Nema toga tko barem jednom nije ostavio čizmice na prozoru, s trbuščićem punim iščekivanja i srcem prepunim nade. Sveti Nikola je više od blagdana – on je emocionalna tradicija. 

No, osim poklona, tu je i pitanje straha zbog šibe. Vjerujemo kako se roditelji danas trude izbjeći metode zastrašivanja i kazni u odgoju, a u skladu s time, čini se da šiba iz čizme ima PR problem. 

Ali što ako vam kažemo da ne mora biti tako? Što ako šiba nije nešto čega se trebamo riješiti, već alat koji se može transformirati u nešto moćno – priliku za razgovor o ponašanju, odgovornosti i posljedicama?

Šiba kao alat za razgovor, a ne kaznu i strah

I dok se slatkiši čine kao očigledan izbor za dar, što zapravo radimo kad djetetu u čizmicu stavimo šibu? Nešto što je prije bilo simbol zastrašivanja u odgoju, u modernom kontekstu donosi poticaj za odgovornost i priliku za učenje. 

Djeca ne trebaju osjećati strah i krivnju, nego razumjeti kako kroz greške rastemo. Ako im objasnimo da šiba nije tu da nas podsjeti na strah ili kaznu, nego da predstavlja podsjetnik na osobni razvoj, dajemo im moć da promijene svoje ponašanje bez presinga i straha.

Umjesto da se fokusiramo na "dobro" ili "loše" ponašanje, šiba može pomoći u razvijanju emocionalne inteligencije. Na primjer, mogli biste djetetu reći:

“Ova šiba nije tu da nekog kazni, nego da nas podsjeti kako uvijek možemo biti bolji jedni prema drugima. Koje stvari bismo svi mogli poboljšati?”

Istraživanja pokazuju da su djeca najspremnija učiti o odgovornosti i empatiji kroz pozitivno osnaživanje, a ne kroz zastrašivanje. Jedna studija tako ističe kako su djeca koja se redovito uključuju u razgovore o svojim osjećajima i posljedicama svojih djela emocionalno zrelija i imaju bolje odnose s vršnjacima.

Također, jednom kada smo se riješili strahova oko šibe, može se pojaviti jedan još dublji. Što se događa kada vaše dijete more brige oko toga hoće li ta čizma ostati prazna ili kada dječja pitanja poprimaju zrnca tjeskobe: "Što ako ne dođe? Jesam li bio dovoljno dobar? Je li me možda zaboravio?"

Ne morate uništiti senzaciju sv. Nikole da biste umirili strahove. Umjesto toga, možete pričati priče o tome kako Nikola ima pomoćnike ili kako je možda zauzet pomažući drugima. Stručnjaci naglašavaju da maštovite interpretacije pomažu djeci razviti fleksibilnost mišljenja, ključnu za emocionalni rast.

Balansiranje tradicije i modernih izazova

Moramo priznati da je empatija danas sve rjeđa pojava, no unatoč tome, tradicija Nikole kao najdražeg dječjeg sveca ipak i dalje odolijeva modernim trendovima i čvrsto stoji na svom pijedestalu. Pitate se kako je to moguće? 

Sv. Nikola je podsjetnik da dobra djela, suosjećanje i odgovornost i dalje imaju svoje mjesto u modernom odgoju, a i da je itekako moguće spojiti blagdansku tradiciju s modernim roditeljstvom. Nikoli tako pjevamo tradicionalne pjesmice i dočekujemo ga uz salve osmijeha i veselja, a istovremeno ga kroz stoljeća koristimo i kao priliku da djeci ukažemo na ispravno ponašanje.

Nikola kao influencer

Sveti Nikola kao lik, gotovo je savršen primjer influencera s plemenitom misijom. Umjesto sponzoriranih postova, njegov content su bila dobra djela i anonimne donacije. Djecu možete poučiti o važnosti pomaganja kroz njegovu priču. Ukažite im na činjenicu da je on bio čovjek koji nije davao šibu kako bi zastrašio, već je poticao promjenu ponašanja kroz male geste i empatiju.

Zašto ne bismo Nikolin duh prilagodili 21. stoljeću? Umjesto da slavimo samo poklone koji idu u čizmicu, možemo potaknuti djecu da i oni influencaju svijet kroz mala dobra djela. Ovo su 3 jednostavne ideje kako ih možete na konkretan način potaknuti na to.

1. Zajedno posjetite bake i djedove s malim darovima.
2. Napravite domaće kekse i podijelite ih s prijateljima.
3. Organizirajte obiteljsku akciju sortiranja premale odjeće i igračaka s kojima se vaša djeca više ne igraju te ih donirajte onima kojima su potrebnije.

Blagdan svetog Nikole nije rezerviran samo za darove. To je prilika da uz čitanje priča o sv. Nikoli i zajedništvo koje ovaj blagdan potiče, djecu učimo o vrijednostima koje će ih oblikovati kao ljude. To mogu biti suosjećanje, odgovornost, filozofija solidarnosti i davanja te zajedništvo.

Priče poput ove o sv. Nikoli pomažu djeci razumjeti koncepte uzroka i posljedica koje razvijaju empatiju. Kad roditelji reinterpretiraju mitove kroz priče koje naglašavaju zajedništvo i suosjećanje, oni djeci ostavljaju bogato emocionalno naslijeđe.

Možda je vrijeme da još jednom razmislimo kako gledamo na svetog Nikolu (ali i kako da dobro iskoristiti za odgoj). Umjesto da ga tretiramo kao suca koji dijeli nagrade i kazne, možemo ga prikazati kao vodiča kroz empatiju, suosjećanje i odgovornost. U konačnici, to je prava čarolija blagdana – ne pokloni, nego lekcije koje ostaju dugo nakon što se čizme isprazne.

Izvor naslovne fotografije: Pexels