Kad privatni život postane korporativna noćna mora, HR odjel ne smije biti samo tihi promatrač. Međutim, ova priča, da se tako izrazimo, postala je next level scandal o kojem bruje svi svjetski mediji.

Ne zbog toga što je ljubavna (bračna) afera nešto novo, nego jer su i CEO tehnološke tvrtke Astronomer, Andy Byron, kao i CHO Christine Cabot, osobe na pozicijama koje si ne bi smjele dozvoliti skandal ovakvog tipa. 

Živimo u svijetu u kojem tvrtke svoje vrijednosti pišu fontom većim od logotipa, a odjeli ljudskih resursa glume moralne kompase, stoga nevjera CEO-a više ne može biti samo privatna stvar. (Osobito kad je otkrivena na način na koji je otkrivena). Sve to natjeralo nas je da se zapitamo može li jedan emocionalni fail na vrhu business piramide uzdrmati cijeli lanac vrijednosti? I kad to prestane biti trač, a postane kriza brenda? 

Kult ličnosti vs. kultura kompanije

Moderna firma, posebno ona koja želi izgledati svjesno i odgovorno, nije samo prostor u kojem se trguje vremenom za plaću. To je mjesto gdje se gradi identitet, interne vrijednosti i gdje CEO više nije šef, nego vođa “plemena”. I kad taj vođa padne, kad se otkrije da iza #kindness i #integrity zapravo stoji jedan ovakav cirkus, stvari počnu gorjeti.

Isto tako, Coldplay nije samo bend. Njihova ekipa (uključujući management) bila je brendirana kao grupa ljudi koji žive ono što pjevaju: mir, ljubav, održivost, međusobno poštovanje. I onda, boom, na takvom koncertu procuri priča o vezi između CEO-a i osobe iz tima. Odjednom sve pjesme zvuče drugačije, a kompanijska kultura više nalikuje telenoveli nego ozbiljnom biznisu.

Privatno nije (više) privatno kad upravljaš kulturom

Možemo se zavaravati da svi griješe i da privatno ostaje privatno, ali istina je zapravo vrlo jednostavna (nekome možda i pomalo bolna): ako kreiraš kulturu, odgovoran si za nju i svojim ponašanjem. 

Kad direktor ili direktorica (bilo glazbene ekipe, startupa ili tech firme) donese odluke koje su u suprotnosti s vrijednostima koje promiče firma, onda to više nije preljub. To je licemjerje koje ruši povjerenje svakog zaposlenika.

Gdje je HR kad gori?

HR bi trebao biti etički sustav upozorenja, no u praksi često postaje tihi promatrač ili još gore — produžena ruka korporativne kontrole. I tako, dok prevara CEO-a postaje javni skandal, a HR šalje mailove o “zajedništvu i transparentnosti”, Andy Byron i Kristin Cabot zaljubljeno se grle na kiss cameri na Coldplayevom koncertu.

Da pojasnimo, kad HR prestane štititi ljude, a počne štititi svoju vlastitu reputaciju, znaš da sustav nije pukao, već da nikad nije ni postojao.

Nije (samo) ljubav, to je sistem

Želimo još jednom naglasiti da ovo nije priča o preljubu. Ovo je priča o strukturi koja radije pere ruke nego da uprlja brend. O tržištu koje previše voli svoje vizionare da bi ih pozvalo na odgovornost. O tišini koja vlada hodnicima jer ljudi znaju da glas košta, a otkaz stiže brzo.

Kad kompanijska kultura počiva na imidžu jednog čovjeka ili žene, a ne na istinskim vrijednostima, onda pada sve čim padne osoba na vrhu. I nije važno je li to glazbeni studio, IT firma, PR agencija ili start-up. 

Vrijeme je za nove mitove

Vrijeme je da prestanemo idolizirati vođe i da počnemo graditi kulture koje preživljavaju skandale. Vrijeme je da HR bude više od administracije i da zaposlenici ne moraju birati između lojalnosti i istine. 

Vrijeme je da shvatimo da privatno ponašanje lidera (posebno kad uključuje manipulaciju, moć i odnose) nije i ne može biti sitnica, nego ogledalo svega što firma stvarno jest.

Jer ako ne možemo vjerovati onima koji nas vode, trebamo se zapitati što točno onda gradimo?

Izvor naslovne fotografije: Pexels