Plodnost danas više nije samo biološka statistika nego i emocionalna, socijalna, pa i egzistencijalna tema, a naša sugovornica, dr. Larisa Čorda, kao liječnica i znanstvenica točno zna gdje zapadna medicina prestaje slušati, a počinje ignorirati. Larisa je jedna od najistaknutijih stručnjakinja za plodnost u Ujedinjenom Kraljevstvu, zagovornica je ženskih prava, članica mnogih dobrotvornih udruženja i autorica knjige Planiranje začeća.

U svemu tome, njezina spomenuta knjiga nije još jedan katalog savjeta koji vam govore što da jedete i kako da živite ako želite bebu. Ona je odgovor na problem i poziv na preuzimanje kontrole, na duboko propitkivanje vlastitih obrazaca, na ozdravljenje i partnerstvo koje nije samo romantično, nego i biološki suradničko. Upravo zato, njezin pristup nije samo medicinski, nije samo holistički; on je — ljudski. A to je, priznajmo, ono što najčešće zaboravljamo tražiti.

Rođena u Sarajevu, a profesionalno stasala na najvišim razinama britanske zdravstvene scene, Larisa je liječnica koja se ne boji reći da trauma može biti uzrok neplodnosti. Da stanice pamte. Da plodnost nije puko pitanje jajnika i spermija, nego cjelokupnog unutarnjeg "paketa" — fizičkog, emocionalnog i duhovnog. Da medicinski neobjašnjiva neplodnost često samo znači da netko nije znao gdje (i kako) gledati.

Zato zaboravite štopericu i kalendar ovulacije. Vrijeme je da upoznate Larisin svijet u kojem plodnost počinje daleko prije nego što test pokaže dvije crte.

D: Kako je nastala ideja za knjigu Planiranje začeća i što vas je potaklo da je napišete?

L: Knjiga je nastala na temelju metodologija i načela koje sam s vremenom razvila kako bih povezala znanost i holistički pristup u pomaganju svojim pacijentima da začnu i optimiziraju svoje zdravlje. Svoj sam rad imala priliku predstaviti u najgledanijoj britanskoj jutarnjoj televizijskoj emisiji This Morning, gdje često gostujem kao stručna suradnica. 

Nakon što sam pomogla mnogim ljudima u svojoj kliničkoj praksi, ali i onima koji su tražili savjet putem emisije, tim emisije “This Morning” i ja odlučili smo ljudima ponuditi vodstvo i edukaciju prema principima Plana začeća kako bi mogli postati roditelji.

Jedan par, koji je tri godine bezuspješno pokušavao začeti (a probleme su imali i žena i muškarac) i koji nije mogao dobiti pomoć državnog zdravstvenog sustava, prijavio se na naš program podrške i začeo svoje prvo dijete ubrzo nakon što smo počeli raditi zajedno. Dječak Freddie rođen je gotovo točno godinu dana nakon što su se prijavili na program, a ta je priča otvorila vrata mnogim drugim ljudima koji su poželjeli saznati više o Planu začeća. 

Uspjeh mog programa izazvao je i interes izdavačkih kuća te su me zamolili da napišem knjigu koja će izložiti glavna načela ovog jednostavnog plana koji je pristupačan svima, bez obzira na njihove okolnosti. Mislim da je svemu pomogla i činjenica da su liječnici koji podjednako dobro poznaju tradicionalne i alternativne pristupe zapravo rijetki!

D: Što ovaj plan čini drugačijim od klasičnih pristupa plodnosti? Koliko bi isti trebao trajati?

L: Konvencionalna medicina nažalost često ne prepoznaje osobu kao cjelinu niti različite biološke i energetske sustave koji međusobno djeluju unutar osobe i tako doprinose njezinu zdravlju ili bolesti.

Još uvijek se ne pridaje dovoljna važnost emocionalnom stanju i njegovom utjecaju na zdravlje – emocije nisu tek posljedica nekog stanja, već i kao važan čimbenik u njegovu nastanku.

Zbog toga više od 30 % heteroseksualnih parova dobije dijagnozu tzv. „neobjašnjive neplodnosti“, a mnogi reproduktivni poremećaji poput endometrioze i policističnih jajnika često se nedovoljno učinkovito liječe isključivo klasičnim metodama.

Moj pristup je višedimenzionalan – spaja tradicionalnu i alternativnu medicinu te uvažava osnaživanje osobe u procesu iscjeljenja kako bi poboljšala vlastito zdravlje i plodnost, ali i osiguralo zdravlje budućeg djeteta. To često nedostaje u postupcima poput umjetne oplodnje (IVF), koji su usmjereni isključivo na postizanje trudnoće, bez dugoročne brige za zdravlje roditelja i djeteta.

D: Može li se planiranje o kojem pišete u knjizi primjenjivati i ako par ne planira trudnoću u ovom trenutku, nego u budućnosti, ali svejedno želi poboljšati svoje reproduktivno zdravlje?

L: Apsolutno! Iako će mnogi posegnuti za knjigom zato što su već započeli proces začeća ili to uskoro planiraju, knjiga je jednako relevantna i za one koji trenutačno ne planiraju trudnoću, ali žele optimizirati svoje prirodne šanse kada za to dođe vrijeme.

Također, knjiga će biti korisna svima koji žele pristupiti svom zdravlju kroz višedimenzionalnu perspektivu. Od velike pomoći može biti osobama koje imaju stanja poput endometrioze, policističnih jajnika, neredovitih menstruacija ili niskog broja spermija – stanja koja se često mogu poboljšati metodama koje izlažem u knjizi.

D: Kako usklađujete suvremenu medicinu s holističkim metodama i gdje se one najviše nadopunjuju?

L: I konvencionalna i alternativna medicina posjeduju bogate korpuse znanja koji se međusobno nadopunjuju, iako se često tumače kao potpune suprotnosti. To jednostavno nije točno, i iz vlastitog iskustva znam da možemo kombinirati saznanja konvencionalne i alternativne medicine kako bismo pacijentima pružili najbolju moguću podršku.

Primjerice, suvremena znanost je tek nedavno otkrila važnost epigenetike – odnosno kako naše navike, izbori i ponašanja mogu utjecati na ekspresiju naših gena. S druge strane, alternativna medicina već dugo posjeduje znanje o tome kako utjecati na navike i ponašanja, posebno kada su ukorijenjene u našim podsvjesnim i psihološkim aspektima.

D: Koliko je prema Vašem mišljenju važna emocionalna komponenta u cijelom procesu začeća? Kako mislite da ju je najbolje regulirati i podupirati?

L: Izuzetno je važna! Najvažniji korak je razumjeti koliku ulogu emocije zapravo imaju, a zatim naučiti prepoznavati vlastita emocionalna stanja i kako se suočiti s njima, posebno kada nam ih je teško prihvatiti.
Kada to postignemo, dalje možemo istraživati podrijetlo naših emocija, to jest iskustava ili trauma koji se možda kriju iza njih.
To je početak procesa samoiscjeljenja, tijekom kojeg prelazimo iz jednog stanja bivanja u drugi.

D: Možete li objasniti kako trauma može utjecati na plodnost?

L: Ova tema je vrlo složena, ali u osnovi, trauma može ostaviti trag ne samo na našem mozgu i živčanom sustavu, nego i na svim stanicama našeg tijela. Danas znamo da mozak nije jedini koji pamti i izražava emocije, već to čine sve naše stanice.

To utječe na našu svijest, a stanice na to reagiraju promjenom ponašanja.
Svi mi tijekom života nasljeđujemo ili stječemo određene traume, ali bitan je način na koji ih procesuiramo. Ako je trauma neintegrirana i potisnuta, dolazi do disfunkcije koja utječe na ponašanje stanica, te one iz zdravog mogu prijeći u nezdravo stanje. To se može očitovati i na reproduktivne organe, primjerice nastankom endometrioze koja je nerijetko povezana s traumama iz ranog života ili pojavom poteškoća sa začećem, gdje se gotovo uvijek ispod fizičkih simptoma kriju problemi na razini podsvijesti.

D: Često zaboravljamo moć daha i prisutnosti. Kakvu ulogu imaju tehnike disanja i svjesnosti u vašem pristupu?

L: Svijest je bez sumnje jedan od najvažnijih aspekata Plana začeća, jer sve tehnike – bilo da se radi o tehnikama disanja, prehrambenim navikama, tjelovježbi, meditaciji ili drugim metodama koje nas iz stanja neravnoteže dovode u stanje ravnoteže – rezultiraju promjenom u svijesti.

Trebamo znati da svijest, poput pamćenja, nije ograničena samo na naš mozak i živčani sustav, već je prisutna u svakoj našoj stanici. Stoga usmjeravanjem pažnje na naš unutarnji svijet možemo promijeniti način na koji se naše stanice ponašaju.

D: Kako izgleda podrška partnera tijekom ovog procesa? Koliko je važna?

L: Odnos koji imamo sa sobom, kao i odnos s partnerom (koji je zapravo odraz odnosa sa samim sobom) ključni su za proces začeća. Izuzetno je važno da se oba partnera uključe i predano sudjeluju u procesu iscjeljenja i promjene jer smo svi mi zapravo ogledalo jedni drugima, a naši neiscijeljeni obrasci često će izazvati reakcije kod partnera i obrnuto.
Iskrenost i spremnost na zajednički rast i podršku nužni su kako bi se oba partnera razvila u najzdraviju i najautentičniju verziju sebe.

D: Svi znamo da prehrambene navike uvelike utječu na plodnost i proces začeća, no koje od njih su poticajne, a koje prepreka na tom putu?

L: Prehrana je ključni dio naše epigenetike i ima velik utjecaj na zdravlje. Stoga je za početak bitno znati što nam koristi, a što nam šteti.
U knjizi detaljno iznosim konkretne praktične savjete, ali ukratko, najvažnije što možemo učiniti za svoje zdravlje i plodnost jest održavati uravnoteženu prehranu bogatu namirnicama koje su što manje prerađene.

D: Što znači živjeti bez toksina i je li to uopće moguće u današnjoj svakodnevici?

L: To je gotovo nemoguće jer čim zakoračimo van kuće, izloženi smo zagađivačima u zraku. Toksini se također nalaze u mnogim proizvodima kojima se koristimo, hrani koju jedemo, pa čak i u odjeći koju nosimo.
Važno je toga biti svjestan i smanjiti izloženost toksinima koliko god je to u praksi moguće – pažljivim odabirom proizvoda i navika. 

Također je ključno podržavati prirodne imunološke i detoksikacijske sustave tijela, kako bi ono moglo učinkovito obraditi toksine kojima smo neizbježno izloženi te tako spriječiti ozbiljnije posljedice koje s vremenom mogu nastati zbog nakupljanja toksina.

D: Možete li objasniti ulogu epigenetike u planiranju začeća i koliko to znanje može pomoći ženama?

L: Epigenetika je novo znanstveno područje koje nam omogućuje da ponovno preuzmemo kontrolu nad svojim genima, razumijevajući da naše zdravlje ne ovisi isključivo o genima koje smo naslijedili, već o okruženju koje stvaramo oko tih gena – i koje utječe na to kako će se geni ponašati i izražavati.

Dok smo prije gene smatrali glavnim arhitektima zdravlja ili bolesti, danas znamo da najveći utjecaj imaju naše stanice. A mi itekako možemo utjecati na ponašanje svojih stanica.

D: Kako žene mogu naučiti osluškivati i prepoznavati što im tijelo poručuje u procesu planiranja začeća?

L: To je proces učenja prepoznavanja da određeni simptomi nisu samo smetnje, već poziv na djelovanje i znak da je potreban unutarnji proces iscjeljenja. 

Simptomi su zapravo pomoćnici koji nas usmjeravaju prema ponovnom postizanju unutarnjeg sklada te nam omogućuju da se povežemo s najautentičnijim aspektima sebe, a koje smo tijekom života možda potisnuli ili iskrivili.

D: Mnoge žene danas se bore s osjećajem krivnje ako do trudnoće ne dođe u vremenskom periodu koji su zamislile ili prosječnom roku prihvaćenom u medicini. Kako se nositi s tim osjećajem, ali i s osjećajima tuge i beznađa koji se također mogu pojaviti?

L: Nažalost, mnoge disfunkcije i neravnoteže u društvu utječu na ljude, a osobito na žene jer su društvena očekivanja od njih velika. To često rezultira traumama i stvaranjem disfunkcionalnih obrazaca ponašanja kao načina preživljavanja.

Važno je prepoznati da su naši osjećaji proporcionalni razini društvene disfunkcionalnosti i izolacije koja je posljedica takvog društva. Primjerice, gotovo sve djevojčice od malih nogu uče da se trebaju ponašati na određeni način kako ne bi skretale nepotrebnu pažnju na sebe. Kao mlade žene, stalno nas potiču da se prilagodimo, potisnemo ili umanjimo dijelove sebe kako bismo mogle „funkcionirati“ u društvu. To stvara probleme već na epigenetskoj razini, jer živimo u stanju straha i neautentičnosti te patimo zbog unutarnjih rana umjesto da izražavamo istinu o tome tko smo kao osoba.

Roditeljstvo je prije svega duhovni zadatak, stoga je ključno poticati ljude da upoznaju sebe na duhovnoj razini jer upravo taj proces omogućuje pronalazak vlastitog puta i evoluciju prema roditeljstvu.

D: Što poručujete ženama koje su prošle kroz gubitak, odnosno spontani pobačaj ili neuspjele pokušaje začeća?

L: Nažalost, ovo je situacija koja pogađa mnoge žene, ali i muškarce, a o kojoj se još uvijek premalo govori. Zbog toga sam u knjizi posvetila posebno poglavlje upravo toj temi jer je to nerijetko iskustvo kada ljudi gube nadu i osjećaju se preplavljeno zbog teških emocija, a ne dobivaju odgovarajuću podršku.

Razumijevanje nekih od mogućih razloga zbog kojih je do gubitka došlo, kao i prihvaćanje višedimenzionalnih aspekata fizičkog, emocionalnog i duhovnog iskustva, može nam pomoći da proces iscjeljenja lakše započne i dođe do usklađivanja s vlastitom dušom i nove razine svijesti i brige za sebe.

D: Kad je pravo vrijeme da parovi počnu razmišljati o pripremi za trudnoću? Što po tom pitanju mogu učiniti žene, a što muškarci? Mnogo se govori o ulozi žene, ali isto tako se i muškarci moraju predati cijelom procesu. Možete li reći malo više o tome?

L: Cijela knjiga uvelike govori upravo o tome. U kontekstu heteroseksualnih odnosa, i doprinos žene i doprinos muškarca jednako su važni. Zato knjiga sadrži i posebno poglavlje namijenjeno muškarcima i njihovim potencijalnim zdravstvenim izazovima. Plan začeća namijenjen je oboma partnerima.

Uvijek savjetujem da se s Planom začeća i stvaranjem temelja za trudnoću počne najmanje tri mjeseca prije planiranog začeća, a idealno – što ranije.
Čak i ako ranije niste bili upoznati s principima Plana, nikad nije prekasno. Ako i ne dođe do začeća, proces će gotovo sigurno donijeti dugoročne koristi za cjelokupno zdravlje.

D: Kako Vaš plan funkcionira za žene starije od 35 godina?

L: Iznimno mi je važno podržavati žene koje žele začeti nakon 35. godine, nešto što konvencionalna medicina često naziva „gerijatrijskom trudnoćom“ – s čim se ja u potpunosti ne slažem.

Pružam podršku mnogim ženama, pa i onima starijima od 40 godina, i ako primjenjuju principe Plana začeća, i žene i muškarci mogu optimizirati svoje reproduktivno zdravlje, proširiti svoj prozor plodnosti te općenito poboljšati zdravlje – što sve skupa pozitivno utječe i na plodnost – te poboljšati kvalitetu svojih jajnih stanica i spermija. Ove informacije jednako su važne, ako ne i važnije, za one koji žele začeti nakon 35. godine.
Biti roditelj u kasnijoj dobi nosi mnoge prednosti, pod uvjetom da se vodi briga o zdravlju.

Trebamo mijenjati negativan narativ koji još uvijek postoji jer on ne odgovara stvarnosti, a to je da danas mnoge žene uspješno zatrudne nakon 35., stoga umjesto da ih obeshrabrujemo, trebamo ih podržati. U praksi sam susrela mnogo žena u kasnim tridesetima i četrdesetima koje su zdravije od žena u dvadesetima jer zbog svog iskustva i mudrosti bolje brinu o vlastitom zdravlju.

D: Prema Vašem mišljenju, po čemu su žene u Hrvatskoj specifične kad govorimo o plodnosti i brizi za sebe? Na što bi najviše trebale pripaziti i na što se najviše fokusirati?

L: Mislim da su, kao i mnoge žene u zapadnom svijetu, i žene u Hrvatskoj bile žrtve patrijarhalnog društva koje je od rane dobi negativno utjecalo na njihovo zdravlje i učinilo ih manje svjesnima vlastite moći nad svojim tijelom.

Žene se stalno navodi da se prepuštaju lijekovima ili najnovijim tretmanima, ali stvarna moć zapravo je u njima samima. Bez obzira na to treba li im dodatna pomoć, žene mogu imati ogroman, često presudan utjecaj na svoje tijelo i ja ih učim kako da povrate tu moć.

D: Koji vam je bio najveći izazov u kreiranju ovog pristupa i što vas je najviše inspiriralo u cijeloj ovoj priči?

L: Ako malo zastanemo i razmislimo, začeće je jedinstveni i prekrasni trenutak u kojem se duhovno i materijalno isprepliću i događa se nešto uistinu čarobno – zajedničko stvaranje ljudskog bića.

Ta me spoznaja fascinira otkad znam za sebe i osjećam se počašćeno što mogu dijeliti svoju strast prema razumijevanju tog mističnog i čudesnog procesa s ljudima koji su dovoljno inspirirani da rade sa mnom i dovoljno hrabri da istraže sebe.

Uvijek kažem da proces začeća predstavlja izazov za osobnu transformaciju i evoluciju, i kad ga prihvatimo, shvaćamo da je začeće zapravo proces uzdizanja i razvoja svijesti.

Izvor fotografija: Larisa Čorda