Svi težimo održivosti. Samo je pitanje koliko su neke stvari i navike stvarno održive, a koliko je posrijedi greenwashinga. A kada govorimo o modi, tu  tek nailazimo na možda najveću ironiju održivosti. 

Održiva moda zamišljena je kao rješenje za krizu koju je prouzročila brza moda (fast fashion) – način da se smanji utjecaj na okoliš i osiguraju pravedni uvjeti rada za one ljude koji actually proizvode i šivaju tu silnu odjeću. No, ispostavilo se da je upravo održiva moda u posljednjim godinama postala ni manje ni više nego pokazatelj društvenog statusa. 

Zašto pitate se? Pa jeste li ikada pogledale cijene tih, “održivih marki”? Ukratko, nedostupne su velikoj većini prosječnih građana. Možda je vrijeme za redefiniranje značenja “statusnog simbola”.

Ironija skupe “održivosti”

Jedna od najvećih ironija održive mode je njezina visoka cijena. Mnogi brendovi opravdavaju skupe proizvode korištenjem organskih materijala, etičkom proizvodnjom i poštenim plaćama za radnike. Iako su to vrijedni ciljevi, rezultat je da obična majica od organskog pamuka može koštati više od 100 eura, dok cijena održive haljine lako prelazi 400 eura. Ako prosječni Hrvat radi za 1300 eura (daleko nategnuta brojka ako se mene pita), sve vam je jasno. 

Za mnoge potrošače, osobito one s ograničenim budžetom, ovakve su cijene jednostavno neprihvatljive, ma koliko god on ili ona bili orijentirani na okoliš, očuvanje planeta i održivost. 

U skladu s time, nameće se pitanje: ako je održivost usmjerena na zaštitu planeta i stvaranje boljeg svijeta, zašto je dostupna samo bogatima? Ne bi li trebala biti pristupačna svima?

High street brendovi i njihov odnos prema održivosti

Kako bi premostili jaz između skupe održive mode i pristupačne odjeće, mnogi high street brendovi počeli su promovirati svoje "eko" kolekcije. H&M, Zara i Mango tako su lansirali "conscious" ili "održive" linije, koje koriste reciklirane materijale i tvrde da poštuju etičke standarde proizvodnje.

But there’s always a catch. Iako se brendovi hvale održivim inicijativama, mnogi kritičari ih optužuju za greenwashing – strategiju u kojoj tvrtke pretjeruju s ekološkim tvrdnjama kako bi izgledale etičnije nego što stvarno jesu. Primjerice, brend može plasirati "održivu" kolekciju, a istovremeno nastaviti masovnu proizvodnju jeftine odjeće koja pridonosi otpadu i zagađenju.

Zamislite neki veliki lanac odjeće i dva štendera premium, conscious, SKUPLJE, linije. I onda se okrenete oko sebe i na ostalih 356 štendera su nagomilane hrpe i hrpe odjeće. Jer što ti znači održiva linija, ako uz nju, svaki novi tjedan izlaziš sa skroz novom kolekcijom?

U Europi ipak postoje brendovi koji ulažu stvarne napore u održivost. Primjerice, švedski brend Nudie Jeans nudi besplatne popravke za cijeli životni vijek traperica, Veja tenisice proizvode se od fair-trade gume, a Stella McCartney koristi isključivo cruelty-free i održive materijale. Ipak, i ovi brendovi su skupi, što održivu modu ponovno čini luksuzom.

Kako biti održiv u modi?

Za početak, mislim da je veliki dio promjene u svima nama. Potrebno je osvijestiti koliko stvari (odjeće) imamo, a koliko je zapravo nosimo. Pogledajte tu i tamo koji dokumentarac ili pročitajte vijesti o tonama i tonama odjeće koje se bacaju u pustinjama . Što više tih slika pogledali, sigurna sam da ćete manje stvari kupiti. 

Eto, jedna od stvari na koje sam ponosnija kad se tiče mojih kupovnih navika je da sam odjeću koju ne nosim u zadnjih dvije godine prodala po buvljacima, podijelila prijateljicama ili odnijela u reciklažu. A bon za 20 % popusta na About you stoji mi na random stolu već 2 tjedna i eto, samo što nije istekao. 

I znate što ću vam još reći? Sve više i više cijenim modni stil onih ljudi koji ponavljaju svoje outfite, koji iz istih komada rade različite kombinacije, koji se igraju i kreativni su, a ne odjeveni po najnovijoj modi (ili kao lutke koje vidimo u izlozima dućana)

I znate što još? Ne morate trošiti bogatstvo kako biste se odijevali na održiv način i ako želite tu i tamo nabaviti nove modne komade. 

Kupujte u second hand dućanima. I tamo se znaju pronaći dobre marke i kvalitetni komadi. I barem ćete se u njima istaknuti jer u tim dućanima na polici nema 200 istih jakni, samo je jedna. Razmjenjujte odjeću, prodajte ju, prenamijenite onu koju već imate uz jednostavne šivačke zahvate. Ali nemojte zaboraviti na ono najvažnije – kvaliteta umjesto kvantitete. 

Važnost promišljene potrošnje

Da, održiva moda zapravo i jest postala statusni simbol, ali ne mora biti tako. Prava održivost nije samo u kupnji skupih etičkih brendova, već u svjesnom odabiru odjeće koja traje duže i ne pridonosi modnom otpadu. Kupnja rabljene odjeće, prenamjena starijih komada i promišljena potrošnja omogućuju svakome da se odijeva odgovorno – neovisno o budžetu.

Što vi mislite? Treba li održiva moda biti pristupačnija ili je visoka cijena neizbježna posljedica etičke proizvodnje i trebamo ju prihvatiti?

Izvor naslovne fotografije: Pexels