Broj ljudi koji su u manjoj ili većoj mjeri doživjeli anksioznost iz dana u dan je sve veći. Puno slučajeva anksioznosti prođe “ispod radara”, ljudi ju pripišu nečem drugom i samim time se ne nose s njom kako treba. Sigurno je i velik broj vas doživio neke negativne emocije koje biste okarakterizirani kao oblik anksioznosti ili ste se našli u razgovoru s nekim za koga vjerujete da je anksiozan ili to tvrdi sam za sebe. Naravno, u nekim slučajevima ne radi se o dijagnosticiranoj anksioznosti, ali svejedno trebamo biti pažljivi prema ljudima koji nam se povjere da se osjećaju loše i pokušati im pomoći. Često se dogodi da, želeći im dobro, zapravo napravimo kontra efekt. Zato je bitno educirati se.

Riječi poput “trgni se”, “nije to tako strašno” ili “ma ne pretjeruj” mogu biti razlog da se osoba još više zatvori u sebe i da svoje emocije više ne dijeli s vama, a ni s drugima i da joj, samim time, bude još teže. 
Bilo da se radi  baš o dijagnosticiranoj anksioznosti, depresiji ili nekom drugom sličnom problemu, ili samo o lošoj epizodi u nečijem životu, bitno je znati kako im biti podrška. 

Anksiozne misli

Kada govorimo o anksioznim mislima koje uglavnom muče ljude, uvijek govorimo o “što ako” situacijama. Anksiozne misli su u velikom slučaju strah od neke moguće potencijalne situacije, koje će vama kao slušatelju možda zvučati bizarno, ali to nikada ne biste smjeli pokazati ili reći. U takvoj situaciji, osoba koja pati od anksioznosti osjeća se još gore i još se više zatvara u sebe.  Te misli osobu često sprječavaju u normalnoj životnom funkcioniranju i interakciji s ostalima. Sve je podređeno tim negativnim emocijama koje osjećaju i teško se baviti bilo čim drugim. Anksioznost nisu samo misli, to je i nemogućnost spavanja, glavobolje uzrokovane neprestanim razmišljanjem, problemi s koncentracijom i još mnogo različitih simptoma. 
 

Kako bi bili nekome podrška, prvi je korak razumjeti ili barem pokušati razumjeti kroz što osoba prolazi. Zbog toga nam je bio potreban ovaj maleni uvod prije no što se bacimo na savjete.

Aktivno slušanje – čujem i razumijem

Kada nam netko priča o problemima s kojima se nosi, naša instinktivna reakcija je dati savjet. U ovom slučaju to baš i nije najbolji način. Osobe koje muče njihove anksiozne misli, uglavnom žele samo da ih saslušate i pokažete razumijevanje, traže vašu empatiju. To ne znači da ćete poticati njihove negativne misli, nego više da ćete parafrazirati ono što su vam rekli i pitati ih jeste li dobro razumjeli što ih muči ili tišti. Tako će osjetiti potrebnu podršku s vaše strane, osjetit će da ih razumijete i da validirate njihove osjećaje.

Budite uz njih u fazi katastrofizacije

Katastrofizacija je razmišljanje “što ako” i zamišljanje najgore moguće situacije. “Šef ne pozvao na razgovor, sigurno sam nešto zabrljao/la, sigurno ću dobiti otkaz.”
U ovakvoj situaciji prvo se ponudite da im pomognete. Ako odbiju, ne možete im biti podrška u tom trenutku jer još nisu u fazi gdje su otvoreni za to, ali ako pokažu interes da im pomognete, prva stvar je da ih potaknete da dišu duboko i postavite im neka pod pitanja koja bi ih mogla smiriti. Primjerice, “otkuda ti ta informacija, kako si to zaključio, da se tvom prijatelju događa ista situacija, što bi mu predložio” i slično. Još jedna dobra taktika je pitati ih jesu li se već našli u sličnoj situaciji kao sada i kako su tada reagirali. Velika je vjerojatnost da im je taj osjećaj poznat i ovim pitanjem ćete ih usmjeriti da počnu razmišljati kako su već prebroditi fazu katastrofizacije te da koriste iste alate i sada.

Umirite ih i preusmjerite njihovu energiju

Doktorica Nina Polyne savjetuje da osobu usmjerite prema tome da duboko diše i da ju pitate gdje u tijelu fizički osjeća anksioznost. Ako im duboko disanje preteško pada probajte neku alternativnu metodu koja će im zaokupiti misli. 

Jedna od dobrih metoda je 3-3-3 (osoba mora navesti tri stvari koje trenutačno vidi, čuje i pomaknuti tri dijela svog tijela). Apsolutno sve što je bilo kakva distrakcija, može biti od velike pomoći ljudima koje muče anksiozne misli ili napadi.

Izbjegavajte toksičnu pozitivnost

Always look at the bright side of live ovdje ne funkcionira. “Sve će biti u redu, fokusiraj se na pozitivno u svom životu”. Ove i slične fraze nikako ne pomažu ljudima koji su anksiozni i kojima je teško na stvari gledati neutralno, a kamoli pozitivno. 
To je kao da osobi koja je depresivna kažete, nemoj biti tužan. Ne pomaže, a u nekim situacijama čak i odmaže. Tako da, izbjegavajte takav narativ.
 

Slavite i male korake

Ako osjetite da osobu jako muče misli o budućnosti, dalekoj ili bliskoj, potaknute ju da vam ispriča koja bi bila idealna životna situacija za njih i zajedno razlučite koji bi bilo neki najmanji korak prema tom idealu. Ovdje se možete poslužiti i marketinškom metodom vezanom za 
određivanje ciljeva - SMART (cilj mora biti specifičan, mjerljiv, realističan, ostvariv i vremenski određen). Ovakva struktura može im uliti dozu povjerenja u njihov plan i smiriti anksiozne misli. 
Potaknite ih na male korake u životu i dajte im do znanja da su i to svojevrsne pobjede.

Pomognite im u pronalaženju dodatne podrške

Navele smo neke bazične stvari koje možete svakodnevno raditi kako bi osobama s anksioznošću barem malo olakšali svakodnevicu. Ipak, koliko god htjeli pomoći, vi niste stručnjak. I zato je uvijek poželjno da osobu potaknete da potraži stručnu pomoć, odnosno da krene s terapijom. Predložite im kognitivno-bihevioralnu terapiju koja se pokazala kao dosta učinkovita za nošenje s anksioznošću. 
Isto tako, treba voditi računa da biste mogli čak i usporiti njihov vlastiti napredak, ako postane previše involvirani u njihove načine nošenja s anksioznošću. Ne smiju se previše oslanjati na vas. 
Nikada osobu nije dobro tjerati na terapiju, već ju nekim pitanjima potaknuti da razmišlja o terapiji sama, a da ne osjeća da ju osuđujete ili da mislite da je “zrela za terapiju”.

Stvari koje nikako ne raditi

Kako postoje neki savjeti za pomoć, tako postoje i stvari koje nikako ne biste trebali raditi ili govoriti osobi koja pati od anksioznosti. Primjerice, nije dobro stalno s njima razgovarati o njihovoj anksioznosti, stavljati na njih pritisak ili očekivati da se promjene nakon jednog vašeg razgovora. Isto tako, nemojte im govoriti nešto u stilu “ti si jednostavno samo anksiozna osoba, nemoj o tome razmišljati”, “i ja sam nekada anksiozan nije to ništa strašno”, ili “ma nemaš ni zašto biti anksiozan”. Sve to na njihova leđa stavlja još veći teret i osjećaju se neshvaćeno.

Podrška u bilo kojem smislu te riječi

Ponekad ćete osobi koja pati od anksioznosti pomoći tako da ju samo saslušate, ponekad da ju izvedete na zrak, da pokrenete neku temu kako bi joj skrenuli pažnju na nešto drugo. Puno je scenarija moguće u ovakvim situacijama, ali najbitnije je da im pružite barem jedan oblik potrebne potpore i da ne krivite sebe ako u tome niste idealni, morate zapamtiti da niste stručnjak, ali ako je anksiozna osoba ipak dio vašeg života, nije na štetu da se educirate o načinima kako im pomoći.  

Izvor naslovne fotografije: Pexels