Zamislite da ste u sobi punoj ogledala, ali svako od njih iskrivljuje vašu sliku. Neka vas prikazuju višima, neka nižima, a neki jednostavno ne odražavaju ono za što znate da jeste. 

Gaslighting, fenomen čije ime potječe iz klasične kazališne drame, upravo je to: manipulacija stvarnošću do točke u kojoj počinjete sumnjati u vlastiti razum, sjećanja i osjećaje. No, ovdje nema kostima, svjetala pozornice ili očite drame – ova manipulacija često je tiha, podmukla, a njezine posljedice mogu biti razornih razmjera.

Radi se o složenom obliku psihološke manipulacije i emocionalnog zlostavljanja gdje su zlostavljači motivirani da ispolje moć nad žrtvom kako bi na taj način kontrolirali dinamiku odnosa. Gaslighteri neprestano lažu, nastoje izluditi svoju žrtvu kako bi ona počela sumnjati u samu sebe i svoju stvarnost, odnosno propitkivati vlastito iskustvo i percepciju događaja. 

To u konačnici stvara duboku nesigurnost i nisko samopouzdanje same žrtve, s vremenom krene sumnjati u svoje pamćenje, pa čak i u zdrav razum, ima problema s razaznavanjem što je zapravo istina. Žrtva se tada okreće zlostavljaču kako bi potvrdila svoju percepciju, postaje sve više ovisna o njemu, vjerujući da on sve čini za njezino dobro.

Iako je gaslighting u javnosti prepoznat tek posljednih godina, sam termin prvi se put spominje još u prvoj polovici prošloga stoljeća. Naime, 1938. postavljena je kazališna predstava “Gas Light” iz u kojoj muškarac pokušava manipulirati i izluditi svoju suprugu do točke u kojoj ona sama sebe preispituje u svemu. 

Godine 1944. prema toj je predstavi snimljen i film “Gaslight” redatelja Georgea Cukora, u kojem je slavna Ingrid Bergman utjelovila Paulu, ženu koju vlastiti suprug, uz pomoć emotivne manipulacije, želi učiniti ludom i smjestiti je u instituciju kako bi se dočepao njenog bogatstva. Jedan od načina na koji to radi jest i taj što potajice prigušuje kućnu plinski rasvjetu (engl. gaslight), uvjeravajući je da se svjetla ne mogu prigušiti te da ne može vjerovati vlastitoj percepciji.

Gotovo 80 godina kasnije, izraz gaslighting toliko se udomaćio da je 2022. ušao u Merriam-Webster rječnik kao najkorištenija riječ godine, definirana kao "čin ili praksa grubog dovođenja nekoga u zabludu, posebice u vlastitu korist". 

Gaslighting se može dogoditi u bilo kojoj vrsti veze (intimnoj, ljubavnoj, prijateljskoj, poslovnoj, obiteljskoj…) te postoje različite vrste gaslightinga koje zlostavljač može koristiti.

Jedan od tih načina jest korištenje sile koja može biti verbalna, emocionalna, fizička ili financijska, a može uključivati ​​i fizičko zlostavljanje. 

Drugi primjer je banaliziranje. Kad manipulator koristi fraze kao što su "previše si osjetljiv(a)“, ”ti ste lud(a)“ ili “to je bila samo šala”, umanjujući na taj način emocije žrtve kako bi se ona osjećala beznačajnom.

Tu je i propitivanje stvarnosti, ponašanje o kojem većina nas razmišlja kada je u pitanju gaslighting. Propitivanje stvarnosti je jedan od najmanipulativnijih oblika gaslightinga i uzrokuje značajan emocionalni i mentalni stres. To često uključuje otvoreno laganje i uvjeravanje druge osobe da se nešto nije dogodilo. “Nitko ti neće vjerovati”, “Sve si to umislio(la)”, uobičajene su fraze koju upotrebljavaju gaslighteri. 

Gaslighteri nerijetko prebacuju krivnju, odnosno krive druge za posljedice vlastitih postupaka, pa nerijetko koriste fraze poput: “Ne bih te varao(la) da si mi posvetio(la) više pažnje”, “Nisam ja grub(a) nego si ti previše osjetljiv(a)” i sl. 

Kako prepoznati gaslighting?

Naime, gaslighting može biti teško prepoznati jer takvo ponašanje dolazi i odlazi brzo i može se činiti normalnim u vezi. Često gaslighteri provode vrijeme razvijajući vezu i povećavajući žrtvino povjerenje prije nego što započnu manipulaciju. Ako sumnjamo na gaslighting, ovo su, prema savjetima stručnjaka, neka od pitanja koja se moramo zapitati:

• Je li osoba za koju sumnjamo da nas gaslighta uglavnom bježi od svoje odgovornosti? Jesmo li uvijek mi za sve krivi?
• Umanjuje li ta osoba svoje štetno ponašanje prema nama? 
• Pokušava li nas ta osoba natjerati da mislimo kako ono u što vjerujemo nije važno ili da naprosto krivo vidimo situaciju?
• Počinjemo li se osjećati kao da smo ludi i kao da ne znamo više što je stvarno?
• Osjećamo li  se tjeskobno u situacijama s tom osobom?

Ako je većina odgovora pozitivna i ako sve više vjerujemo da smo izloženi gaslightingu, kako reagirati? Naravno, najbolje je potražiti savjet stručnjaka, no prije toga dobro je napraviti sljedeće korake: 

• prikupite dokaze i pokušajte ih predstaviti drugoj osobi da vidimo kako će na njih reagirati. Iskreno kažimo kako njihovo ponašanje utječe na nas, emocionalno i fizički i predočimo dokaze u situacijama u kojima znamo da nismo pogriješili. Razgovarajmo otvoreno i kažimo kako se osjećamo. 
• procijenite poštuje li uopće potencijalni gaslighter naše granice. Izrazimo što želimo a što ne, obratimo mu pažnju na ponašanja zbog kojih se osjećamo neugodno i koja krše te granice.
• razgovarajte s prijateljima, koji će vam pomoći objektivnije sagledati stvari, dati vam sigurnost i potvrditi poziciju. Nerijetko žrtve gaslightera trebaju potvrdu prijatelja od povjerenja kako bi dobili podršku da se suoče s gaslighterom ili naprosto prekinu vezu s njim(njom).

I na kraju, ako je jasno da smo žrtve gaslightera, vrijeme je da se od njega odvojimo, prvo fizički, a potom i emocionalno. Jer, vjerojatnost da će se ta osoba promijeniti je - gotovo nikakva.

Izvor naslovne fotografije: Pexels