Postoji jedan nevidljivi teret koji žene nose, a da ga rijetko tko uopće primijeti – mentalni load. To nije samo fizički umor od beskonačnih obaveza, već ono što se odvija u glavi: popisi, podsjetnici, planiranje, emocionalna regulacija cijele obitelji. To je mozak koji nikada ne miruje, čak i kad su ruke slobodne. I taj teret, za razliku od rublja koje se može podijeliti, najčešće ostaje isključivo na majkama.

Što je mentalni load i zašto je tako iscrpljujuć?

Zamislite da imate otvorenih dvadeset tabova na laptopu – tako izgleda mozak jedne prosječne majke. Konkretnije, to bi izgledalo ovako nekako:

• Mlijeko je pri kraju. 
• Moram napisati mail učiteljici. 
• Ima li pelena?
• Tko će pokupiti dijete s treninga? 
• Sutra je tati rođendan, trebamo poklon i čestitku. 
• Što ćemo za večeru? 

Lista je beskonačna, a ono što dodatno iscrpljuje jest što ovaj nevidljivi posao nitko ne vidi.

Francuska strip-crtačica Emma Clit u svom viralnom stripu The Mental Load savršeno je opisala suštinu problema: žene u većini obitelji ne samo da rade, već su i menadžerice doma. 

One ne samo da kuhaju večeru, nego su i te koje moraju zapamtiti što treba kupiti, što tko voli jesti, tko ima intoleranciju na gluten i koje su namirnice pri kraju. I to se ne briše jednostavno s popisa zadataka, to je konstantno procesuiranje informacija koje nikada ne staje.

"Samo reci što trebaš" nije rješenje

Koliko si puta čula od partnera ili ljudi koje voliš: "Pa samo reci što trebaš"? 

Na prvi pogled, ovo zvuči kao podrška, ali zapravo samo dodatno naglašava srž problema. Ako moraš nekome reći što treba napraviti, to znači da si i dalje ti ta koja vodi računa o svemu. I dalje si zadužena za planiranje, organizaciju i raspodjelu zadataka – jedina razlika je što sad netko drugi odrađuje operativu. To nije ravnopravno dijeljenje posla, to je outsourcing izvršenja, dok planiranje i dalje ostaje na mamama.

Stručnjaci poput Eve Rodsky, autorice knjige Fair Play, ističu da se mentalni load neće smanjiti dokle god se odgovornost ne podijeli. Ne samo zadaci, već i inicijativa. Jedna je stvar kada vam netko kaže "Mogu li pomoći?", a druga kada sami prepoznate što treba napraviti.

Kronični stres nije majčinska dužnost

Stres kod majki nije samo posljedica previše obaveza, nego je i posljedica kulture koja majčinstvo izjednačava sa žrtvom. Kad si zadnji put čula neku mamu kako bez grižnje savjesti kaže da uzima vrijeme za sebe? Umjesto toga, stalno slušamo priče o mamama koje "nemaju vremena ni za tuširanje" ili onima koje "nemaju izbora nego sve same raditi".

Ali evo brutalne istine: ako si stalno pod stresom, nisi bolja mama – samo si iscrpljena verzija sebe.

Harvardska studija o roditeljstvu pokazala je da su emocionalno dostupni roditelji (ne oni koji su uvijek fizički prisutni) ključni za zdrav razvoj djece. Drugim riječima, tvoje dijete više treba sretnu, stabilnu majku nego onu koja je uvijek tu, ali mentalno na rubu.

Pogledajmo na to i iz ove perspektive: možeš li potpuno eliminirati stres? Ne možeš. Djeca su nepredvidiva, život je kaotičan, a svijet u kojem živimo voli majčinsku žrtvu romantizirati do apsurda. Ali ono što možeš je odbaciti iluziju da moraš biti sve svima i početi stvarati svakodnevicu koja ne izgleda kao stalna borba. Jer ako postoji jedna istina u majčinstvu, onda je to ona koju si sigurno čula već bezbroj puta: Kad si ti dobro i tvoje dijete je dobro. A to je jedina stvar koja se stvarno računa.

Kako se osloboditi mentalnog loada bez borbe (ili razvoda)?

Prvi korak je osvještavanje problema. 

Ako ne imenujemo mentalni load, on ostaje nevidljiv i nenaplaćen. 

Razgovarajte s partnerom o tome koliko je iscrpljujuće konstantno planirati i koordinirati sve aspekte obiteljskog života.

Drugi korak je redistribucija. Ne delegiranje, nego prebacivanje pune odgovornosti. Ako je suprug zadužen za školske aktivnosti, to znači da on prati roditeljske sastanke, kupuje pribor, zna kada su izleti. Ne dolazi k vama s pitanjem "Kad je roditeljski sastanak?", nego on to već zna jer je to njegov zadatak.

Treći korak je odustajanje od perfekcionizma. Da, dijete možda neće imati savršeno složenu odjeću za vrtićku predstavu ako tata to rješava. Ali je li to važnije od vašeg mentalnog zdravlja?

Zašto je krajnje vrijeme za promjenu?

Mentalni load nije samo iritantan, već ima i ozbiljne posljedice. Žene koje su konstantno preopterećene ovakvim nevidljivim radom često doživljavaju kronični stres, anksioznost, pa čak i  (mom) burnout. 

Dugoročno, sve to vodi do iscrpljenosti, osjećaja nezadovoljstva u braku, gubitka identiteta i, da budemo iskrene, situacija u kojoj se žene osjećaju zarobljeno u ulozi majke, umjesto da u njoj uživaju.

Zato je vrijeme da se zapitamo – ako dijelimo račune, zašto ne bismo ravnomjerno podijelili i mentalni teret obiteljskog života? I što se zapravo događa kada prestanemo prihvaćati da je majčinska iscrpljenost samo "dio paketa"?

Izvor naslovne fotografije: Pexels