Roditeljstvo u 21. stoljeću, s naglaskom na dvostruku karijeru, prenatrpane rasporede i stalnu borbu za ravnotežu između posla i obitelji, već je dovoljno zahtjevno. Dodajte tome trenutke kad se roditelji međusobno ne slažu – poput onog trenutka kad mama odbije djetetovu molbu, a tata odluči biti heroj dana i kaže "da". I voila! Stvoren je savršeni recept za zbunjenost djeteta, frustraciju jednog roditelja i tihu pasivno-agresivnu borbu između odraslih. Mi smo se zapitali što točno stoji iza ovog fenomena u odgoju i kako ga zapravo prevladati.

Rodne uloge ili što kad tata prekrši mamine zabrane?

Tradicionalno, majke su u društvu često percipirane kao strože i odgovornije za disciplinu, dok očevi preuzimaju ulogu zabavljača i onih koji "spašavaju stvar". Ovaj stereotip, ukorijenjen u društvenim normama prošlih generacija i dalje se zadržava u mnogim suvremenim obiteljima, iako u suptilnijem obliku. Prema istraživanjima, roditelji često nesvjesno reproduciraju obrasce ponašanja iz vlastitog djetinjstva, čak i ako su svjesni njihovih negativnih aspekata.

No, problem se ne svodi samo na rodne uloge. Razlike u pristupu mogu proizlaziti iz različitih osobnosti, vrijednosti ili stupnja uključenosti u svakodnevni život djece. Tata koji nije bio prisutan kad su donošene druge važne odluke možda neće razumjeti širu sliku maminog "ne" i odluči popustiti samo kako bi izbjegao konflikt.

Očevi i emocionalni rad

Često zanemarena dimenzija roditeljstva je i emocionalni rad potreban za odgoj djece. Taj rad uključuje prepoznavanje i odgovaranje na dječje osjećaje, organizaciju aktivnosti i osiguravanje emocionalne povezanosti. Iako se tradicionalno smatrao majčinom domenom, emocionalni rad sve više postaje dio očinskog repertoara. 

Ipak, mnogi očevi osjećaju se nepripremljenima za emocionalne aspekte roditeljstva jer nisu stekli te vještine u vlastitom djetinjstvu. Dok neki s entuzijazmom prihvaćaju ovaj izazov, drugi se bore s osjećajem nesposobnosti, što može izazvati dodatnu napetost unutar roditeljskog odnosa. Ova napetost postaje očigledna kada očevi, svjesno ili nesvjesno, potkopavaju odgojne odluke svog partnera kako bi se emocionalno povezali s djecom.

Zašto je dosljednost ključan dio odgoja?

Kad dijete shvati da jedno "ne" može postati "da" ako dovoljno dugo pokušava ili se obrati pravom roditelju, otvara se prostor za manipulaciju. Psiholozi upozoravaju da nedosljednost u roditeljskim odlukama može narušiti djetetovo razumijevanje granica, ali i povjerenje u roditelje. Djeca su iznimno perceptivna i brzo uočavaju tko je "stroži" roditelj, što može rezultirati lošijom dinamikom unutar obitelji.

Istraživanja pokazuju je da nedosljedna disciplina povećava rizik od emocionalnih problema kod djece, uključujući anksioznost i nisku razinu samopouzdanja. Kad djeca ne znaju što mogu očekivati, gube osjećaj sigurnosti koji je ključan za njihov razvoj.

Zašto moderni roditelji često padaju u ovu zamku?

Zaposlenost i nedostatak vremena

Roditelji koji su prezaposleni često osjećaju krivnju jer ne provode dovoljno vremena s djecom. Stoga, kad dobiju priliku, popuštaju kako bi se osjećali bliže djetetu, često ignorirajući dugoročne posljedice.

Različiti stilovi odgoja

Jedan roditelj može vjerovati u čvrste granice, dok drugi smatra da dijete treba slobodu da istražuje. Ove razlike često nisu dovoljno raspravljene prije dolaska djeteta, što može dovesti do sukoba kad se teorija sudari s praksom.

Društveni pritisak

U doba društvenih mreža, roditelji su pod stalnim pritiskom da izgledaju zabavno, podržavajuće, prisutno. Ovaj pritisak može rezultirati impulzivnim odlukama koje idu protiv njihove stvarne intuicije.

Kako pronaći zajednički jezik?

Ulog je velik. Dosljednost (ili njen nedostatak) ima dalekosežne posljedice. Djeca uoče miješane signale brže nego što možete reći „Nema deserta prije večere“. Ono što na prvi pogled izgleda kao manji nesporazum, može oblikovati njihovo shvaćanje granica, povjerenja i poštovanja. A za roditelje, povlačenje uloga između disciplinskog redara i „zabavnog roditelja“ nije samo iscrpljujuće, nego je pokazatelj dubljih izazova u partnerstvu, komunikaciji pa čak i vlastitom identitetu.

No, ovo nije pitanje traženja krivca. Ovo je stvar postavljanja teških pitanja: kako dvoje ljudi, s različitim odgojem, vrijednostima i roditeljskim filozofijama, može pronaći zajednički jezik? Kako ostati usklađen kad ih kaos modernog života vuče na tisuću različitih strana? I, možda najvažnije, kako osigurati da njihove odluke – i one „da“ i one „ne“ – služe većem cilju odgajanja otporne, empatične i uravnotežene djece?

Prvo i najvažnije, roditelji trebaju prepoznati da su tim. Djeca trebaju vidjeti roditelje kao jedinstven, zajednički projekt kako bi razvila zdrav osjećaj sigurnosti i povjerenja. No, kako to postići u stvarnom životu?

Komunikacija je ključna. To uključuje otvorene razgovore o roditeljskim stilovima, zajedničke odluke o granicama i spremnost da se sasluša druga strana. 

Važno je i rješavati nesuglasice daleko od djece. Ne samo kako bi se izbjegla zbunjenost, već i kako bi se modeliralo zdravo rješavanje konflikata.

Djeca trebaju stabilnost, a ta stabilnost dolazi od roditelja koji djeluju kao tim. Kada mama i tata šalju jedinstvene poruke, dijete osjeća sigurnost i razvija povjerenje. No, roditelji se često nađu u sukobu jer su usmjereni na različite prioritete. Možda je jedan roditelj sklon popustljivosti dok drugi više inzistira na disciplini. Umjesto da to vide kao problem, roditelji trebaju prepoznati da se njihovi različiti stilovi mogu nadopunjavati ako se pravilno usklade.

Djeca uče promatrajući. Ako roditelji pokažu da znaju surađivati, čak i kada se ne slažu, djeca će naučiti kako konstruktivno rješavati sukobe. Umjesto da dijete vidi "pobjednika" i "gubitnika" u roditeljskim raspravama, trebaju vidjeti da mama i tata rade zajedno za obiteljsko dobro.

Moderni roditelji suočeni su s izazovima koji zahtijevaju više od intuicije i instinkta – trebaju svjesno i namjerno graditi partnerstvo u roditeljstvu.

Odgovorno roditeljstvo nije natjecanje u kojem jedan roditelj ima glavnu riječ, a drugi samo slijedi; to je zajednička misija u kojoj oboje doprinose svojim snagama. Zajedničke odluke, uz međusobnu podršku i poštovanje, omogućuju djeci stabilnost, a roditeljima osjećaj zajedništva i ispunjenja.

Na kraju dana, kad se sve rasprave o discipliniranju ili pravilima povuku, ono što ostaje je obitelj.

Izvor naslovne fotografije: Pexels