S Tenom smo pričali o životu s mentalnom bolesti i o tome kako usprkos preprekama u životu ostati snažan i nepobjediv. Ovo sve i još puno više poslušajte u podcastu, a niže donosimo “isječak” razgovora.

M: Što te inspiriralo da se počneš baviti podizanjem svijesti o mentalnom zdravlju? Je li se dogodio taj neki ključni trenutak koji možeš izdvojiti?

T: 2020. godine sam krenula snimati i objavljivati videe na TikToku. Shvatila sam tada da to nije moj maksimum i da to nije najbolje što mogu ponuditi, pa sam krenula istraživati više i pratiti trendove. 2021. se javila želja da napravim kampanju o najdepresivnijem danu u godini. Svaki treći ponedjeljak u siječnju. Prvi intervju sam dala Slobodnoj Dalmaciji i govorila sam o životu s psihičkom bolesti, 17 godina s bipolarnim poremećajem. Tu je krenulo javno podizanje svijesti o bolesti i važnosti mentalnog zdravlja, a sve s najvažnijim ciljem, da se psihički bolesnici destigmatiziraju.

M: Od trenutka kada si prvi put počela imati simptome bolesti, do danas, jesu li i kako su se promijenili tvoji prioriteti u životu?

T: Jesu, puno. Kad imaš 20 godina, želiš se zabavljati, izlaziti van, biti lijep, zadovoljan sa sobom, zaljubiti se, završiti fakultet i imati dobar društveni život. No, mene je zanimalo ima li još nešto osim toga. Zanimala me jako gluma i showbizz svijet. Nisam se usudila ni otići na prijemni ispit na Akademiju glume. Kad bi mi se u tim fazama dogodila bolest, ne bi imala prioriteta. Sve mi je bilo ravno. Danas su mi prioriteti da budem dobro, da imam što više mira. Najvažnija aktivnost mi je sport, obitelj, i zdrav i ok život. Da sam u nekom balansu i da prihvaćam sebe. Budući da u 20-ima nisam mogla raditi zbog završetka faksa i djeteta, i karijera mi je sad važna.

M: Kakvi su ti planovi za dalje, da li sad već razmišljaš o nečemu?

T: Kod mene se dogodi to neko zasićenje i onda me zove da idem dalje i da istražim nešto novo. Pošto smo sad imali doma jednu situaciju, morala sam povući kočnicu. Pokrenula sam radionicu i vlastitu stranicu. Voljela bih napraviti jednu instalaciju s poantom destigmatizacije. Ne samo vezano za psihičke bolesti, nego općenito. S godinama sam se naučila strpljenju pa mi nije važno kada ću nešto točno ostvariti. Nije mi važno bude li to za 5 godina ili kada već. 

M: Koje su ti strategije koje su ti najviše pomagale u životu, možeš li izdvojiti neke?

T: Svaka osoba je individua za sebe, ali univerzalne tehnike zaista postoje i to sam shvatila u razgovoru sa stručnjacima i psiholozima. Meni je pomagalo da se ne okrivljavam i ne osjećam grižnju savjesti na način da kažem “ok, sad je loš dan ili faza i neću se silit ni prošetat ako ne mogu“. Smeta mi kada je nekome loše i leži primjerice u krevetu, da ga netko sili da ide šetat. To možda je dobro, ali kad je čovjek na dnu, treba poraditi na tome i doći do toga da možeš ići šetati. 

Pomažu mi puno lijekovi koji utječu na stabilizaciju kemijskog disbalansa u glavi. Dugo mi je trebalo da počnem prihvaćati neke stvari, da krenem slušati doktora, da čekam da lijekovi prodjeluju, da prestanem forsirati nešto što nisam u stanju. Dobre tehnike za mene su i otvoreno komunicirati, ne prekidati na svoju ruku, zdravo se hraniti i svaki dan doručkovati. Kad imam loš dan, sport mi odlično dođe, ali kada sam u depresiji, primjerice ne mogu trčati. Krenem trčati i ne mogu, moram se vratiti doma koliko mi je loše. Kako osoba sa slomljenom rukom ne može vježbati, ne može ni ona sa slomljenim mozgom, nazovimo to tako. Lagana šetnja da, ali sve u svoje vrijeme. 

Spavanje je užasno bitno. Mislim da je san pola mentalnog zdravlja. Higijena spavanja je sigurno pola zdravlja jer se naše tijelo i mozak oporavljaju dok spavamo. Prestala sam puniti mobitel kraj glave dok spavam, a prestala sam čak koristiti i noćnu lampu u sobi, ne želim niti jedan uređaj tamo. Pokušavam više čitati prije spavanja, a ako mi se baš ne da, onda gledam nešto jako opuštajuće.

M: Ti si se ostvarila i u glumačkoj karijeri kao i sportašica, ali jedna od važnijih uloga je i uloga majke. Kako si hendlala sve te karijere uz bolest i majčinstvo?

T: Ja sam jako vjerovala svojim instinktima. Bez obzira na ovu bolest, imala sam povjerenja u sebe u smislu da sam dovoljno hrabra za svoju odluku i to sam primijenila kod svega, kod trudnoće, rađanja, kod dojenja... Ja sam bila trudna s 22 godine i to mi je bila prednost jer sam tada bila puno opuštenija. Čak u svojim dvadesetima nisam imala niti tjeskobu. Nekad prođe život da se nešto posloži. Svatko ima svoju priču i kako mu se poslože određene stvari u životu pa se savjeti po tom pitanju kada roditi ne mogu davati, ali smatram da je najbitniji partner i onaj s kime ćeš sve to prolaziti, bez obzira imao 20 ili 40. U svakom slučaju ne treba ništa siliti. 

U podcastu još možete čuti o tome koja uloga Tenu najbolje opisuje u životu, o njenoj hrabrosti, otvorenosti i tome kako se ne boji stvari zvati pravim imenom te o tome koje osobe ju najviše inspiriraju u životu. Sve to saznajte u podcastu na Mamager TV kanalu.

Ovaj sadržaj nastao je u suradnji s Bipa Hrvatska.

Izvor naslovne fotografije: Mamager