S Andreom Golubić nema dosadnog trenutka. Ona je žena koja pomiče granice igre za djecu i odrasle.

Od otvorenja HaHaHousea, prije godinu i pol dana do danas, u njezinom rasporedu nije bilo pauze, ali je uvijek postojao prostor za nove ideje i projekte. U jesen će nas uvesti originalnim programom za djecu, a uz sve to, nikada ne skida osmijeh s lica!

B: Kako je nastala ideja za HaHaHouse?

A: Ideja je nastala sasvim spontano. Nakon Covida ostala sam bez trajnog angažmana i vratila se iz Praga u Hrvatsku. U tom sam razdoblju već imala značajno iskustvo rada na međunarodnim muzejskim projektima. To se stečeno znanje organski preklopilo s mojim vlastitim razmišljanjima. 

Po prirodi sam vedra, ali sam shvatila da naše okruženje nije poticajno za dobro raspoloženje i da je oko mene sve manje vedrih lica. Crna kronika, sivilo vremenske prognoze, duge zime, globalne krize, loše vijesti sa svih strana, akumulirani stres… 

Htjela sam doprinijeti projektom koji bi omogućio da se svi zajedno othrvamo tom osjećaju i osvijestimo koliko je lako jednostavnim činom smijanja popraviti dan, a dugoročno i opće raspoloženje. 

Tako se iz jedne jednostavne ideje počeo stvarati koncept HaHaHousea, mjesta u kojem je smijeh najvrijednija valuta.

B: Kad si skužila da je ovo više od muzeja?

A: Vrlo brzo! I pritom se ne hvalim jer nas je munjevita brzina kojom smo stekli prepoznatljivost i popularnost pomalo zatekla. Već u prvom vikendu otvorenja kroz Muzej je prošlo preko 2000 ljudi, a sretna sam i što se trend nastavio i održao svo ovo vrijeme. 

U godinu i pol dana kroz Muzej je prošlo više od 125.000 posjetitelja, a među njima i najosjetljivije skupine. Upravo njihove reakcije bile su nam najveća potvrda da ovo što radimo ima smisla. Željeli smo stvoriti mjesto koje će imati i terapeutski učinak, a danas možemo reći da se ta ideja zaista ostvaruje. 

Posebno nas veseli što to potvrđuju i stotine izvrsnih recenzija naših posjetitelja. Ohrabreni time, ove jeseni pokrećemo radionice za mentalno zdravlje u suradnji s Psihijatrijskom bolnicom za djecu i mladež, što je jedan od najvažnijih projekata HaHaHousea.

B: Koja je najveća lekcija koju si naučila gradeći jedan ovako nekonvencionalan projekt?

A: Mogu li samo reći da su me suradnici prozvali “mjernom jedinicom za upornost”? (smijeh)
No učim se još se strpljenju. Sami proces prije otvorenja koji je uključivao prilagodbu prostora, ishođenje raznih dozvola, gradnju, radove i pronalazak suradnika, trajao je pune tri godine pa sam imala prilike vježbati i tu vještinu! (smijeh) 

No i danas se pokazuje da za sve što radimo treba malo strpljenja. Nitko nije stigao do većeg cilja žureći se. 

Uz to, učim se prepustiti. Vlastitu viziju teško je povjeriti drugima, teško se od nje odmaknuti, uzeti vremena za odmor… Srećom, okružila sam se s kvalitetnim ljudima koji mi to olakšavaju.

B: Pozicioniraš HaHaHouse (između ostalog) i kao mjesto za evente, što nudite drukčije od drugih?

Sve kod nas radi se na hahahastičan način, uvijek s dozom neočekivanog. Na prvom mjestu izdvojila bih naš team building program koji garantira da ćete se do kraja dana valjati od smijeha s kolegama, neovisno o tome jeste li stigli posvađani zbog zadnje projekcije budžeta ili ste već uigran tim. 

Naime, osim redovnog sadržaja Muzeja koji se fokusira na interaktivno iskustvo, za sve ozbiljne poslodavce i njihove zaposlenike imamo potpuno neozbiljan prijedlog. Odjenete se u predimenzionirana odijela životinja i zajedno odigrate najpoznatije društvene igre. Zvuči ludo? Zaista je, ali smijeh neće izostati. 

Nasmijavamo sve uzraste i sve željne dobrog provoda pa organiziramo i rođendanske proslave. Posebno me dirnula proslava jednog 80. rođendana, kada smo shvatili da dijete u nama može jako dugo poživjeti ako ga s vremena na vrijeme izvedemo na igru. I zato s punim pravom kažemo da smo otvoreni za sve od 3 do 99 godina. Trenutno smo u potrazi za osobom koja želi u muzeju proslaviti svoj 100. (ili veći) rođendan te joj poklanjamo proslavu u muzeju!

Tijekom proteklih godinu i pol ugostili smo rođendane, poslovna druženja, snimanja glazbenih spotova, televizijske ekipe i niz kreativnih radionica. Najviše nas veseli kada ljudi dolaze s vlastitim idejama jer upravo tako nastaju naši najzabavniji projekti. 

Nedavno smo održali i prvi “Laugh&Wine” event s Milicom Tomljenović, koji okuplja žene iznad dobi od 40 godina i koji za cilj ima povezivanje i druženje u dobroj atmosferi. Smijeha te večeri nije nedostajalo i jako se radujemo idućem izdanju!

B: Zašto misliš da danas i djeca i odrasli trebaju više smijeha nego ikad prije? 

A: Kroz razgovore s učiteljima i nastavnicima često čujemo iste stvari: djeca su sve usamljenija, provode previše vremena pred ekranima, a sve manje vremena u stvarnoj igri i druženju. Smijeh je jedan od najjednostavnijih načina povezivanja ljudi i zato vjerujem da danas nije luksuz nego potreba. Zbog toga je HaHaHouse zamišljen kao mjesto spajanja, vraćanja postavki na one prave vrijednosti koje su nas oduvijek spajale i povezivale u društvu.

Za naš se Muzej često misli da je on samo za djecu. 

Kada sam stvarala Muzej, zapravo sam najviše mislila na odrasle. Djeca se znaju igrati prirodno, ali odrasli često zaborave kako je to. 

Zato želim da HaHaHouse bude mjesto na kojem će se ponovno sjetiti koliko je važno igrati se, smijati i biti bezbrižan barem na trenutak. Ili riječima G.B. Shawa:  

''Čovjek se ne prestane igrati jer ostari, već ostari jer se prestane igrati''. 

Zato kroz igru, smijeh i radost, budimo unutarnje dijete koje nam donosi ponovno jednu posebnu energiju u naš život. Divno je vidjeti obitelji koje dođu zajedno, pa u jednom trenu roditelji zaborave da su ''odrasli'', već se svi smiju i zezaju zajedno. E to je onda ono pravo kvalitetno vrijeme provedeno zajedno.

B: 11 je ujutro. Rješili smo već hrpu mailova i sastanaka. Koja je tvoja 11AM rutina? Što radiš u 11 sati?

U 11 sati najčešće sam na sastanku ili brainstormingu s timom. U posljednje vrijeme tada imam i prvi obrok jer prakticiram fasting do 11. Ali postoji jedna simpatična slučajnost: gotovo svaki dan pogledam na sat baš u 11:11. To me uvijek podsjeti da sam na svom putu. Cijeli tim zna za tu moju "opsesiju", pa ako mi slučajno promakne, obavezno mi netko pošalje screenshot vremena! 

B: Pošalji smiješnu poruku samoj sebi u prošlost.

A: Napisala bih samo: "No sikiriki." Iako znam da tada vjerojatno ne bih poslušala vlastiti savjet. Danas vidim koliko sam puno situacija doživljavala preozbiljno. 

S vremenom shvatiš da život puno više surađuje s tobom kada ga ne pokušavaš kontrolirati u svakom detalju. Kad ga prihvatiš kao igru, otvore se vrata za stvari koje nisi mogao ni zamisliti.

B: Za kraj, nasmij nas.

A: Na početku smo imali jednu internu foru kojoj se i danas smijemo:

"Kako se zovu ljudi koji se ponovno vrate u Muzej smijeha? – Zaposlenici!" (smijeh) 

Danas ta fora više nije daleko od istine jer imamo jednog dječaka koji nam se vratio čak sedamnaest puta. Svaki put svojim prijateljima objašnjava svaki kutak muzeja kao pravi vodič. Mislim da ćemo ga uskoro stvarno morati zaposliti.