Nerijetko ćemo sresti roditelje koje guraju u kolicima dijete koje drži tablet u rukama ili roditelja kako ekran drži ispred djeteta, odnosno bebe, i pokušava ga zabaviti upravo kroz sliku ili zvuk koji dopire iz tog svima toliko željenog uređaja. U restoranu ili kafiću, osvrnemo li se oko sebe vidjeti kako gotovo sva djeca imaju na smartphoneima upaljen crtić ili igraju nekakvu igricu. I dok velika većina nas koristi ekrane nekoliko sati dnevno i izgubljeni smo kada mobitel zaboravimo doma ili u autu, pred djetetom koje uči imitacijom zasigurno je licemjerno i nije lako zabraniti svaki oblik doticaja sa zanimljivom blještavom spravicom koja proizvodi svjetlosne, zvučne i šarene efekte?!
Do druge godine života djeca se počinju koristiti digitalnim uređajima i konzumirati medijske sadržaje, prema podacima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabrog telefona. Istraživanja pokazuju da djeca predškolske dobi provode uz ekrane dva do tri sata svakoga dana, mada u toj dobi djeca još nisu spremna razlikovati stvarnost i fikciju. Iako je javnost upoznata sa posljedicama i da u trenucima razvoja dječjeg mozga još postoji velika vjerojatnost da djeca u ovoj dobi zbog prekomjerne izloženosti ekranima neće moći pratiti pravilan razvoj, neće dovoljno dobro razvijati svoje komunikacijske vještine, zatupljuju svoju sposobnost pozornosti i razvijaju ovisnost prema imaginarnom svijetu, mnogi roditelji ipak posežu za ekranima kako bih dobili svojih „5 minuta mira“, a nekad čak i više.
Odgovornost za korištenje ekrana kod djece
Mnogo puta čuli smo rečenicu da su mediji svuda oko nas i da su već dugo dio naše svakodnevice, pa tako i dječje svakodnevice. Tu možemo podvući crtu – odrastanje bez medija danas je teško zamislivo.
Odgovornost za korištenje medija i ekrana kod djece kao najmlađih korisnika medijskih sadržaja i dalje je na odraslima, prvenstveno nama roditeljima. Uloga upravo nas roditelja iznimno je od velikog značaja, jer oni direktno sudjeluju u određivanju načina na koji će djeca koristiti medije, te u organiziranju dječjeg vremena, postavljanju pravila ponašanja prilikom korištenja ekrana i interneta.
Prema podacima Unicefa i Agencije za elektroničke medije djeca danas pred televizijskim ekranom provode preko 50% vremena bez nadzora odrasle osobe, polovica djece internetu pristupa iz spavaće sobe, a jedna trećina djece na Internet odlazi putem mobilnog telefona ili tableta.
U većini vrtića digitalni ekrani još uvijek nisu dostupni, pa za vrijeme boravka u vrtiću djeca nisu izložena medijima i ekranima. No, pravo je pitanje jesmo li mi roditelji adekvatno educirani o prednostima i nedostacima korištenja ekrana kod male djece? Ili grubo toga postanemo svjesni, tek kada nastupe određeni problemi?
Kako sve to prilagoditi?
Ono o čemu bi trebali voditi računa prilikom odabira crtića i ostalih medijskih sadržaji, jeste da oni zaista budu namijenjeni djeci rane predškolske dobi. Osobno vodim računa da ti sadržaji potiču djecu na kretanje, pjevanje, ples i vježbu kroz ritam i glazbu. U našem domu odabiremo sadržaje koji su zaista prilagođeni dobi naše djece i trudimo se da to budu sadržaji na hrvatskom jeziku primarno, a zatim u starijoj dobi ubacujemo sadržaj na engleskom jeziku. Tu naglasak stavljam na ova dva obzirom da su vrlo česta pojava da aplikacije na tabletu odabiru sadržaje na raznim jezicima koje dijete brzo usvaja, pa tako i jezike koje mi ostali ne razumijemo (npr. kineski, ukrajinski, francuski…)
Kako prepoznati kvalitetan sadržaj?
Kvalitetne sadržaje za djecu ćete prepoznati jer oni često imaju jednostavne ljudske i životinjske likove, jednostavan jezik te potiču pozitivne obrasce ponašanja. Kvalitetan sadržaj za djecu je onaj koji potiče interakciju, postavlja pitanja, zadatke i zagonetke.
Djecu treba zaštititi od neprimjerenih sadržaja za djecu, nasilnih scena, jakih svjetlosnih efekata i svih onih sadržaja koja kod djece mogu uzrokovati nelagodu ili strah jer nisu još razvojno dostigli razinu da mogu određene sadržaje razumjeti. Pripremom točno određenog sadržaja koje će dijete gledati, doskočiti ćete tome da neće zalutati u slijepu ulicu u kojoj bi se dijete moglo izgubiti, a kasnije i mi roditelji, ako budemo trebali popravljati „nastalu štetu“.
Djeca tek u dobi od pete do osme godine počinju razlikovati stvarnost i fikciju i postaju svjesni da sadržaji koje prate kroz ekrane nisu stvarni likovi. Tako malena djeca misle da svi likovi koje gledaju na televizijskom ekranu žive u njemu i da je ono što se dogodilo na ekranu zaista upravo događa, te upravo zbog toga trebamo biti uz njih za vrijeme dok gledaju televiziju ili crtane filmove na tabletu.
Mediji jesu važni, ali…
Istina jeste da naša djeca žive u digitalnom dobu, no i dalje djeca samostalno puno radije odabiru neometanu igru i druženje s drugom djecom, ispred ekrana. Trebamo imati na umu da je za njihovu budućnost bitan osobni kontakt i fizička aktivnost, te da je za njihov razvoj iznimno bitno stjecanje vlastitih iskustava, koliko god su oni svjesni komunikacije kroz video poziv od prvog dana svojih života. Trebamo izbjegavati korištenje ekrana kao jedini oblik umirivanja djeteta, te ih ne koristiti otprilike jedan sat prije odlaska na spavanje.
Izvor naslovne fotografije: Pixabay
