege varijante kultnih klasika, a čak i neke mesne kompanije razvijaju linije biljnih proteina.

Pa ipak, jedno pitanje i dalje ostaje neodgovoreno. Jedemo li ove proizvode zato što su zaista bolji izbor ili zato što smo podlegli briljantnom marketingu?

Zeleni argument ili profitabilna industrija?

Ako pitate znanstvenike, odgovor je jasan. Proizvodnja mesa odgovorna je za oko 14,5% globalnih emisija stakleničkih plinova, prema UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu. To znači da bi prelazak na biljnu prehranu mogao značajno smanjiti ekološki otisak čovječanstva.

Ali tu dolazimo do drugog problema: biljni burgeri često su prerađeni do neprepoznatljivosti, puni aditiva i industrijskih sastojaka. Je li doista zdravije jesti sojine bjelančevine s dodanim okusima nego domaći burger od lokalnog mesa?

A onda imamo i laboratorijsko meso uzgojeno u bioreaktorima iz životinjskih stanica, bez potrebe za klaonicom. To zvuči kao rješenje svih problema, ali tu dolazimo do ekonomske računice: trenutna proizvodnja takvog mesa je nevjerojatno skupa i energetski intenzivna.

Politika je, naravno, itekako upletena. Europska unija subvencionira istraživanja alternativnih proteina, a neki gradovi već uvode "bezmesne ponedjeljke" u javne institucije. No, stvarni pokretač promjena nisu ni regulative ni etička pitanja – nego tržište. Marketing zna kako igrati na emocije. Kada kupujete biljni burger, ne kupujete samo obrok – kupujete identitet. Postajete netko tko brine o planetu, zdravlju i budućnosti. No, koliko je toga istina, a koliko iluzija?

Prehrana kao moć i statusni simbol

Ne možemo ignorirati ni činjenicu da prehrambeni odabiri često reflektiraju društvenu klasu. Organska hrana je skuplja, veganske zamjene za meso nisu dostupne svima, a dijete poput keto ili paleo režima zahtijevaju financijska sredstva i edukaciju. Stoga nije iznenađujuće da se prehrambene odluke sve češće vežu uz ekonomske i političke diskusije.

U Velikoj Britaniji, primjerice, vlada je potaknula smanjenje konzumacije crvenog mesa kao dio strategije borbe protiv klimatskih promjena. No, konzervativni političari su uzvratili udarac, tvrdeći da je to još jedan pokušaj „woke agende“ da kontrolira način života građana. U Americi, republikanski i demokratski birači često imaju dijametralno suprotne prehrambene navike – jedna strana promovira biljne alternative, dok druga vidi hamburger kao simbol slobode i patriotizma.

Čak i na osobnoj razini, prehrambeni izbori mogu uzrokovati tenzije. Poznajete li par koji se svađa jer jedan partner želi prestati jesti meso, a drugi misli da je to glupost? Ili ste možda svjedočili neugodnim situacijama na obiteljskim okupljanjima, gdje baka ne razumije zašto njezina unuka ne želi sarme, a rođak na Facebooku piše statuse o „sojinim ratnicima“ koji uništavaju tradiciju?

Promjene i budućnost prehrane

Industrija hrane se mijenja, htjeli mi to ili ne. Očekuje se da će tržište biljnih alternativa, prenosi Bloomberg, doseći vrijednost od 162 milijarde dolara do 2030. godine. Znanstvenici razvijaju meso uzgojeno u laboratoriju, dok prehrambene tvrtke eksperimentiraju s insektima kao proteinima budućnosti.

Iako će biljnih i laboratorijskih alternativa biti sve više, tradicionalna prehrana neće nestati. Ono što će se promijeniti jest način na koji o hrani razmišljamo.

Možda ćemo uskoro jesti hamburgere napravljene od proteina graška i laboratorijski uzgojenog goveđeg tkiva, dok će pravi steak postati luksuz rezerviran za posebne prilike. A možda ćemo jednostavno shvatiti da prava promjena ne dolazi iz laboratorija ili s reklamnih panoa, već iz naših vlastitih kuhinja. U svakom slučaju, naša prehrana nikad nije bila samo pitanje ukusa, nego je nesumnjivo postala moćno oružje ekonomije, politike i kulture.

Međutim, hoćemo li unatoč tome svemu, napokon prestati moralizirati oko tuđih tanjura? Ili će prehrana ostati poligon za ideološke bitke?

Jedno je sigurno: kako i što god jeli, uvijek ćete biti nečiji problem.

Zato birajte uvijek biti svoji. Kako u svemu ostalome, tako i u odabiru hrane.

Izvor naslovne fotografije: Pexels