Znate onaj osjećaj kada vikendom sjedite negdje vani na kavi i uživate u suncu pa sa susjednog stola čujete da nekome mobitel zvoni istim zvukom kao i vaš poslovni, pa vam se smuči i kava i sunce i vikend? Okej, nismo svi toliko ogorčeni poslom, nemojmo pretjerivati, ali vjerujem da nikome nije drago kada ga šef zove van radnog vremena. Dokazano znamo da je u današnje vrijeme teško, ali iznimno zdravo malo biti offline. A biti offline s posla? Pa to jedino može biti još bolje.  

Isključena sam, hvala na pitanju

Pravo na isključenje ili right to disconnect nova je zakonska regulativa koja osigurava zaštitu radnika i njegovog slobodnog vremena. Naime, pravo na isključenje podrazumijeva da se zaposlenika ne kontaktira vezano za posao van njegovog radnog vremena osiguravajući tako radnicima da u danu imaju vrijeme za sebe kada se doslovno mogu “isključiti” i ne biti u obvezi odgovarati na poslovne pozive i zadatke. Kako osigurava odsutnost afterwork poziva, tako regulira i da radne obaveze ne počnu prerano. Tako se želi zaštiti dobrobit i mentalno zdravlje zaposlenih, kao i osigurati zdravi balans između privatnog i poslovnog života.

Neke su zemlje pravo na isključenje već i službeno uključile u svoje zakone o radu. Najbliža nam je susjedna Slovenija gdje se uvodi i kazna za kršenje u iznosu do 4 tisuće eura. Još jedna zemlja u kojoj se također prakticira zakon o isključenju i koja nas je na popisu najviše iznenadila je Kazahstan (doslovno je jedina u svojoj okolini koja prakticira neki oblik ovog zakona). Ostale zemlje koje su pokazale naklonost ovoj legislativi pripadaju većinom zapadnoj Europi i Južnoj Americi. 

Zaštita radnika

U vrijeme kada je iznimno teško balansirati privatni i poslovni život, i kada u velikom broju slučajeva radimo od kuće, ovaj zakon dolazi kao naručen. 

Apsolutni kapitalizam koji neminovno jede različite aspekte našeg života tjera nas da radimo do iznemoglosti kako bi mogli konzumirati do iznemoglosti – možda bi pravo na isključenje moglo doći kao dosta adekvatan wake up call, da shvatimo koliko smo često “robovi posla”. 

Rad od kuće u nekim je slučajevima omogućio to da se radnika još više kontrolira (ironično) i provjerava koliko je zapravo produktivan. Nekada je odlazak kući s posla značio i kraj radnog vremena, ali danas kada se puno toga seli i u online svijet i gotovo svi smo prisiljeni biti konstantno dostupni, vrlo je lako prijeći granicu posla i privatnog. Pravo na isključenje radi upravo suprotno – vraća tu granicu na svoje mjesto. 

Zakon o isključenju regulira termine sastanaka

Svi mi imamo neko vrijeme u danu kada smo najproduktivniji, ali da bismo mogli uopće biti produktivni, potreban je odmor. Svojevrsni reset svaki dan. Pravo na isključenje. 

Vrijeme igra veliku ulogu u poslu, ali ne samo u kontekstu koliko sati u danu ćemo raditi, već i kad. Jeste li znale da većina zaposlenih, točnije 44 %, želi da sastanci ujutro krenu tek nakon 9 sati, a trećina bi se opredijelila za termin tek nakon 9:30 sati. Sramežljivih 22 % je okej sa sastancima koji krenu odmah od 8 ujutro. Pokazalo se i da vrijeme održavanja sastanka utječe na produktivnost, organiziranost, ali i raspoloženje tima – i čvrsto stojimo iza toga da su sve tri stvari jednako bitne. 

Kada kažemo da zakon o isključenju regulira vrijeme održavanja sastanka, možda vam može zvučati smiješno, ali ne radi se o anarhiji gdje radnik sam određuje apsolutno sva pravila i u mogućnosti je ignorirati svoje obaveze. Radi se zapravo o regulativi koja osigurava da sastanak ne može početi prerano niti završiti pretjerano kasno – sve u cilju zdravog balansa privatnog i poslovnog. 

Zdravo ignoriranje

Ali istina je da zakon omogućava radniku da, u nekim slučajevima, zaista može “ignorirati” posao i obaveze. Ali u onom nekom zdravom smislu, a ne bahatom. 

Starije generacije bile su uvjerene da je najbitnije samo imati posao i redovita primanja, pa makar i ne imali slobodno vrijeme ni osnovne radne uvjete. Bitno je imati posao, pošto-poto. Danas znamo da je bitno zaraditi, ali da je isto tako bitno, ako ne i bitnije, održati balans između posla i slobodnog vremena za sebe, obitelj, prijatelje. Balans je ono što osigurava kvalitetu života. A poneko (zakonom podržano) ignoriranje poslovnog poziva moglo bi nam doći kao snooze budilice na tmurno jutro, ili kako bi u narodu rekli, k’o budali šamar. 

Život je puno više od posla koji radimo. Možda bi nam to kolektivno postalo malo jasnije kada bi i zakonom bilo “potvrđeno” i poduprto. 

Dakle. Zakon o isključivanju? Apsolutno! Gdje da potpišem?

Izvor naslovne fotografije: Pexels