Suvremeni život danas izgleda kao niz sitnih mjesečnih transakcija koje gotovo više ni ne primjećujemo. Ne kupujemo glazbu, nego Spotify. Ne kupujemo filmove, nego Netflix. Ne kupujemo softver, nego mjesečni pristup softveru. Čak ni fotografije više ne čuvamo sami. Plaćamo cloud da ih drži na sigurnom.
No, negdje između aplikacije za meditaciju, platforme za posao, online treninga, storage prostora i pretplate za dostavu hrane, događa se nešto vrlo zanimljivo: novac više ne trošimo na stvari, nego na neprekidni pristup vlastitom svakodnevnom životu.
Što je zapravo digital rent economy?
Pojam digital rent economy opisuje model u kojem korisnici više ne kupuju proizvode trajno, nego kontinuirano plaćaju pristup uslugama, sadržaju ili funkcijama.
BMW je prije nekoliko godina izazvao globalne rasprave jer je testirao pretplate za grijanje sjedala u određenim državama. Internet je reagirao kao da je riječ o distopijskom Black Mirror scenariju. Ali iskreno, već dugo živimo u njemu.
Nekad smo posjedovali stvari, a danas posjedujemo lozinke. Nekadašnje generacije živjele su u svijetu CD kolekcija, kupljenih DVD-a, fizičkih knjiga, softvera na disku, albuma na policama.
Današnje generacije imaju login-ove, password managere, cloudove i karticu spojenu na deset različitih servisa. I nije problem samo u novcu. Problem je psihološki osjećaj da sve što koristiš može nestati onog trenutka kad prestaneš plaćati, a to mijenja odnos prema vlasništvu.
Pretplate su postale nevidljiva potrošnja
Najopasnija stvar kod subscription ekonomije nije cijena, nego činjenica da se pojedinačne pretplate emocionalno ne osjećaju kao ozbiljan trošak. 7 eura. 10 eura. 15 eura. Sve to djeluje zaista malo, ali ljudski mozak vrlo loše prati kumulativne mikro-troškove.
Istraživanja bihevioralne ekonomije pokazuju da ljudi puno lakše prihvaćaju male ponavljajuće troškove nego velike jednokratne kupnje, čak i kad ih dugoročno pretplate koštaju više. Takav model prodaje nešto puno jače od proizvoda: odsustvo komplikacije. Ne moraš razmišljati, instalirati, održavati. Ne moraš čak ni posjedovati. Samo klikneš continue subscription i život ide dalje.
Subscription fatigue: trenutak kad ljudi više ne znaju što sve plaćaju
U svemu tome, pojavljuje se i dodatni, novi fenomen koji stručnjaci nazivaju subscription fatigue, odnosno zamor od pretplata.
To je onaj trenutak kad ne znaš više gdje ti odlazi novac, zaboraviš što koristiš, otkažeš jednu pretplatu samo da bi otvorio drugu i osjetiš blagu financijsku nelagodu svaki put kad bankovna aplikacija zabilježi takav trošak.
Dakle, digitalna renta nije samo financijski model, nego i mentalni prostor koji stalno traži održavanje.
Plaćamo više, ali imamo manje osjećaja kontrole
Možda je najčudniji dio svega to što subscription ekonomija djeluje fleksibilno, ali često proizvodi suprotan osjećaj, odnosno ovisnost o stalnim mjesečnim troškovima.
Jer što više digitalnih sustava koristiš, više ih moraš održavati, više računa pratiš, više servisa trebaš i više osjećaš da život curi kroz male automatske naplate. To je nova vrsta financijskog umora koju prethodne generacije nisu imale u ovoj mjeri.
Možemo li uopće pobjeći subscription ekonomiji?
Realno? Teško potpuno. Ali možemo postati svjesniji jer problem nije samo u tome što plaćamo mnogo pretplata, nego što ih prestajemo doživljavati kao stvarne financijske odluke.
Svaka takva pretplata, koliko god mala bila, zapravo je mini ugovor za pažnju, za novac, za prostor u glavi te za osjećaj da nešto mora ostati aktivno.
Jer u subscription eri više ne kupujemo proizvode, nego kontinuitet. A kontinuitet, kao i sve u modernom životu, kad-tad dolazi na (mjesečnu) naplatu.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
