Željka Mojzeš nije tipična marketing menadžerica. Diplomirana teologinja s ljubavlju prema heavy metalu, majka je 21-godišnjeg sina te s humorom i srcem vodi marketinški tim BIPA-e. No ističe se zbog njezinog osvježavajućeg pogleda na život i posao. Željka izaziva stereotipe koji često okružuju žene, kako na radnom mjestu tako i izvan njega, i ne boji se nasmijati pogrešnim predodžbama koje bi ljudi mogli imati o njoj.
U ovom intervjuu Željka dijeli svoja razmišljanja o svemu, od upravljanja rodnim stereotipima do onoga što je stvarno potrebno za vođenje uspješnih marketinških kampanja u pretežno ženskom timu. Također govori o balansiranju svog osobnog života i karijere, zašto vjeruje da su sve žene nepobjedive i trenucima solidarnosti koji nas sve povezuju. Njezini su uvidi iskreni, razumljivi i utemeljeni na iskustvu iz stvarnog života.
B: Čak 13% ispitanika istraživanja koje je napravila agencija Medianet o stereotipima smatra da su žene iste ili uopće nemaju stav o tome. Jesu li sve žene iste?
Ž: Ako su sve žene iste, meni očito nitko nije poslao „memo“. Šalu na stranu, zabrinjavajuće je što istraživanja pokazuju da neki ljudi misle da su žene iste ili nemaju stav o tome. Ali realno, tko je proveo više od pet minuta u društvu žena, zna da smo sve totalno različite. Jasno, dijelimo trenutke solidarnosti – kad vidiš nekoga s razmazanim eyelinerom ili mrljom na hlačama, prešutno znaš što treba raditi – ali to nas ne čini istima. Jedan je to od pokazatelja da smo odrasli uz određeni set predrasuda. I ne smijemo zaboraviti, i mi žene često znamo reći „svi su frajeri isti“. Pa tko je sad tu stvarno isti?
B: Vjeruješ li da stereotipi utječu na naše svakodnevno ponašanje?
Ž: Stereotipi su kao filteri na Instagramu – ekstremno pojednostavljeni i rijetko odgovaraju stvarnosti. Primjerice, svaki „lijeni“ Dalmatinac ili „s'e bum vas tužil“ Zagorac može potvrditi koliko duboko neki stereotipi mogu biti ukorijenjeni. Ljudi vole misliti da su imuni na to, ali budimo realni – svi smo barem jednom izvalili nešto stereotipno, a da nismo ni trepnuli. Problem je što takvo „smještanje u kućice“ može kočiti kreativnost ili negativno utjecati na samopouzdanje, osobito kod mladih. Zato je važno svojim primjerom pokazati da stereotipi ne drže vodu.
B: Prema podacima istraživanja agencije Medianet prema spolu - uglavnom su žene (75%) te koje smatraju da su tretirane drugačije radi spola. Jesi li doživjela stereotip, komentar ili slično u svojoj okolini ili na vlastitoj koži, samo zato što si žena? Podijeli ga s nama.
Ž: Osobno se nisam previše susretala sa stereotipima na osnovi spola. Kao mlađa, možda bih dobila usputno „kad će drugo?“ ili „ah, plavuša“, ali to je bilo rijetko. S više stereotipa sam se susretala u nekim drugim aspektima života, npr. uvijek su me više iznenađivale reakcije na činjenicu da sam studirala teologiju. Ljudi bi često automatski zaključili da sam neka vrsta vjerskog fanatika ili da bih mogla početi propovijedati usred sastanka. A kad bih spomenula da slušam heavy metal, dobila bih poglede kao da sam upravo priznala da živim s vukovima u šumi ili žrtvujem prvorođence. To me u mladosti malo pogađalo, ali danas se samo nasmijem, pogotovo ako je fora dobra. Jedan od mojih favorita je pitanje: „Znaš li recept za hostiju?“.
A stereotipi o marketingu? Najčešći je da samo sjedimo u uredu i igramo se sa „sličicama“, skupljamo lajkove i prodajemo maglu – to mi je uvijek hit. Iskreno, voljela bih da je upravo tako, ali ono što malo tko izvan marketinga zna jest da, iza npr. TV spota od svega 32“ stoji vojska ljudi, dugi, izrazito stresni radni dani (ponekad i noći). I ne, nije sve u „prodaji magle“, vrlo često radimo važne i korisne stvari. Poput naše nove kampanje.
B: Kako mamageriraš svakodnevicu? Opiši jedan dan sa Željkom Mojzeš koja je majka sina od 21 godinu, studirala je teologiju, sluša heavy metal i radi kao rukovoditelj marketinga drogerijskog lanca BIPA gdje upravlja timom raznolikih mladih ljudi, većinom žena?
Ž: Svaki dan je drugačiji, ali jedno je sigurno – nikad nije dosadno! Put do posla (i natrag) je „moje vrijeme“ koje najradije provedem u glasnom slušanju glazbe (trenutno su na repeatu Rammstein i Viagra Boys), a moj performance kao prateći vokal je neizbježan. U uredu me čekaju sastanci i dogovori s mojim timom. Marketing u Bipi je homogena zajednica osebujnih individualaca među kojima je jedino rivalstvo u tome tko će „baciti“ bolju foru. A kad zagusti - uvijek smo tu jedni za druge. I, da – većinom smo sve žene, a naša 2 muška člana su se toliko dobro uklopili da se šuška da im se i ciklus uskladio s našima (reče ona uz smijeh). Moj sin je sada dovoljno star da ne moram trčati za njim po kući, ali i dalje zajedno provodimo kvalitetno vrijeme, obično na koncertima (da, odgojili smo još jednog metalca!). Život balansiram negdje između sastanaka, dobrih koncerata, pub kvizova, neke trenutne hiper-fiksacije i „dubokih“ filozofskih rasprava u šarolikom društvu, koje uključuje i mojeg sina i supruga.
B: Ti nisi „tipična“ žena. Što to uopće znači? Što je zapravo "tipična" žena?
Ž: Stvarno, što to uopće znači? Netko tko voli roza boju i šopingiranje do iznemoglosti? Ta izjava, izgovorena možda nesvjesno ili u šali, odaje stav da su sve žene u nekoj kućici - predvidljive, da im nedostaje autentičnosti ili da su ograničene na neke nametnute atribute – emocionalne, iracionalne, nestabilne ili pak previše ambiciozne, favorizirajući pritom one koje su percipirane kao iznimke u usporedbi s tom imaginarnom masom "tipičnih" karakteristika. I upravo o tome govori naša nova kampanja #nepobjedive.
B: Što znači biti #nepobjediva?
Ž: Nepobjedive su sve žene koje se ne boje riskirati, vjeruju u sebe, pokazuju svoje pravo lice sa svim svojim snagama i slabostima. Biti nepobjediva znači i da radiš ono što voliš, bez da ti itko nameće što bi “trebala” ili “ne bi trebala” raditi. Također znači i da, kad te život zvekne, ti se digneš, otreseš prašinu i nastaviš dalje kao da se ništa nije dogodilo - to su ponekad životne „sitnice“ – „preživjeti“ ponedjeljak, raspravu s teleoperaterom i još uvijek uspjeti staviti večeru na stol, a ponekad su to velike životne odluke i borbe za koje je potrebno mnogo snage i odvažnosti. U suštini, to smo sve mi, samo nam je ponekad potreban mali podsjetnik.
B: Je li u Bipi sve tako ružičasto kao i vaša kampanja? Od kud inspiracija?
Ž: Ne bih rekla da je sve ružičasto, ali se trudimo da bude barem 50 nijansi ružičaste! Retail je izuzetno dinamična industrija, a BIPA je u specifičnoj fazi rasta i kao kompanija i kao brend. Iza nas su dvije izuzetno uspješne godine. To otvara prilike za nove projekte, aktivnosti i suradnje. Naša kampanja „Sve smo mi iste. #nepobjedive“ jedna je od najemotivnijih na kojima sam radila. Nisam pobornik brendova koji „dižu revolucije“, jer malo koji brend ima istinsku snagu ispuniti obećanja i ostati dosljedan tome. No, BIPA kao „ženska“ kompanija može bez zadrške zauzeti stav i pokazati da razumije, podržava i ohrabruje sve žene u njihovim svakodnevnim izazovima i „borbama“ jer upravo to i živimo – kroz naša individualna, intimna iskustva, ali i kroz korporativne vrijednosti. Sretna sam i zahvalna što smo u tome imali potporu naših Uprava u Zagrebu i Beču i time potvrdili da kao kompanija uistinu živimo rozo!
B: Misliš li da je žena ženi vuk?
Ž: Ova me izreka živcira jer sugerira da su žene automatski u rivalstvu. Ako se dvije žene ne slažu, to nije zato što su žene, nego zato što su ljudi s vlastitim mišljenjima, stavovima i vrijednostima. „Neslaganja“ u tom smislu pozdravljam, jer ona pokazuju strast prema poslu koji radimo, hrabrost da izrazimo svoje mišljenje, ali i priliku da dobijemo perspektivu drugačiju od vlastite te u konačnici potvrdu da smo stvorili okruženje u kojem je to ne samo prihvatljivo već i poželjno. „Vukove“ sam srela u oba spola, no ljudi kojima sam okružena potvrđuju da su takvi ljudi iznimka, a ne pravilo.
