Kad si žena, tvoj život dolazi s paketom unaprijed zadanih poglavlja. Zaljubiš se, udaš se, rodiš prvo dijete i gotovo odmah nakon toga - puf!, kreću pitanja poput: “A kad će drugo?” Kao da se prva trudnoća ne broji ako ne dođe s nastavkom. Kao da jedno dijete ne vrijedi ako ne dobije mlađu sestru ili brata u borbi protiv roditeljskog autoriteta.
A ti sjediš na kauču, držiš dijete koje si rodila s toliko ljubavi i bola, pokušavaš preživjeti treći dan bez sna i razmišljaš kako ne možeš ponovno sve to proživljavati i kako ne želiš imati više djece.
Ipak, ne željeti drugo dijete nije protest protiv obitelji. Nije izjava protiv majčinstva. Nije znak da nešto s tobom nije u redu. To je priznanje, tiho, ali moćno, da tvoje tijelo, tvoja psiha, tvoj život imaju granice. I da ih smiješ i trebaš poštovati.
Nevidljiva, ali glasna očekivanja
Ideja savršenog broja djece još uvijek je uokvirena u najmanje dvije jedinice po obitelji, dok se svaki drugačiji izbor doživljava kao greška. Ili, ako si žena – kao sebičnost i neuspjeh.
Sjeti se, koliko si već puta do sada čula rečenice poput: “Ma bit će ti žao kad ostariš”, “A što ako se nešto dogodi prvome?” ili (naš osobni favorit): “Pa dijete ti treba društvo”.
U našem društvu, ne željeti drugo dijete nije samo neobično. To je ideološki ispad. U kulturi u kojoj je obitelj još uvijek zamišljena kao dvoje djece, jedan pas i kuća s vrtom, reći da ti je jedno dijete sasvim dovoljno zvuči gotovo kao izdaja.
Drugo dijete kao društveni imperativ
Od bake koja ti u prolazu šapne “sad bi bilo idealno”, do kolegice na poslu koja ti poluglasno kaže da je “lakše kad ih imaš dvoje jer se onda zabavljaju jedno s drugim”, sve je upakirano kao dobronamjeran savjet.
Ali što ako tvoj emocionalni kapacitet, tvoje mentalno zdravlje, tvoje tijelo, tvoja financijska situacija ili tvoj brak više ne mogu ili ne žele?
Što ako ne želiš opet mijenjati pelene, dojiti, dizati se svaka dva sata?
Što ako voliš svoje dijete, ali više voliš biti mentalno prisutna, a ne razapeta? Što ako nemaš dovoljno podrške?
Moderno roditeljstvo: više izbora, više pritiska?
Paradoks današnjeg roditeljstva je u tome što imamo više izbora nego ikad, ali istovremeno i više sramova. Možeš biti mama CEO. Možeš biti stay-at-home. Možeš imati jedno dijete. Ili troje. Ipak, svaki izbor dolazi s navalom tuđih pitanja, kao da tvoje osobne odluke pripadaju javnoj raspravi.
Sve je više žena koje na glas priznaju da im je jedno dijete sasvim dovoljno, ali obavezno uz popratne komentare podrške i osude. Komentar koji se najviše ponavlja u vezi odluke da žena ne želi drugo dijete je taj da je sebična. No možda je najsebičnija stvar koju možeš učiniti ta da pokušavaš ugoditi svima osim sebi te da odlučiš ne slušati svoje tijelo (i um).
I da, ti si i dalje dobra mama
Odabrati ne željeti drugo dijete znači nešto znati o sebi. Možda si iscrpljena. Možda imaš PTSP od poroda. Možda si rodila s 40 i jednostavno nisi za još jednu “rundu”. Možda ti je jedno dijete dovoljno da se osjećaš cijelom. Možda se jednostavno ne želiš ponovno izgubiti u hormonalnoj oluji i životnoj logistici.
I znaš što? To ne znači da nisi dobra majka. To znači da znaš svoje granice. I da znaš da ljubav u majčinstvu nije kvantiteta. Majčinska ljubav je kvaliteta prisutnosti.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
