Mijenjanje pelena je ritual koji ne diskriminira, svi roditelji ga trebaju savladati. Ipak, negdje između prve navale pelenskih maramica i neizbježnog „To nije bilo samo piš-piš!“ trenutka, dolazimo do zanimljivog pitanja: tko to zapravo češće radi? Mame? Tate? Ili oboje?

Danas se, realno, borimo za ravnopravnost u svim aspektima života, pa je i mijenjanje pelena postalo više od puke roditeljske dužnosti. Ono je danas simbol podijeljene odgovornosti, ali i stalna točka sukoba, šala i svih onih neizgovorenih očekivanja. 

Upravo zato, važno je o tome pričati jasno i glasno kako bismo izvukli van sve one neugodne misli koje držimo ispod površine nadajući se da će se riješiti same od sebe.

Što mijenjanje pelena govori o modernom roditeljstvu

Mame obično ulaze u igru mijenjanja pelena bez previše razmišljanja. Organiziraju se usput, a spremne su na najgore scenarije (doslovno, eksplozije pelena). Tate, s druge strane (čast iznimnkama) ne znaju otkuda krenuti kada se beba pokaka.

Upravo zato jedan od najčešćih scenarija izgleda ovako: mama mijenja pelene jer „to radi brže“, „tata ne zna kako“ ili zato što su se jednostavno navikli na takav raspored.

No, treba naglasiti kako mijenjanje pelena nije i ne bi trebalo biti samo zadatak kojeg se što prije treba riješiti, već ga trebamo gledati kao način povezivanja s djetetom.

S druge strane, tate, čak i oni koji su jednako uključeni u roditeljstvo, često se nalaze pod povećalom. Šale poput „Pazi da ga ne povrijediš!“ ili „Da vidimo možeš li ovo izvesti bez kaosa“ su uobičajene – i, ruku na srce, čak i malo ponižavajuće. Zato, mijenjanje pelena nije samo stvar organizacije, nego i komunikacije u odnosu.

Stručnjaci sugeriraju da roditelji trebaju jasno definirati podjelu odgovornosti kako bi smanjili stres i osjećaj preopterećenosti kod oba partnera.

Pelene i stereotipi

Pa kako onda to sve implementirati u praksi? Zapravo, vrlo jednostavno. Ako je tata s djetetom dok mama kuha večeru, mijenjanje pelena postaje njegov posao. Ako je mama s bebom dok tata obavlja shopping, lopta je na njenoj strani. Ključ je u ravnoteži, a ne u podjelama na muške i ženske zadatke.

Dakle, tate nisu pomoćnici u brizi za bebu/djecu. Oni su ravnopravni partneri. Isto tako, mame nemaju urođenu pelenašku supermoć. To je stvar prakse, a ne genetike. Kad ogulimo sve slojeve (ili pelene), mijenjanje pelena je samo metafora za širu temu – ravnopravnost u roditeljstvu. Pitanje tko to radi češće ili bolje, manje je važno od zajedničkog pristupa koji u prvi plan stavlja dijete, odnos i timski rad.

Tate, ne bojte se pelena. 

Mame, dajte im prostora da nauče i dajte im priznanje kad to odrade dobro. 

Na kraju dana, nije važno tko je mijenjao pelene. Važno je da ste zajedno odradili posao i da vaše dijete ima roditelje koji rade kao tim. Jer, realno, svi smo u istom timu.

Što kažu istraživanja?

Istraživanja pokazuju da je u posljednjih 20 godina uloga očeva u brizi za djecu značajno porasla. Prema istraživanju Pew Research Centra, 57 % očeva danas kaže da aktivno sudjeluju u svakodnevnim roditeljskim zadacima, uključujući mijenjanje pelena. Ipak, mame i dalje preuzimaju većinu tih zadataka – 76 % majki kaže da su one glavni nositelji kućanskih i roditeljskih obaveza.

Jedna od studija otkrila je da, iako očevi danas preuzimaju više roditeljskih odgovornosti nego ikad prije, mame još uvijek obavljaju većinu svih zadataka vezanih uz njegu djece, uključujući mijenjanje pelena. Očito je da napredak postoji, ali ne jednako u svim kućanstvima.

Još jedan zanimljivi zaključak pokazalo je i istraživanje provedeno od strane Pew Research Centra, koje kaže da očevi koji su ravnopravno uključeni u roditeljstvo izvještavaju o višem stupnju zadovoljstva obiteljskim životom. Doduše, i dalje se bore s društvenim predrasudama i stereotipima, ali kao i u svemu, stvar je u osobnom stavu i percepciji. 

Dakle, mijenjanje pelena uopće nije sporna tema dok god u partnerskom odnosu postoji volja za učenjem, međusobnim pomaganjem i poštovanjem, kao i želja za sudjelovanjem u roditeljskim obavezama i aktivnostima. 

Bez obzira radilo se o kupanju, odvoženju i dovoženju u vrtić i iz njega, ili o nečemu trećem, nikada ne smijemo zaboraviti komunicirati i zajedno raditi na boljoj organizaciji svakodnevnih obaveza.

Izvor naslovne fotografije: Pexels