Ova rečenica nekima je možda sama po sebi razumljiva i svjesni su da zanemarivanjem sebe, svojih potreba i želja, rade nešto pogrešno. S druge strane, postoje i oni kojima je vrlo teško u životu sebe staviti na prvo mjesto jer smatraju to sebičnim (a sebičnost je, učili su nas od malih nogu, loša osobina). Tko je u pravu i tko u vašem životu mora doći na prvo mjesto?
Može li sebičnost biti i vrlina?
Naravno da ćete, pogotovo ako ste mama ili tata, potrebe i želje svog djeteta staviti na prvo mjesto i to će vam biti najbitnije. Ipak, mislite li da je bitno da smo i mi sami sebi ponekad prioritet? Jer ako jesmo, i to je jedna vrlina koju učimo svoju djecu, jer oni oponašaju nas. Ako ponekad odbijete napraviti uslugu prijatelju ili članu obitelji, ako nemate vremena (ili volje, što je isto u redu), znači li to da ih manje volite, cijenite ili da vam nisu bitni? Ne bi trebalo biti tako. Jer koliko god želimo biti tu za druge, prvenstveno trebamo biti tu sami za sebe.
Zašto nam je toliko teško staviti sebe na prvo mjesto, a raditi sve ostalo kako bi ugodili drugima? Ako se nalazite u ovome, možda ste i vi people pleaser.
Kako se dogodi da potrebe drugih dođu prije vaših?
Postoji mnogo razloga zbog kojih možemo postati people pleaser – osoba koja radi sve da bi ugodila drugima. Ponekad je to neka trauma iz djetinjstva – vršnjaci su vas maltretirali i radili ste sve kako bi im se svidjeli i kako bi prestali. U nekim slučajevima, to je toksična atmosfera u obitelji ili odrastanje u nasilnoj okolini. I u tom slučaju radimo sve kako bi ugodili drugima, kako bi im se “umilili”, kako bi nas više voljeli i cijenili ili kako nas ne bi ni primjetili.
Sve su to neka iskustva (ponekad traume) koje nosimo sa sobom i koje, nekada nesvjesno, preslikavamo na naš odrasli život i odnose. Ali zaboravljamo činjenicu da se odrasli život po mnogočemu razlikuje od onoga koji smo imali kao djeca, da je teret koji nosimo sam po sebi puno veći i teži, da imamo više obaveza, više toga što nas muči, više stvari za koje smo odgovorni i samim time, teret ugađanja drugima je teži i na nas ostavlja teže posljedice.
Također, kako se mijenjamo mi, tako se mijenja i naša okolina i ljudi koji nas okružuju. U odrasloj je dobi puno lakše imati zdravi i zreli odnos u kojem smo sigurni reći sve što mislimo i osjećamo i zato je besmisleno dopustiti da nam neki obrazac ponašanja iz djetinjstva upravlja odraslim životom. Ipak, ponekad se teško u odrasloj dobi suočiti s time da moramo mijenjati neke obrasce za koje smo “naučili” da su naši, a zapravo su puno dalje od onoga što i tko smo zapravo mi.
Ponekad nije dobro biti (pre)dobar
Dobro se dobrim vraća, još jedna stvar koju su nas učili i u koju osobno vjerujem. Ali ne kaže se predobro se predobrim vraća. Nekad i dobrota treba imati granicu, ako njome gazite sebe. I tu treba naglasiti da dobro ili dobrota možda nije baš najbolji odabir riječi, jer jedno je biti dobra osoba, a drugo je raditi sve i ne biti autentična/an i svoj/a. To nas može dovesti do toga da kamufliramo našu prirodnu osobnost i ponašanje, što se u sociologiji i psihologiji naziva još i maskiranje osobnosti, a to tek može imati negativne utjecaje na nas, našu percepciji sebe i naposljetku, naše zdravlje.
Moguće je uvažavati druge dok uvažavamo sebe. Moguće je biti tu za druge, ali istovremeno i biti tu za sebe. Što se događa kad to nije slučaj i kad “mi” prestanemo biti bitni sami sebi?
Posljedice people pleasinga
Ako smo često u nekom stadiju gdje potiskujemo svoje emocije, želje i svoju stvarnu, autentičnu osobnost, to može dovesti do dugoročnih zdravstvenih problema poput depresije, anksioznosti, iscrpljenosti, lošeg sna, burnouta, pojačanost stresa pa čak i srčanih problema ili visokog krvnog tlaka, u slučajevima kada stvari odu baš predaleko.
Naučite sebe da je u redu reći ne, ne mogu ili ne želim. To ne znači da će vas ljudi u vašem životu manje cijeniti, a ako i hoće, onda znate da je vjerojatno problem u njima. Oni važni će razumjeti da ste i vi bitni, kao i vaše želje, a oni koji to ne razumiju vam nisu ni bitni, kao ni njihovo mišljenje.
Kako prepoznati da ste osoba koja previše ugađa drugima
The Telegraph je kratko i jasno sročio 10 točaka koje vas stavljaju u isti koš s ljudima koji su people pleaser i to su redom ove:
- Stavljate potrebe i mišljenja drugih ispred svojih
- Teško vam je reći ne pa se često uhvatite u koštac s poslovima koje ne želite raditi
- Dopuštate drugima da iskorištavaju vaš pristupačan pristup
- Ne iznosite svoje mišljenje i nemate čvrste stavove
- Smatrate suočavanje sa situacijom zastrašujućim i izbjegavate ga
- Često se ispričavate (i kad treba i kad ne treba)
- Oponašate ponašanje drugih kako biste se uklopili
- Neodlučni ste i osobine vođe su vam strani pojam
- Zatvoreni ste i potisnuti jer ne možete biti svoji
- Ogorčeni ste jer duboko u sebi znate da vas drugi lako iskorištavaju
Kako se iskopati iz rupe konstantnog udovoljavanja drugima
Za početak, bitno je osvjestiti da radite sve kako bi zadovoljili druge, a ne sebe jer jednom kada to osvjestite, tek onda možete početi mijenjati obrasce ponašanja i shvatiti zašto i kako vam se dogodilo da upadate u takve situacije te znati da niste vi krivi za to.
I još jedna bitna stvar – niste sebični ako se zauzmete za sebe, ako kažete što mislite ili želite, ako kažete ne. Ništa od toga ne čini vas lošom osobom.
Ponovno izgradite svoje samopoštovanje – jednom kada osvjestite svoju vrijednosti i drugi će se prema vama početi ponašati drugačije. Neće više očekivati da napravite sve što vas traže. Istina na početku će možda biti šokirani jer će se morati naviknuti na novu verziju vas, koja stavlja sebe na prvo mjesto.
Psihodinamska i sistematska terapeutkinja Simone Bose na to gleda kao na balans dvije stvari:
"Radi se o ravnoteži – intenzivna sebičnost ili pretjerano ugađanje nas vodi u ekstremna područja i obično ne završi dobro. Uvijek potičem svoje klijente da polako počnu uvoditi promjene. Vježbajte biti sigurniji u sebe i reći ne kada vas uvuku u radnje koje ne želite raditi."
Ali i upozorava na sljedeće:
„U početku će vaša promjena djelovati zastrašujuće, čak i neugodno za vas same, ali važno je sjesti s tim neugodnim osjećajem i ne gurati ih od sebe. Ako je vaša promjena blag proces, smatram da možete tolerirati tu neugodu. Ako se želite promjeniti, morate prihvatiti tu nelagodu koju osjećate prilikom promjene vašeg ponašanja i naučiti se nositi s njome.“
Važno je osvjestiti da niste agresivni ako ste deklarativni i da niste sebični ako su vam vaše želje i potrebe bitne. To koliko poštujete sebe izravno utječe na to koliko će vas drugi cijeniti.
Izvor naslovne fotografije: Pexels