Zamisli ovo: Partner i ti sjedite na kauču nakon napornog dana. On bi volio seks. Ti ne možeš ni zamisliti da skineš trenirku, a kamoli gaćice. Nisi umorna samo fizički, nego emocionalno. Glava ti je puna obaveza, to-do lista koje ne prestaju, tjeskobe, tu je možda i manjak sna. Seks? Trenutno ne (ni nacrtan).

I sad zamislimo to isto, ali s obrnutim ulogama. Ili s istospolnim partnerima. Ili s ljudima u dugim brakovima, vezama na daljinu, roditeljima male djece, ili onima koji se bore s depresijom, boli, menopauzom, ili jednostavno nemaju interes. Seks nije uvijek prioritet. I to je u redu. Ali često, nije prihvaćeno.

Ovo nije priča o aseksualnosti (iako je i to tema o kojoj se prečesto šuti). Ovo je priča o ljudima koji su seksualna bića, koji znaju da seks može biti divan, oslobađajući, povezujući, ali koji isto tako znaju da je život kompleksniji od seksualnih scenarija koje su nas učili da su "normalni". Nešto kao, tvoj partner izlazi iz tuš kabine, a ti skačeš na njega kao životinja. Bacate se jedno po drugome nakon napornog treninga. Vodite ljubav negdje na proplanku livade jer ste se pogledali i upalila se lampica. Okej, ima i takvih scenarija. Kao i onih gdje se seks unaprijed dogovara (da, znamo, nimalo romantično ni nalik na filmove, ali realno). A ovo?

Ovo je priča o tome što se događa kada seks ne igra glavnu ulogu u nečijem životu, i zašto se zbog toga ne trebamo ispričavati.

Seks kao tabu: Što kad nije "po planu"?

Kad smo na portalu Mamager organizirali izložbu tabua, otvorila su se mnoga pitanja. Govorili smo o tijelu, zdravlju, mentalnim krizama, majčinstvu, gubitku identiteta, boli, iscjeljenju... i naravno, o seksu. O onom čudesnom i raznolikom aspektu života koji toliko oblikuje naše odnose, a o kojem najčšeće šutimo. Ili govorimo kroz prizmu idealiziranih normi.

Zašto se i dalje o seksu govori kroz filtere? Zašto se pretvaramo da postoji univerzalna istina o tome koliko ga treba biti u vezi, kada, kako i s kolikom žudnjom? Tabui oko seksualnosti oblikuju naše svakodnevne odluke i odnose, često kroz sram, osjećaj dužnosti ili krivnje.

Normalnost po tuđoj mjeri

Jedan od najtvrdokornijih mitova u partnerskim odnosima je taj da ako nemamo redovit seks, veza je u krizi. Kao da postoji neka nepisana norma – seks svaka tri dana, ili si van igre. Realnost je puno složenija. U nekim vezama seks jest veliki, pa i presudan dio odnosa. U drugima, nije.

Pisali smo već o brakovima bez seksa. Da, postoje, i ne, nisu nužno nesretni. Ako su obje strane suglasne i zadovolj(e)ne, to može biti zdrav, blizak, funkcionalan odnos. Ljubav i nježnost ne prestaju tamo gdje prestaje seks.

Ali što kad nije tako jednostavno? Što kad jedna osoba želi seks, a druga ne? Što kad se potrebe razilaze?

Nije stvar krivnje, nego komunikacije

Stručnjaci za partnerske odnose i intimu često kažu: nije problem u razlikama, nego u tišini. Seksualne potrebe su važan, ali ne i jedini element odnosa. I upravo zato zahtijevaju otvorenu, iskrenu i nenapadajuću komunikaciju.

U partnerskim odnosima razlika u seksualnom apetitu može voditi prema osjećaju odbacivanja, ljutnje, krivnje. Ako je jednom partneru seks važan, osjeća se frustrirano. Ako drugome nije, osjeća se pritisnuto ili neadekvatno. Oboje mogu završiti u prostoru šutnje, zamjeranja i udaljavanja.

Ali stvari ne moraju eskalirati u tišinu ili sukob. Rješenje leži u razgovoru. U razumijevanju što se skriva iza nečije žudnje (ili njezinog izostanka). Je li to potreba za potvrdom? Za povezanošću? Je li partnerica u fazi života kad je dodir opterećenje? Je li partner emocionalno gladan, ili fizički frustriran?

Ovo nije crno-bijela priča. Nije priča o krivcima. Ovo je priča o nijansama.

Seksualni ritmovi: nisu svi isti

Istraživanja pokazuju da seksualna želja oscilira kroz život. Kod žena je to osobito izraženo jer je povezana s hormonalnim ciklusima, trudnoćom, porodom, dojenjem, menopauzom, ali i emocionalnim stanjem, stresom, iscrpljenošću. Kod oba spola želja se mijenja s godinama, iskustvima, fazama veze, pa i vanjskim okolnostima poput pandemije, gubitka posla ili smrti bliske osobe.

U studiji objavljenoj u Archives of Sexual Behavior utvrđeno je da postoji ogroman raspon učestalosti seksualne aktivnosti među parovima, bez jasne granice što je "normalno". Štoviše, najvažniji prediktor zadovoljstva seksualnim životom nije bila učestalost, već stupanj emocionalne bliskosti i otvorene komunikacije.

Drugim riječima: nije problem što ne želite seks danas. Problem je što se o tome ne priča.

Nisi dužan/na biti uvijek raspoložena

Često se žene osjećaju kao da moraju opravdavati manjak seksualne žudnje. 

„Znam da bih trebala... ali sam preumorna.“ ili „Znam da mu treba... pa ajde.“ 

I onda se seks pretvori u još jednu obavezu. Jedan dio to-do liste.

Ali seks nije valuta kojom se mjeri vrijednost odnosa. Nije ni obaveza. Nije ni pokazatelj ljubavi. Seks treba biti čin želje, bliskosti, istraživanja. Ne dužnosti.

Ako se partner ili partnerica osjeća odbijeno jer trenutno nemate žudnju, to ne znači da ste vi loši, ili da je vaš odnos osuđen. To znači da treba razgovarati. Otvoreno, nježno, ali iskreno.

Zajedničko redefiniranje intime

Kada seksualne potrebe nisu usklađene, ključ nije u forsiranju. Ključ je u redefiniranju što je za vas dvoje intima. Možda to znači više dodira, bez seksualnog pritiska. Možda znači više emocionalne podrške, zajedničkih rituala, prisutnosti. Možda će se seksualna energija vratiti. Možda neće. Možda će se promijeniti.

Vaša veza nije manje vrijedna ako ne izgleda kao šablona iz pop-kulture. Ljubav je mnogo više od seksa. I mnogo više od uspoređivanja s drugima.

Što kada nam je seks važan? I to je u redu

Ovaj članak ne bi bio potpun kad ne bismo priznali i drugu stranu. Seks jest važan. Za mnoge ljude on je jezik ljubavi, povezanosti, potvrde. Ako se partner stalno osjeća seksualno zanemareno, to može postati izvor patnje, frustracije, otuđenja.

Zato je važno tražiti kompromis. Ne onaj u kojem se netko "prisiljava", već onaj u kojem obje strane osjećaju da su viđene, poželjne i uvažene. Možda to znači dogovoreno vrijeme za intimu. Možda zajednički odlazak na terapiju. Možda novo istraživanje seksualnosti, bez pritiska.

Odbacimo normu, prigrlimo istinu

Na kraju dana, nitko osim vas ne živi vaš odnos. I ne, ne morate se ispričavati što vam seks nije prioritet. Ali vaš je zadatak da o tome govorite. Da ne zatvarate vrata, nego ih otvarate - za dijalog, nježnost, istinu.

Jer seksualnost nije šablona. Nije ni tabu. Ona je živa, promjenjiva, osobna. I kao takva, zaslužuje poštovanje.

Seksualna želja je važan glas u vezi, ali nije jedini. Ako ga čujemo, ako mu damo prostor, ako ne šutimo i ne glumimo, već govorimo, slavimo i gradimo - može nastati prostor u kojem se i želja i nježnost mogu ponovno pronaći. Ili ponovno osmisliti.

Izvor naslovne fotografije: Pexels