Ana Zubak je multimedijalna umjetnica poznata po tome što je u fokus svog rada često stavila otvaranje i korištenje javnih gradskih prostora. Zadnje dvije godine pivotirala je u ranu edukaciju te pokrenula Tajno šumsko društvo koje organizira interdisciplinarne i kreativne radionice u prirodi za predškolsku i ranu školsku dob.
Prve radionice održale su se u proljeće 2021. u Zagrebu kao eksperimentalni projekt, a nakon samo dvije godine projekt je osvojio prestižnu nagradu Montessori Global Award for Impact and Change 2023. U proljeće 2024. ovaj projekt je izabran među deset najboljih poduzetničkih projekata s pozitivnim društvenim utjecajem u sklopu programa Pokreni nešto svoje.
Tajno šumsko društvo organizira radionice koje uče djecu o očuvanju okoliša, fokusu, prirodi i društvu te timskom radu i nošenju s vlastitim emocijama. Cilj radionica je da djeca uče kroz iskustvo i kreativne izazove, donose samostalne zaključke, i da stvari koje uočavaju u prirodi nauče primjenjivati u svakodnevnom životu.
Pobjednica programa za podršku poduzetnicima
Ana je također jedna od deset dobitnika programa za podršku poduzetnicima Pokreni nešto svoje, koji već osam godina zaredom organiziraju ACT Grupa i Philip Morris Zagreb. Od početka projekta u poduzetnike je uloženo 830.000 eura, a sredstva svake godine osigurava Philip Morris Zagreb. Kroz program je u osam godina prošlo čak 58 hrvatskih mikro poduzetnika od kojih su brojni ostvarili i međunarodne uspjehe. Ove godine podrška za razvoj poslovanja ukupne je vrijednosti 90.000 eura, od čega će poduzetnici primiti 50.000 eura izravne financijske pomoći i 40.000 eura vrijednu mentorsku pomoć i podršku. Prošle godine ovaj je program za svaki uloženi euro u impact poduzetnike ostvario 3.97 eura društvenog dobra.
Kako bi saznali više o Tajnom šumskom društvu, razgovarali smo s Anom Zubak.
T: Tvoje radionice spajaju interdisciplinarno učenje s prirodom. Što te je inspiriralo da stvoriš tako jedinstven obrazovni pristup za malu djecu?
A: Inspirirala me prije svega moja kćer, naše svakodnevne šetnje prirodom, njezina beskrajna pitanja i znatiželja o svemu što nas je okruživalo. Promatrala sam koliko dobro reagira na takvo okruženje i odlučila da želim osigurati da ima priliku rasti i osjećati se kao dio prirode, a ne da ju povremeno promatra kao neki fenomen ili uči o njoj iz knjiga. S obzirom na to da u to vrijeme nije postojao nikakav program koji bi nam to pružio, počela sam ga pisati sama i graditi metodologiju koju i danas primjenjujem na radionicama. Pitanje koje sam si uvijek postavljala kroz taj proces je bilo kako bi izgledala idealna edukacija koju bih željela za svoje dijete. Interdisciplinaran pristup mi je bio važna stavka jer djeci daje širinu, budi znatiželju, razvija kreativno mišljenje i na kraju krajeva uči ih kako je sve oko nas povezano.
