Osim stručnog aspekta rehabilitacije, Dinah nam naglašava koliko je važno stati, osluškivati vlastiti organizam i prepoznati granice koje nam tijelo postavlja. Žene često balansiraju između brojnih obaveza, zanemarujući signale upozorenja koje im zdravlje šalje. Prepoznavanje tih znakova može biti presudno za prevenciju moždanog udara i drugih ozbiljnih zdravstvenih problema.

U nastavku razgovaramo s Dinah Vodanović o važnosti edukacije, rehabilitacije i brige za vlastito zdravlje, uz poruku da svijest i pravovremena reakcija mogu spasiti živote.

M: Na koji način akcija Dan crvenih haljina pomaže ženama u razumijevanju posljedica moždanog udara i koliko je edukacija ključna u njihovoj rehabilitaciji?

D: Akcija Dan crvenih haljina igra ključnu ulogu u podizanju svijesti o moždanom udaru kod žena, educirajući ih o njegovim posljedicama i važnosti pravovremene reakcije. Kroz kampanju i stručna predavanja, ova inicijativa pomaže ženama da prepoznaju rane simptome moždanog udara, da se ranije obrate za pomoć, te da razumiju koji su ključni faktori rizika. Također, osvještava važnost prevencije, ali i rehabilitacije nakon moždanog udara. Edukacija je pritom presudna jer omogućava ženama da se pravovremeno informiraju o mogućnostima liječenja, oporavka i načinima rehabilitacije. Rehabilitacija se često percipira kao jednoznačan pojam, no u stvarnosti obuhvaća širok spektar metoda i pristupa iz različitih stručnih područja. 

Moždani udar ne ostavlja samo fizičke posljedice već može imati i ozbiljan utjecaj na jezik i govor, kao i na psihološko stanje pacijenata. 

Upravo zbog toga rehabilitacija mora biti multidisciplinarna, jer iza vidljivih teškoća često ostaju prikrivene posljedice koje mogu značajno utjecati na kvalitetu života pacijenata. Moždani udar donosi i veliki emocionalni teret, budući da predstavlja iznimno traumatično iskustvo, a pravovremena edukacija i podrška ključni su faktori u procesu oporavka.

M: Mogu li se blage promjene u govoru prepoznati kao rani znak moždanog udara, i kako ih razlikovati od uobičajenih smetnji? Koji su prvi znakovi moždanog udara u kontekstu govora koje žene ne smiju ignorirati?

D: Promjene u govoru, posebno one koje se javljaju naglo i odstupaju od ranijeg stanja, mogu biti jedan od ključnih simptoma moždanog udara. To uključuje poteškoće u oblikovanju riječi, prisjećanju riječi, konstruiranju rečenica, nerazumljiv govor te spuštanje usnog kuta. 

Takve simptome žene nikako ne smiju ignorirati. Akutna, iznenadna promjena u govoru jasan je znak upozorenja i zahtjeva hitnu medicinsku reakciju. 

Pravovremeno prepoznavanje i brza reakcija mogu značajno utjecati na ishod liječenja i smanjiti rizik od težih posljedica.

M: Koji su najčešći govorno-jezični problemi s kojima se susreću žene nakon moždanog udara te koje je idealno vrijeme za terapiju nakon udara. Koja je njezina uloga u oporavku?

D: Jezično-govorne teškoće nakon moždanog udara iznimno su raznolike i ne možemo ih jednoznačno definirati jer su individualne karakteristike svakog pacijenta različite. Iako su određene regije mozga tradicionalnim definicijama specifično povezane s jezikom i govorom, način na koji će se teškoće manifestirati ovisi o mnogim faktorima, uključujući stranu mozga na kojoj je došlo do oštećenja i ranijim vještinama. 

Općenito razlikujemo dva glavna tipa teškoća – može se javiti motorički problem, gdje pacijent ne može govoriti ili do teškoća gdje osoba ne može razumjeti govor. No, budući da su ove teškoće vrlo specifične, važno je provesti detaljnu procjenu kako bi se osigurao pravilan rehabilitacijski pristup.

Terapiji nakon moždanog udara treba pristupiti ODMAH, već u akutnoj fazi, a potom nastaviti kroz subakutne i kronične faze rehabilitacije. Kada govorimo o logopedskoj rehabilitaciji, njezina uloga u oporavku je izuzetno značajna. 

Jezik, govor i komunikacija temeljni su aspekti ljudskog identiteta i društvene interakcije – oni nas razlikuju od ostatka životinjskog svijeta i omogućuju nam da budemo aktivni i uključeni članovi zajednice. Zato je pravovremena i kontinuirana rehabilitacija ključna za kvalitetu života osobe nakon moždanog udara.

M: Smatrate li da je javnost dovoljno svjesna posljedica moždanog udara, posebno na govor i komunikaciju?

D: Javnost nije dovoljno svjesna posljedica moždanog udara, a posebno njegovog utjecaja na govor, jezik i komunikaciju. Iako se govori o prevenciji i prepoznavanju simptoma moždanog udara, inače se manje pažnje posvećuje razgovoru o dugoročnim posljedicama koje mogu značajno utjecati na kvalitetu života oboljelih. 

Jedan od glavnih ciljeva ove kampanje, kao i moj osobni motivator za sudjelovanje, jest upravo podizanje svijesti o tim posljedicama. 

Želim potaknuti širu raspravu ne samo o prepoznavanju i prevenciji moždanog udara, već i o njegovim dugoročnim učincima te potrebi za boljim rehabilitacijskim mogućnostima. Smatram da je nužno promijeniti način na koji se društvo odnosi prema teškoćama nakon moždanog udara, a možda i poboljšati dostupnost različitih oblika rehabilitacije kako bi osobe koje su ga preboljele dobile adekvatnu podršku. 

Trenutačni kapaciteti i prepoznavanje posljedica moždanog udara još uvijek nisu dostatni da bi se u potpunosti zadovoljile sve potrebe oboljelih. Zbog toga je iznimno važno ne samo educirati javnost, već i raditi na poboljšanju sustava rehabilitacije kako bi se osigurala što bolja kvaliteta života osobama koje su prošle kroz ovo zastrašujuće iskustvo.

M: Postoje li vježbe koje žene mogu raditi kod kuće kako bi očuvale zdravlje govornog aparata i mozga?

D: Ono što žene, ali i muškarci, mogu učiniti za očuvanje zdravlja govornog aparata i mozga uključuje niz preventivnih i aktivnih koraka. Prije svega, prestanak pušenja ključan je korak, jer pušenje značajno pridonosi raznim oboljenjima govornog aparata, uključujući probleme s glasnicama. Također, vrlo su važne tzv. kognitivne vježbe koje doprinose očuvanju zdravlja mozga. Redovito vježbanje uma i stjecanje novih znanja pomažu u održavanju kognitivnih funkcija. Na primjer, učenje novog stranog jezika predstavlja ne samo korisnu životnu vještinu, već je i odličan način za unos novih informacija u mozak, čime ga održavamo aktivnim. Takve aktivnosti mogu dugoročno doprinijeti boljem zdravlju mozga i smanjiti rizik od kognitivnih teškoća.

M: Što svaka žena može učiniti kako bi smanjila rizik od moždanog udara?

D: Svaka žena može poduzeti određene korake kako bi smanjila rizik od moždanog udara, a osim općih preporuka kampanje – prestanak pušenja, praćenje krvnog tlaka i razine masnoća, te održavanje fizičke aktivnosti – postoji još jedan ključan aspekt koji često zanemarujemo.

Najvažnije što svaka žena može učiniti za sebe jest biti svjesna svojih granica. Prečesto pokušavamo biti prisutne na više strana odjednom, balansirajući brojne obaveze i očekivanja, ne slušajući pritom vlastito tijelo. 

No, naše tijelo ima svoje granice, i ako ih ne prepoznamo na vrijeme, može doći do ozbiljnih posljedica po zdravlje. Važno je naučiti stati, posvetiti vrijeme sebi i svom zdravlju, prepoznati trenutke kada nam je potreban odmor i ne osjećati krivnju zbog toga. Samosvijest i briga o sebi nisu luksuz, već nužnost – upravo to može dugoročno pomoći u prevenciji ne samo moždanog udara, već i drugih ozbiljnih zdravstvenih problema.

M: Kako gubitak ili oštećenje govora utječe na psihičko stanje žena nakon moždanog udara?

D: Oštećenje govora i nemogućnost komunikacije nakon moždanog udara imaju ogroman utjecaj na psihičko stanje pacijenta. Nažalost, često ne prepoznajemo koliko je važno pravovremeno i adekvatno pristupiti rješavanju istog. Psihičko stanje pacijenata nakon moždanog udara izrazito je narušeno. Iako osmijeh i hrabro lice mogu djelovati kao znak snage, oni nerijetko prikrivaju strah, bol i neizvjesnost, što dodatno produbljuje teškoće. Ako se ne pristupi ovom aspektu oporavka na stručan i profesionalan način, posljedice mogu biti dugotrajne i značajno utjecati na kvalitetu života pacijenata. Zbog toga je iznimno važno da rehabilitacija ne uključuje samo fizičke i govorne terapije, već i psihološku podršku kako bi pacijenti mogli lakše prevladati emocionalne izazove i povratiti osjećaj sigurnosti i samopouzdanja u vlastitu komunikaciju.

M: Koju ulogu u oporavku igra podrška obitelji i društva, i što možemo učiniti da ženama olakšamo rehabilitaciju?

D: Moždani udar pogađa osobu, obitelj i njegovu užu i širu zajednicu. Podrška obitelji i društva ključni su pokretači cjelokupne rehabilitacije nakon moždanog udara. Motivacija pacijenata za sudjelovanje u rehabilitaciji izuzetno je važna, ali ona često može biti narušena, bilo zbog depresije, osjećaja bezvoljnosti ili gubitka nade. U takvim situacijama dolazi do odustajanja i rezigniranosti, što može usporiti ili otežati proces oporavka. Osim emocionalne podrške, važno je osvijestiti i tehničke prepreke s kojima se osobe s neurološkim oštećenjima suočavaju. Ograničena pokretljivost nakon moždanog udara znači da su pacijenti često ovisni o prilagodbi okoline– a tu dolazimo do odgovornosti društva. Nedostatak rampi, nepristupačna parkirna mjesta i druge infrastrukturne prepreke dodatno otežavaju njihov svakodnevni život i rehabilitaciju. 

Iako su upravo članovi obitelji najvažniji motivatori i podrška pacijentima, oni ne mogu sami nositi sve aspekte rehabilitacije. Društvena svijest, razumijevanje i prilagodba ključni su za osiguravanje boljih uvjeta i uspješnijeg oporavka osoba nakon moždanog udara.

M: Koju biste ključnu poruku poslali svim ženama kada je riječ o brizi za vlastito zdravlje i prevenciji moždanog udara?

D: Ako ne brinete o sebi, nitko drugi to ne može učiniti umjesto vas. Prevencija je izuzetno važna, a ključni dio toga je poznavanje vlastitog tijela i prepoznavanje vlastitih ograničenja. Često smo skloni misliti da možemo sve, da moramo biti uvijek dostupni i aktivni na više strana, ali istina je da naše tijelo ima svoje granice. Važno je znati stati, poslušati signale koje nam tijelo šalje i brinuti o vlastitom zdravlju. Samo tako možemo dugoročno očuvati svoje fizičko i mentalno stanje te smanjiti rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući moždani udar.

Izvor naslovne fotografije: Dan Crvenih haljina // Foto: Zvonimir Ferina