Ako ti se u glavi stalno mota misao poput: “Kako izaći iz svega ovoga, a da nitko ne skuži?”, čestitamo – službeno si dio jedne od najprigušenijih, ali najraširenijih karijernih pojava današnjice: career cushioning.
To nije otkaz. Nije ni kriza srednjih godina. Nije čak ni „quiet quitting“. To je sofisticiraniji, tiši otpor. To je znati da ovo što trenutno radiš nije sve, niti će to biti zauvijek. Radiš - profesionalno, pristojno, nasmiješeno, sudjeluješ na sastancima, isporučuješ projekte, šalješ mailove uz „Hope this finds you well“ dok u pozadini šapćeš sama sebi: „Još samo malo, još malo, plan B se kuha.“
Plan B nije kukavičluk – to je ženska verzija karijerne slobode
Career cushioning je postao mentalna ekonomija milenijalaca. To je tiha strategija opstanka žena koje znaju da, dok god ovisiš samo o jednom prihodu, jednoj tvrtki, jednoj poziciji, ne vladaš vlastitim životom. U nekom trenutku, sigurnost korporativne strukture pretvara se u zatvor bez rešetaka.
U kapitalizmu u kojem ti tvoj posao ne daje više ni stabilnost ni identitet, a kamoli zahvalnost, žene u tridesetima i četrdesetima uzimaju stvari u svoje ruke. Počinju učiti nešto sa strane. Freelanceati vikendima. Smišljati „što ako“ scenarije. Pritom same sebe uvjeravaju da to „nije ništa ozbiljno“. Ali jest.
Ovaj fenomen nema hashtag koji ćeš vidjeti na Instagramu. Nećeš ga ni čuti na afterwork kavi – jer karijerni plan B živi u šutnji. I točno zato o njemu moramo govoriti. Jer što ako ti je zapravo upravo ta tiha nada jedino što te drži na životu?
U nastavku ulazimo dublje u anatomiju career cushioninga: tko su žene koje ga žive, kako izgleda njihova svakodnevica, zašto ga i dalje kriju od svijeta – i kako plan B polako postaje plan A nove generacije radnica.
Žena, radnica, vizionarka
Ušli smo u eru career cushioning. To je ono kad te kolegica na sastanku uvjerava da je sve super, ali zapravo je prijavljena na dva tečaja, šmugne na razgovor za posao u pauzi za ručak i već razmišlja kako će jednog dana monetizirati svoje recepte s TikToka. Prije 10 godina to bi se zvalo neodlučnost, a danas je to mehanizam preživljavanja.
Fenomen career cushioning zapravo nije nov. Ljudi oduvijek ostaju na poslu zbog kredita, djece, benefita, straha. Ono što je novo je ova tiha unutarnja strategija opstanka. Radimo, zarađujemo, igramo igru, ali nikad se više ne predajemo do kraja. Uvijek postoji „backdoor“, skriveni plan bijega, freelancing profil koji polako punimo, ideja koju njegujemo u tajnosti.
Tihi bunt žena koje rade, ali istovremeno traže izlaz
Posebno je zanimljivo što ovaj fenomen masovno pogađa žene u tridesetima i četrdesetima, često majke, poduzetnice u pokušaju ili one koje su ušle u svoju "korporativnu jesen" – onaj period kad znaš sve, ali ne osjećaš ništa. U razgovoru si full engaged, ali unutra brojiš dane, ne do penzije, nego do slobode.
One rade kao da će ostati zauvijek, ali sanjaju kao da odlaze sutra. I to nije cinizam, nego tiha revolucija protiv kulture iscrpljenosti. U doba inflacije, klimatske nesigurnosti i radnog tržišta koje više nalikuje rollercoasteru nego karijeri, career cushioning je postao emocionalni jastuk. Plan B nije znak manjka lojalnosti, nego svjesnog upravljanja vlastitim granicama. Znamo da posao ne može biti sve, pa makar na LinkedInu glumimo „passionate and driven“.
Za mnoge, upravo taj plan B daje osjećaj moći. Nisi žrtva, nego igračica. I to više ne moraš skrivati.
Zašto je to zapravo – zdravo?
Biti cushionerica ne znači da si nelojalna, nezahvalna ili neproduktivna. Znači da si budna i da ne dopuštaš da tvoj identitet postane isključivo radna uloga. Znači da ne sanjaš slobodu samo na godišnjem, nego da polako, ali sigurno, radiš na nečemu svom bez da vrištiš o tome na društvenim mrežama.
U stvarnosti, ako si cushionerica, ti si svoj startup i poslovni model koji čeka zeleno svjetlo. I to je okej.
Nisi licemjerna. Nisi kukavica. Samo si žena koja više ne pristaje na sve ili ništa. A, budimo realni, u svijetu u kojem se sve naplaćuje, a ništa ne obećava, to je najhrabrije što možeš biti.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
