Koliko nas je odraslo misleći da je normalno savijati se od bolova i svejedno ići u školu, na trening, na posao baš kao da se ništa ne događa? Koliko nas je mislilo da je to samo dio ženskog iskustva koji treba izdržati?

Ali, guess what, nije! Da, menstruacija može biti neugodna. Ponekad i bolna, ali intenzivna bol, iscrpljenost i osjećaj da ne možeš funkcionirati nisu nešto što treba ignorirati.

Zašto šutimo o menstruaciji?

Sram je možda bio najglasniji dio odrastanja. Mnogo žena i dan danas u odrasloj dobi skriva uloške kad ih ide promijeniti. Imamo osjećaj da moramo paziti da nitko ne primijeti, kao da se događa nešto što treba sakriti. No, menstruacija je znak da tvoje tijelo radi točno ono što treba. Nema ničeg nečistog, neurednog ili pogrešnog u tome!

Ako želiš razumjeti kako smo došle ovdje, moramo pogledati malo šire od kupaonskog ormarića i diskretno zamotanih uložaka. Ne možemo pričati o menstruaciji, a da ne spomenemo industriju koja je desetljećima gradila narativ diskrecije, plave tekućine koja se izlijeva po ulošku.  Libresse je odlučio progovoriti, a prvi veliki iskorak je bio, upravo, vratiti krvi crvenu boju! No, iako se marketing mijenja, mentalni obrazac i dalje nije potpuno uklonjen.

Što danas učimo djevojčice?

Dobra vijest je da se stvari zaista mijenjaju. Polako, nesavršeno, ali vidljivo. Više se priča o menstruaciji općenito, o svemu što ona nosi, o hormonima, o endometriozi, više žena traži odgovore, više prostora postoji za iskren razgovor. Ali promjena ne dolazi sama od sebe. Dolazi od ovakvih iskrenih i otvorenih razgovora.

Upravo smo zato i mi na Mamageru pokrenuli kampanju u sklopu koje smo pitali naše čitateljice “Što bi poručila mlađoj sebi o menstruaciji, a da ti nitko nikad nije rekao”. Odgovori koji su stigli nisu bili sterilni, savršeno oblikovani niti politički korektni. Bili su stvarni i upravo zato jako važni.

Korisnica sushifanno1 napisala nam je: 

“Poručila bih samoj sebi da zapamtim za cijeli život da uvijek kad mislim da mi je raspad sistema, mental breakdown, smak svijeta, da sam najgora, najplačljivija, da će vjerojatno nastupiti menstruacija unutar 24 sata”.

U toj jednoj rečenici sažeto je iskustvo koje poznaje gotovo svaka žena, ali o kojem se rijetko govori bez umanjivanja ili šale na vlastiti račun. Koliko bi stvari bilo drugačije da smo ranije naučile prepoznati taj obrazac i da smo znale da emocije nisu izdaja vlastite stabilnosti, nego dio ciklusa koji ima svoj ritam i logiku?

Mareaee kaže: 

“Mlađoj sebi bih rekla: Pusti rukavice i skrivanje, tvoje tijelo nije problem koji treba riješiti. Danas više ne bježim od svojih potreba onih dana u mjesecu. Kad me puca PMS, dekica je moj štit, a čokolada gorivo za preživljavanje. Iskreno, glasno i bez srama jer svaka od nas zaslužuje taj trenutak pažnje i odmora.”

Ono što ova poruka razotkriva je koliko smo zapravo duboko internalizirale ideju da je naše tijelo nešto što treba kontrolirati, prilagoditi, disciplinirati, umjesto da smo ga samo naučile slušati. 

Svjetlo.u.tocki je napisala: 

“Najljepši razgovor koji možemo voditi je onaj sa samom sobom, onaj u kojem si priznamo da smo dovoljne, snažne i predivne baš takve kakve jesmo, bez obzira na dan u mjesecu. Želim da moja kćer odrasta u svijetu u kojem se o ženskom tijelu ne šapuće, već govori s ponosom i bez srama. Skidanje rukavica za mene znači utrti njoj put prema potpunom prihvaćanju sebe. Iskreno, glasno i s puno ljubavi prema sebi.”

Ovdje se fokus pomiče s individualnog na generacijsko. Više nije riječ samo o tome što mi nismo dobile, nego o tome što želimo dati dalje. To je trenutak u kojem osobno iskustvo postaje odgovornost, a vlastita borba dobiva smisao jer otvara prostor nekome tko dolazi nakon nas. Probijamo granice i rušimo stereotipe i tabue za sve djevojčice koje tek dolaze.

Važnost ove tematike prepoznao je i Libresse koji se bavi različitim temama u domeni društvene odgovornosti: od menstrualnog siromaštva koje su adresirali od 2022. do 2024., nakon čega nije izostala ni reakcija države, odlučili su osigurati 1 milijun eura za higijenske potrepštine u osnovnim i srednjim školama, preko Baby blues kampanje kojom su otvorili poglavlje postporođajne tuge, pa sve do kreiranja edukativnog programa za osnovnoškolce u suradnji s dr. Petrom Kejlom iz Poliklinike Sinteza.

Ako postoji nešto što ova generacija može napraviti bolje, onda je to ovo: ne ostaviti sljedeću generaciju u tišini. Jer jednom kad dobar i edukativan sadržaj te iskreni razgovor krene, više ga ne želimo zaustaviti.

Izvor naslovne fotografije: Pexels

Ovaj sadržaj nastao je u suradnji s Libresse.