Jedan od najboljih i najomiljenijih zagrebačkih DJ-eva, Josip Hubzin ili Pepi Jogarde sve je osim običnog DJ-a. On je, naime, glazbenik, umjetnik, vinar, uljar, kuhar, otac i najvažnije od svega, čovjek koji živi svoju strast kroz svaku sferu života. Jednom rječju - tatager!

Pepijev put pokazuje da biti kreativan znači tražiti inspiraciju u svakom kutku života te da je pravo umijeće spojiti toliko različitih strasti u jednu skladnu cjelinu. Ako ste se ikada pitali što se događa kad se svjetla u klubu ugase ili kako on doživljava ista, ovaj intervju donosi odgovore. 

B: Nedavno si proslavio 350-tu epizodu Adriatic Coastinga. Što to znači za tebe?

J: Za mene je to milestone. To je 700 sati glazbe koja se ne ponavlja. Kad sam krenuo s emisijom, 50 epizoda mi je bilo već puno. Pa kak' ću, hoću li ispucati svu glazbu… Međutim, kad shvatiš da je taj nepresušni izvor glazbe uvijek tu i da te tjera svaki tjedan na kopanje, prestaješ stajati na mjestu i predaš se tom drive-u. To i je odlika svakog DJ-a, da sluša glazbu nekoliko sati svaki dan. Da budeš filter i da to nesebično dijeliš s drugima.

B: Nedjelje su nekako lakše uz Yammat s tobom, posebno kad te ulovi onaj “smonday” feeling. Što za tebe znači radio?

Za mene je radio jedan poseban format u kojem mogu dati do izražaja i ono što ne bih nužno puštao u klubu. Ja se nakon svake emisije osjećam bolje nego kad sam ušao. Diže mi životnu energiju, a posebno je gušt svirati u novo opremljenom studiju Yammata u Račkoga 10. Ljudi prolaze u izlogu, dižu palac gore, bodre, šalju poljupce. Motivira me radijski format, a imam slobodu izbora, što je najbitnije, te sam afirmirao jedan poseban zvuk kroz emisiju. Neki ga zovu kao ti “smonday”.

B: S obzirom da si i aktivni tatager, misliš li da su obiteljske nedjelje upropaštene radi emitiranja? Na koji način to kompenziraš kćerki Franki?

J: Sve podredim radijskom terminu jer mi je važan. Naravno, radije bih uživao s prijateljima na roštilju, izletu, chillao doma na kauču ili otišao s Frankom u kino, no znam da me tisuće gladnih ušiju čeka u zadani termin, a to su prihvatili obitelj i prijatelji kao moju strast. Ponekad me isti posjete dok sam u eteru, a to mi je posebno drago. I Franka je nekoliko puta došla sa mnom na radio. 

B: Veseli li se tvoja kćer tvojim nastupima? Dolazi li na tvoje gigove uopće?

J: Franka je čitavu sezonu radila na recepciji u Garden Resortu u Tisnom. Prošla je sve međunarodne festivale i dolazi na dosta mojih gigova, što me jako veseli. Evo sad u subotu sviram u KC Gradu u Beogradu i ona ide sa mnom. Jako je zanima DJ-ing i mislim da ima dobre preduvjete da se počinje s time baviti. Svira klavir u školskom bendu, na tulumima često preuzima ulogu selektora, tako da - ima moje krvi.

B: Kako bi se nosio s time da ti se Franka javi s neke druge muzike koju ne podržavaš, recimo narodnjačke glazbe?

J: Današnja mladež je premazana svim žanrovskim mastima. Tako i ona. Selektira što joj odgovara i na taj način raste. Mislim da je tekstovi više privlače nekad nego sama glazba. Voli bass, voli groove, voli emocije, a one dolaze do izražaja od Travis Scotta, Chopina, Denis Cruza ili Prijovićke. Ja sam tu samo promatrač. Čim počinješ braniti, dovedeš se u još goru situaciju. Sloboda izbora je jedina sloboda koju ne možeš čovjeku oduzeti.

B: Na koji način te glazba obilježila? Jesi li doživio neki stereotip samo zato jer si DJ? Ili nešto slično?

J: Ja titram s glazbom, moje se duševno stanje mijenja s njom. Kad mi nije dobro, glazba me spasi. Kad mi je dobro, kroz glazbu se osjećam fenomenalno. Kad me baš takne, onda se mijenja vibracijsko stanje stanica - neki to zovu “ježenje”.

B: Osim dobrog ritma, prati te glas i dobrog kuhara, ali i sjajnog organizatora programa - što možemo očekivati od tebe? Koji projekti tek dolaze?

J: Možete očekivati butik daytime evente poput “hohcajta” gdje spajamo dotično, možete očekivati brodske evente, zbivanja na ekstra lokacijama s kapacitetom do 200 ljudi pod još nepoznatim nazivom.

B: Uz dobru hranu, dolazi i dobra kapljica. Možeš li mi opisati što te inspiriralo za Vino & Gitare i koja zapravo priča stoji iza toga?

J: Proizvodim pjenušac klasičnom “Champagne” metodom vrenja u boci koji odležavaju na vrhunskim kvascima od 2-3 godina. Kapacitet je 3500 boca godišnje. Inspiracija je zapravo postupak rješavanja problema mijenjanjem početnih parametara ili uvjeta kojim se nakon niza pokušaja dobiva zadovoljavajući rezultat, a to jesu pjenušci. Volim mjehuriće te smatram da ako isključivo piješ bubblese, čitavu noć možeš imati sjajan provod. 

B: Otkud inspiracija za Molly & Dolly?

J: Kako sam sav u glazbi, onda i naziv proizvoda vuče korijene iz toga. Dolly je Blanc de Noirs a dobio je naziv po boji kose Dolly Parton. Molly je Rose te je dobio naziv po boji lijeka za spašavanje brakova te velikoj popularnosti u disco eri 70-tih.

B: Da možeš poslati poruku mlađem sebi - sto bi si poručio?

J: "Dragi mlađi ja,

Ne brini toliko oko stvari koje ne možeš kontrolirati. Mnoge brige koje te muče, pokazat će se nebitnima s vremenom.

Vjeruj više u sebe i svoje sposobnosti. Greške nisu promašaji - one su prilika za učenje i rast. Svaki “neuspjeh” te vodi korak bliže uspjehu.

Više slušaj, manje pričaj. U tuđim pričama i iskustvima kriju se vrijedne lekcije.

I najvažnije - uživaj u putovanju. Ne žuri toliko prema cilju da propustiš ljepotu trenutka. Svaki period života nosi svoje radosti i izazove koji te oblikuju.

Bit će turbulentno, ali izdržat ćeš i izrasti u osobu na koju ćeš biti ponosan."

B: Opiši jedan dan s Pepijem Jogarde.

J: Dižem se u 6 sati, napravim si čaj s đumbirom i limunom. Odem na praksu Ashtanga Yoge te se iscijedim. Ponavljam svojih devet manifestacija. Prošećem Rozu, ponekad odem u saunu. Odem u Peti Kupe, napravim ručak za staff, odradim administraciju i mailove. Oko 15/16 sati odem doma. Slušam mjuzu. Odem u vinograd kad stignem, legnem oko 21:30 sati. Onda dođe vikend te bude turbulentno i taj se ritam mijenja, što zbog gaža, što zbog čitanja publike i prilagođavanja glazbe njihovom raspoloženju, odnosno održanja energije na plesnom podiju. 

Izvor naslovne fotografije: Pepi Jogarde