MENU

Usamljenost u vezi: Evo zašto vam se čini da ste sami, iako niste solo

Autor: Dalia Žmegač-Kunić Objavljeno: 11. srpnja 2025.

Usamljenost u paru je suvremena epidemija s finim manirima. Ne dolazi kao eksplozija, već kao kapilara koja godinama pomalo puca. A najteži oblik te usamljenosti je onaj kada si pored nekoga koga voliš. I pitaš se gdje ste točno nestali?

Autor: Dalia Žmegač-Kunić Objavljeno: 11. srpnja 2025.

Ne postoji ništa tiše od tišine između dvoje koji se vole ili su se jednom voljeli. Ona ne puca, ne viče, ne odlazi dramatično i ne ostavlja tragove po stanu. Ona samo stoji tamo, nevidljiva i neumoljiva, sjedi za stolom dok jedete večeru, šulja se između scrollanja u krevetu, umotana u “dobro sam” i “sve ok”.

Izvor: Pexels

Usamljenost je riječ koja najčešće priziva slike starijih ljudi na klupama, solo večera u fast-food restoranima ili beskonačno scrollanje noću uz Netflix u pozadini. No, istinska usamljenost ima mnoge oblike, a jedan od najtežih je onaj kad se odvija pored nekog drugog. Kad dijelite krevet, stan, svakodnevicu, možda i djecu, ali ne i osjećaj povezanosti.

To je ona vrsta samoće koju ne rješava večera u dvoje, nova fotka na Instagramu niti zajednički plan za vikend. Ona koja se skriva danima, tjednima, mjesecima. I odjednom, više ne znaš kad ste zadnji put razgovarali iskreno, bez scenarija. Ili kad si se u tom razgovoru osjećala viđeno.

Biti usamljen u vezi – to je emocionalna distopija koja ne izgleda dramatično izvana. Nema slomljenih tanjura, niti otvorenih prevara. Samo tišina. Rutina. I osjećaj da si nečiji prioritet tek na listi zadataka, ispod kupovine, računa i “ajmo još malo izdržati do godišnjeg”.

Izvor: Pexels

Od ljubavi do logistike

Moderni parovi nisu nefunkcionalni, nego hiperfunkcionalni. Dvoje odraslih ljudi koji znaju organizirati dječje rođendane, poslove, kredite, dnevne rasporede, ljetovanja, gablece, punjače za mobitel i tko je na redu za odvoz smeća. Brak ili veza u 2020-ima često više sliči na startup nego na intimnu zajednicu.

Ono što se pogubi u toj operativnoj perfekciji je veza. Ne ona formalna, nego ona emocionalna. Ona koja nije nužna za preživljavanje, ali jest za život. I tako, između “Jel’ pokupio/la dijete iz vrtića?” i “Što ćemo jesti večeras?”, više ne ostane prostora za “Kako si stvarno?” i “Što ti treba od mene, kao čovjeka?”

Izvor: Pexels

Nije stvar u nedostatku ljubavi, nego u zaboravljenoj bliskosti

Ljudi koji su usamljeni u vezi najčešće još uvijek vole svog partnera. Problem nije manjak emocije, nego deficit njege. Usamljenost u vezi ne dolazi zato što smo prestali voljeti, nego zato što više ne znamo (ili ne stižemo) to pokazati.

Voljeti danas znači imati vremena, biti prisutan, ne multitaskati s nečijim osjećajem. Ne pričati “uz” seriju ili između mailova. Znači isključiti svijet kako bismo uključili jedno drugo. No tko to još radi?

Izvor: Pexels

Usamljenost ne znači da veza ne vrijedi, nego da nešto treba glasn(ije)o reći

Problem s emocionalnom usamljenosti je taj što je teško mjerljiva. Nema statistika, nema dijagnoze. Samo osjećaj da nismo viđeni. Da pričamo, ali ne slušamo. Da smo fizički prisutni, ali emocionalno u roamingu.

I često šutimo o tome jer je neugodno priznati da si sam dok sjediš pored nekoga koga si odabrao. Pitanja koja nosimo u sebi izgledaju nekako ovako:

No, ironija je brutalna: što duže šutimo, to su granice između nas veće. Tihi prekid se ne dogodi kad netko odlazi, nego kad se dvoje ljudi prestanu truditi.

Izvor: Pexels

Povratak nije nemoguć, ali nije ni brz

Vratiti emocionalnu bliskost nije instant proces. To nije story koji se izbriše nakon 24 sata. To je proces. Bolan, ali moguć. I počinje s jednim iskrenim razgovorom koji ne započinje optužbama nego priznanjem: Osjećam da smo se udaljili. I ne želim da ostane tako.

Taj razgovor može završiti transformacijom — ali i kraj može biti iscjeljujući. Jer zaslužujemo odnose u kojima nismo sami. U kojima nas netko vidi ne samo kad nas treba, nego i kad šutimo. Kad smo umorni. Kad nismo najbolji. Kad ne znamo što želimo, ali znamo da ovako više ne možemo.

Izvor: Pexels

Ljubav ne puca s lomom, već s ignoriranjem

Najveća istina modernih parova nije da se više ljudi razvodi. Nego da više ljudi ostaje, a da su emocionalno već otišli. Ljudi danas ostaju u vezama zbog navike, zbog djece, zbog kredita, zbog ideje da bi “negdje drugdje bilo isto”.

No pitanje nije gdje je bolje. Pitanje je: Može li ovdje biti drugačije?

A to se ne saznaje ako se ne zapitamo. Ako ne razgovaramo. Ako ne priznamo da usamljenost nije znak slabosti, nego poziv na buđenje.

Izvor: Pexels

I na kraju, svi zaslužujemo biti voljeni, ali još važnije – viđeni. Jer ljubav koja ne vidi, ne pita, ne sluša i ne obnavlja se, postaje tišina. A tišina između dvoje ljudi koji su se nekada smijali glasno je najtužnija tišina na svijetu.

Izvor naslovne fotografije: Pexels

#ODNOSI #LJUBAVNIODNOSI #EPIDEMIJA USAMLJENOSTI #USAMLJENOST

Preporučeni sadržaj