Što kažete na svijet u kojem su tradicionalni ugovori o radu rijetkost, a stabilne karijere zamijenjene freelancingom, projektima na određeno i privremenim poslovima? Ako vam se čini da već živite u takvom svijetu, to je zato što gig ekonomija nije budućnost – ona je sadašnjost.

Prema Copenhagen Institute for Future Studies, gig ekonomija je jedan od 15 ključnih megatrendova koji će oblikovati tržište rada u nadolazećim godinama. 

No, što to zapravo znači za poduzetnike, radnike i cijeli ekonomski sustav?

Što je gig ekonomija?

Gig ekonomija podrazumijeva poslovni model u kojem se radnici zapošljavaju na privremenim poslovima, često kao freelanceri, konzultanti ili honorarni suradnici. Umjesto klasičnih ugovora na neodređeno, rad se obavlja po principu „gigova” – kratkoročnih angažmana koje radnici preuzimaju prema potrebi i dostupnosti.

Gig ekonomija spaja najmanje tri strane: korisnika, digitalnu platformu (ili aplikaciju) i onog koji nudi proizvod ili uslugu. S obzirom na to da platforme nisu zamišljene da zapošljavaju, ni da imaju svoje taksije ili restorane, kao četvrta strana pojavljuju se posrednici koji postaju poslodavci platformskim radnicima.

U gig ekonomiju stoga spadaju platforme, agregatori, konzultanti, dostavljači, umjetnici, taksisti, iznajmljivači, građevinari, dizajneri, telekomi, financijske institucije, sindikati, regulatori, korisnici.

Razlog zašto je ovaj model eksplodirao svakako ima izvor u digitalizaciji i platformizaciji tržišta rada. Uber, Fiverr, Upwork, Glovo, Airbnb – svi oni temelje svoje poslovanje na gig ekonomiji, omogućujući fleksibilnost, ali istovremeno stvarajući nesigurnost za radnike. No, dok se gig ekonomija često prikazuje kao revolucija slobode rada, stvarnost je daleko složenija.

Iako gig ekonomija omogućava veće prihode onima koji se dobro snalaze, mnogima predstavlja put prema nesigurnosti i nestabilnosti, što postavlja važno pitanje – gdje je granica između fleksibilnosti i izrabljivanja?

Kako gig ekonomija mijenja globalno tržište rada?

Značajan preokret se dogodio nakon globalne krize 2008. godine, kada su milijuni ljudi ostali bez posla i morali su tražiti druge kupce svojih usluga. Platforme su im ponudile brzo rješenje povezivanja s kupcem koji traži upravo ono što im oni mogu ponuditi. Za vrijeme lockdowna 2020., interes za uslugama preko platformi je buknuo.

Radnici na platformama se obično klasificiraju kao samozaposleni, a ne zaposlenici, zbog poreznih obaveza. Iz tog razloga ne primaju redovite beneficije zaposlenika kao što su zdravstveno osiguranje, mirovinski planovi ili plaćeni odmor.

Gig ekonomija potiče i trend takozvane "uberizacije posla", gdje se poslovi sve češće dodjeljuju putem platformi, umjesto tradicionalnih zapošljavanja. Tvrtke smanjuju fiksne troškove, dok radnici preuzimaju sve veći teret nesigurnosti.

U nekim zemljama već su pokrenute rasprave o regulaciji gig ekonomije. Španjolska, Velika Britanija i Kalifornija već su donijele zakone koji prisiljavaju platforme poput Ubera da tretiraju vozače kao zaposlenike, a ne kao vanjske suradnike. No, globalno gledano, pravni okvir i dalje zaostaje za brzinom kojom se tržište mijenja.

Stanje u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je od prvog siječnja 2024. godine uvedeno niz obveza iz novog Zakona o radu koje definiraju i reguliraju rad putem digitalnih platformi. 

Također, u našoj zemlji je do sad bilo jako puno slučajeva zlouporabe posredničke pozicije gdje radnici nisu bili prijavljeni, a zarada im se isplaćivala na crno. Takva praksa bi se trebala zaustaviti stupanjem na snagu novog Informacijskog sustava Ministarstva rada (JEER) koji će pratiti je li svaki gig radnik adekvatno plaćen za svoj rad i jesu li podmirena sva davanja državi.

JEER-om se stoga planira prikupljati: broj radnika na platformi, broj drugih fizičkih osoba koje obavljaju rad korištenjem digitalne radne platforme (definirani ZOR-om), vrste ugovornih odnosa, vrijeme i mjesto obavljanja posla, isplate i sl.

Kako se zaštititi u gig ekonomiji?

Glavni adut gig ekonomije je sloboda. Radnici mogu sami birati kada, kako i koliko će raditi. Pripadnici generacija koji su odrasli u digitalnom svijetu, prihvaćaju ovu promjenu kao priliku za rad bez granica, dok poduzetnici uživaju u mogućnosti angažiranja stručnjaka iz cijelog svijeta, bez troškova klasičnih ugovora.

No, ta fleksibilnost dolazi uz visoku cijenu. Kao što smo već naveli, većina gig radnika nema zdravstveno osiguranje, mirovinski fond ni radnu zaštitu. Njihova primanja ovise o algoritmima, ocjenama korisnika i stalnoj potrazi za novim angažmanima. Umjesto sigurnosti stalnog zaposlenja, suočavaju se s neizvjesnošću i konstantnom borbom da održe financijsku stabilnost.

Bilo da ste poduzetnik koji zapošljava radnike ili freelancer koji prodaje svoje usluge, postoji nekoliko ključnih koraka kako biste izbjegli zamke gig ekonomije:

• Ako ste poslodavac – Razmislite o dugoročnim strategijama zapošljavanja, razvijajte interne talente i nemojte se u potpunosti oslanjati na vanjske suradnike.
• Ako ste freelancer – Diversificirajte izvore prihoda, ugovarajte jasne uvjete i razmislite o osiguranju ili dugoročnim planovima štednje.
• Ako ste kreator platforme – Transparentnost, pošteni uvjeti i jasna regulativa ključni su za održivost gig ekonomije.

Gig ekonomija je ovdje i ne ide nikamo. No, pitanje je hoće li se razvijati kao alat za fleksibilnost i rast, ili kao zamka nesigurnosti i prekarijata? Ako želimo pravednije tržište rada, ključno je razviti regulative koje štite radnike, ali i stvoriti poslovne modele koji balansiraju fleksibilnost s dugoročnom održivošću.

Jer, bez obzira jeste li poduzetnik, freelancer ili zaposlenik, budućnost rada ovisi o odlukama koje svi zajedno donosimo danas.

Izvor naslovne fotografije: Pexels