Postoje dvije vrste roditelja: oni koji su odrastali uz rečenicu "Ne plači, nemaš razloga za to!" i oni koji sada svojim klincima govore "Vidim da si ljut, hajde da razgovaramo o tome." Ako pripadate ovoj drugoj skupini, velika je vjerojatnost da (svjesno ili nesvjesno) slijedite principe gentle parentinga. 

Ako ste dio starijih generacija i niste poštovali pravila u svom djetinjstvu, osjećali ste to – bilo kroz zabrane, kazne ili pokoji udarac po stražnjici. Roditelj je bio autoritet, dijete je slušalo i svijet se vrtio dalje. A onda su stigla nova istraživanja. Stručnjaci su počeli govoriti da je kažnjavanje ne samo neučinkovito, nego i potencijalno štetno. Djeca koja odrastaju u strahu možda će se ponašati "kako treba", ali ne zato što razumiju posljedice, već zato što ne žele biti kažnjena.

Gentle parenting predstavlja filozofiju odgoja koja odbacuje strah kao alat i umjesto toga gradi odnos temeljen na razumijevanju, strpljenju i emocionalnoj regulaciji. Ne tolerira kazne, nego se oslanja na komunikaciju. Ideja je da dijete kroz razgovor i primjere razvija unutarnju motivaciju za ispravne izbore. Ali je li to dovoljno? Može li takav pristup odgoju zaista potaknuti dublje promjene u društvu, barem što se odgoja tiče?

Što je zapravo gentle parenting?

U teoriji, zvuči savršeno: nema kazni, nema nagrada, nema prijetnji – samo dijalog, suosjećanje i emocionalna inteligencija. Umjesto da djetetu kažete "Ne, jer ja tako kažem", gentle parenting potiče razgovor, kao primjerice na sljedeći način: “Razumijem da želiš još jednu epizodu crtića, ali sada je vrijeme za spavanje. Ako ostaneš budan predugo, bit će ti teško ujutro.”

Ključni temelji ovog pristupa su:

Poštovanje – Dječje emocije i potrebe su jednako važne kao i roditeljske.

Razumijevanje – Umjesto kažnjavanja lošeg ponašanja, roditelji pokušavaju shvatiti njegov uzrok.

Strpljenje – Postavlja se granica, ali uz toplinu i jasnoću.

Dugoročni odgoj – Cilj nije kratkotrajno poslušno dijete, već odrasla osoba s razvijenim emocionalnim i socijalnim vještinama.

Ali, zar to nije samo popustljivost?

Ovo je najčešća kritika gentle parentinga. Mnogi vjeruju da se ovakvim pristupom stvara generacija razmaženih klinaca koji ne poštuju autoritet jer nikada nisu iskusili "posljedice". No, to je pogrešno shvaćanje. Gentle parenting nije isto što i permisivno roditeljstvo.

Permisivni roditelji dopuštaju sve, dok gentle roditelji postavljaju granice, ali ih objašnjavaju i provode bez straha, prijetnji ili ucjena. Psihologinja Dr. Laura Markham, autorica knjige Peaceful Parent, Happy Kids, tvrdi da ovakav pristup ne znači da dijete "dobiva sve što želi", već da uči kako upravljati emocijama i donositi bolje odluke.

Znanost podržava ovu teoriju. Istraživanja sa Sveučilišta Harvard pokazuju da djeca koja odrastaju u okruženju koje njeguje emocionalnu inteligenciju imaju bolje akademske rezultate, stabilnije odnose i manji rizik od mentalnih poremećaja kasnije u životu.

Zašto milenijalci kao roditelji bolje prihvaćaju gentle parenting?

Ako postoji jedna stvar koju milenijalci mrze, to su besmislene tradicije samo zato što su "uvijek bile takve". Ova generacija odrasla je uz rečenice poput:

"Nemoj plakati, nije to ništa strašno!"

"Jedi sve s tanjura jer ja tako kažem."

"Nemoj mi odgovarati, ja sam roditelj!"

I sada, kada sami imaju djecu, mnogi se pitaju zašto bismo ponavljali obrazac koji nam je smetao.

Roditeljstvo mnogih milenijalaca obilježeno je dekonstruiranjem starog i traženjem boljih metoda. Gentle parenting pristup privlačan im je jer daje odgovore na pitanja koja klasični autoritarni odgoj nikada nije postavljao. Neka od takvih pitanja su:

• Kako dijete naučiti samokontroli bez straha od kazne?
• Kako postaviti zdrave granice, a da dijete osjeća da ga se čuje?
• Kako razviti povjerenje i siguran odnos koji traje cijeli život?

Dodatno, tu su i društvene mreže. TikTok, Instagram i YouTube puni su sadržaja koji pokazuju kako gentle parenting funkcionira u stvarnim situacijama, dajući ostalima alate i inspiraciju za primjenu u svakodnevnom životu.

Može li gentle parenting funkcionirati u svakom domu?

Kao i svaka filozofija, gentle parenting nije magično rješenje. Roditelji koji ga prakticiraju, znaju da je potrebno puno strpljenja, ali i samorefleksije jer ako želite odgajati dijete s emocionalnom inteligencijom, morate prvo poraditi na vlastitoj.

Kod takvog odgojnog pristupa, postoje i realne prepreke poput iscrpljenosti i burnouta. Gentle parenting traži mentalnu prisutnost, a roditeljima koji balansiraju posao, obitelj i svakodnevni stres to nije uvijek lako. Pritisak okoline je također jedan od velikih faktora. Dok vam neki govore da ste preblagi, drugi će misliti da je vaše dijete malo previše „slobodno". Još jedan, a možda i najveći izazov nastaje kada se vaše dijete nađe u interakciji s okolinom koja ne dijeli iste vrijednosti. Ipak, ono što gentle roditelji često ističu kao najveću nagradu jest odnos s djetetom koji se temelji na povjerenju, a ne na strahu. Dugoročno, to znači manje borbi moći i više zajedničkog rješavanja problema.

No, ako se osjećate krivima jer niste uspjeli ostati smireni dok vaše dijete baca tanjur s hranom po podu – ne brinite. Roditeljstvo nikada nije bilo crno-bijela priča, a istina je da se najbolji odgojni stil uvijek prilagođava djetetu, a ne trendovima na društvenim mrežama.

Sve u svemu, važno je naglasiti kako gentle parenting pristup odgoju zahtijeva rad na sebi, strpljenje i puno svjesnog roditeljstva. No, ono što donosi je generacija djece koja uči kako razumjeti vlastite emocije i komunicirati s drugima bez straha.

Hoće li to riješiti sve izazove roditeljstva? Naravno da ne.

Hoće li promijeniti način na koji gledamo odgoj? Pa mi vjerujemo da već je.

I možda klinac koji danas smije izraziti svoje emocije bez kazne sutra može biti odrasla osoba koja zna postaviti zdrave granice i živjeti ispunjen život.

A nije li to ono što svi želimo?

Izvor naslovne fotografije: Pexels