Ta mala pravokutna stvar u našem džepu počela je kao alat, ali se u nekom trenutku pretvorila u gospodara našeg vremena, pažnje i, iskreno, zdravog razuma. Koristimo telefone za gotovo sve – navigaciju, traženje recepata, dijagnozu simptoma, pa čak i za osnovnu komunikaciju. 

A dok nam ovi uređaji obećavaju pametniji i lakši život, sve više nas odvlače od stvarnog svijeta. Kada se oslonite na telefon da vas podsjeti na godišnjicu ili da izračuna nešto što biste lako mogli sami, svaki put iznova prepuštate mali komad svoje autonomije običnom stroju.

Digitalna higijena za moderni mozak

No, stvar nije samo u gubitku tih sitnih, svakodnevnih sposobnosti. Radi se o onome što gubimo kao ljudi – fokus, kreativnost, mogućnost kritičkog razmišljanja i povezanost s onima oko nas. Pametni telefoni prodali su nam san o boljem životu, dok nas zapravo uvode u digitalni zatvor gdje smo slobodni sve dok postoji Wi-Fi signal. Ironično, zar ne? No možda je još ironičnije to što smo na ovo pristali bez previše razmišljanja.

Ali, prava istina je surova. Pametni telefoni nisu samo alati. Oni su naši novi šefovi, naši moderni robovlasnici i najgori prijatelji koje smo ikada imali. Kroz algoritme, neprestane notifikacije i dizajn koji nas drži vezanima za ekrane, ovi uređaji oblikuju kako mislimo, radimo i volimo. I nije stvar u tehnologiji – ona je sama po sebi neutralna – već u tome kako je koristimo (ili kako ona koristi nas).

Jesmo li zaboravili razmišljati?

Sjećate li se vremena kad ste znali napamet telefonske brojeve prijatelja? Danas ne znamo ni vlastiti broj bez malo promišljanja. Digitalna era stvorila je fenomen pod nazivom "Google efekt" ili "digitalna amnezija" prema kojem se oslanjamo na tehnologiju za pamćenje informacija umjesto da ih pohranjujemo u vlastiti mozak. Prema istraživanju tvrtke Kaspersky, 91 % ljudi ne može zapamtiti telefonski broj koji su naučili prije samo nekoliko dana.

Što se dogodilo? Pametni telefoni postali su glavni krivci, neprestano prekidajući naš fokus notifikacijama koje mozak tumači kao hitne. Svaki put kad skrolamo Instagramom ili provjeravamo poruke, mozak luči dopamin – neurotransmiter koji nam daje osjećaj zadovoljstva. Na taj način postajemo ovisni o nevažnim stvarima, dok gubimo sposobnost koncentracije na ono što stvarno vrijedi.

Razmišljanje kao izumrla vještina

U knjizi "Deep Work", Cal Newport objašnjava kako nas tehnologija odvlači od dubokog razmišljanja i kreativnog rada. Umjesto da rješavamo probleme ili razmišljamo o složenim idejama, prebacujemo se između deset aplikacija u minuti, tražeći brzinu i učinkovitost, ali i izbjegavajući bilo kakvu mentalnu neugodnost. 

Dr. Sherry Turkle, sociologinja s MIT-a i autorica knjige "Reclaiming Conversation", tvrdi da pametni telefoni nisu samo omeli našu pažnju, već i sposobnost vođenja stvarnih, smislenih razgovora. Autorica naglašava kako je razgovor je temelj povezanosti, a mi smo ga u današnje doba zamijenili površnim tekstualnim interakcijama. To nas dovodi do zaključka kako nije teško povezati otkuda se stvara sva ta usamljenost oko nas.

Što možemo učiniti?

Iako je situacija loša, ipak nije sve tako crno, dok god i dalje promišljamo o svemu tome i pokušavamo se s time izboriti. Ovo su neki konkretni koraci kako možete izbjeći da vam mozak ode na godišnji odmor nakon doticaja s tehnologijom.

Odredite vrijeme bez ekrana, osobito prije spavanja. Prema istraživanju Sveučilišta Harvard, plavo svjetlo s ekrana ometa proizvodnju melatonina i remeti san, što dodatno smanjuje mentalne performanse.

Vratite kontrolu nad notifikacijama i isključite sve obavijesti osim onih koje su vam apsolutno nužne.

Postavite jasnu svrhu za svaki put kada posegnete za mobitelom. Otvorite aplikaciju s razlogom, a ne zbog dosade.

Razvijajte duboko razmišljanje. Pokušajte provoditi vrijeme u zadacima koji zahtijevaju koncentraciju bez prekida. Čitanje knjige ili vođenje rukom pisanog dnevnika mogu pomoći.

Pametni telefoni su moćan alat koji može koristiti za dobro, ali i nanijeti ozbiljnu štetu ako se njime ne upravlja pažljivo. Problem nije u tehnologiji, već u tome što smo dopustili da ona kontrolira nas, umjesto da mi kontroliramo nju. Postali smo generacija koja zna sve, ali razumije malo; koja je stalno povezana, ali se osjeća usamljeno; koja ima neograničen pristup informacijama, ali gubi sposobnost da razmišlja svojom glavom.

Vrijeme je da postavimo granice. Vrijeme je da vratimo sposobnost razmišljanja, duboke pažnje i smislenih razgovora. Jer ako se nastavimo oslanjati na pametne telefone da budu naš drugi mozak, mogli bismo zauvijek izgubiti ono što nas čini ljudima – snagu vlastitog uma.

Izvor naslovne fotografije: Pexels