Za početak, odmah u glavu. Jeste li se ikada našle u sličnoj situaciji?

POV: 7:45 ujutro. Suđe od doručka još je na stolu, vaš petogodišnjak traži druge čarape, jer ove koje ste vi našle jednostavno nisu adekvatne za srijedu u vrtiću, a vi istovremeno tražite druge čarapice dok pokušavate odlijepiti zasušeno ljepilo s robota napravljenog od kutije od cipela za školsku akciju recikliranja vaše osmogodišnjakinje (vrsta školskog projekta i razlog tantruma mogu varirati). Kaos. Ali, slatki, ekološki osviješteni kaos. 

No čak i u svoj toj zbrci postoji smisao jer kao obitelj pokušavate živjeti malo lakše – za ovaj planet.

I trudimo se uvrstiti održivost u svakodnevni život i male stvari jer uistinu vjerujemo da održivost počinje kod kuće. Točnije – počinje u malim ručicama koje pomažu složiti školsku užinu, razvrstati rublje ili baciti koru od banane u kompost. Slažete se?

Zašto djecu uopće učiti o održivosti?

Iskreno? Klimatske promjene, plastika u oceanima, gubitak bioraznolikosti – sve to zna biti zastrašujuće. No kada djecu učimo održivosti, ne prenosimo im samo znanje o recikliranju. Učimo ih vrijednosti: odgovornosti, poštovanju, empatiji i snalažljivosti. A to su vrijednosti koje ih oblikuju u svjesnije odrasle osobe.

Studija objavljena 2022. u Research Gate-u pokazala je da djeca koja su izložena održivom ponašanju unutar kućanstva razvijaju pozitivan stav prema okolišu koji traje i kad odrastu. Dakle – ono što danas radimo, ima dugoročan učinak.

A dobra vijest? Ne mora biti komplicirano, ni naporno. Vjerujte mi, ne izrađujemo sami krpe od organskog pamuka, niti uzgajamo kokoši u dvorištu (iako sam to nekoliko puta ozbiljno guglala na internetu). Riječ je o malim, zabavnim i ponovljivim koracima koji održivost čine dijelom svakodnevice.

Krenite od onog što im je blisko i opipljivo

Djeca ne reagiraju na duga predavanja. Ali itekako vole oponašati nas. Jedan od najlakših načina kako ih naučiti održivosti je – neka vide da je mi živimo. I neka sudjeluju.

1. Kupovina: ambalaža je važna

Počnite s nečim jednostavnim – kupovinom namirnica. Moja osmogodišnjakinja voli birati voće i povrće, a tada joj postavljam pitanja: “Koje ćemo jabuke uzeti – ove zamotane u plastiku ili ove koje možemo staviti u našu platnenu vrećicu?” Pustim nju da odluči, a to joj je kao mala igra.

Možete im zadati i “misiju bez plastike”: neka broje koliko proizvoda ste izbjegli kupiti zbog ambalaže. Nagrada? Mogu izabrati crtić za filmsku večer. Misije su hit među klincima.

2. Kompostiranje: gadljivo, ali zabavno

Zvuči čudno, ali kompostiranje je djeci jako zanimljivo. Moj petogodišnjak (da, onaj s tantrumom s početka članka) je bio jako ponosan kad je prvi put bacio koru od banane u naš kuhinjski komposter. “Sad hranimo crve, je l' da mama?”

Osim što kompostiranjem smanjujemo otpad, djeca kroz to uče kako priroda funkcionira. Ako nemate vrt, postoje male posude za kompost koje stoje na kuhinjskom pultu, a u nekim gradovima postoje i javna mjesta za odlaganje biootpada. Bonus: manje smeća i manje neugodnih mirisa.

3. Odjeća: zamjena umjesto šopinga

Brza moda ozbiljno zagađuje okoliš, a djeca brzo prerastu odjeću. Počela sam s drugim mamama iz vrtića razmjenjivati odjeću. Štedi se novac, manje se baca, a djeca vole kada čuju: “Ove traperice su prije bile od Mile.” Odjeća dobije priču – a priče ostaju.

4. Energija: neka budu “inspektori struje”

Djeca vole biti zadužena za nešto. Dajte im zadatak da budu kućni “inspektori svjetla” ili “kapetani vode”. Kad uhvate nekoga da ostavi upaljeno svjetlo ili vodu koja nepotrebno teče – dobiju bod. I eto igre koja uči važnoj navici.

5. Zero waste kutak u sobi

Zajedno napravite mali kutak u njihovoj sobi s kutijom za papiriće, poklopce, kartončiće, tkanine i druge materijale koji se mogu iskoristiti za likovne projekte. Nauče da otpad ne mora biti “smeće”, već materijal za stvaranje.

Održivost neka bude zabavna, ne zastrašujuća

Znam, lako se preplašiti kad čitamo vijesti o klimatskoj krizi. Ali kod djece treba njegovati nadu i akciju, a ne strah. Ne želimo ih preopteretiti, već im dati osjećaj da mogu nešto napraviti.

Umjesto “Oceani su puni plastike”, bolje reći: “Danas ćemo pomoći moru tako da koristimo naše boce za višekratnu upotrebu.” Samo malo drugačiji ton – i odmah je prihvatljivije.

A kada smo već kod mora i plastike, sjećam se da sam kao dijete sa svojom mamom uvijek prvo “počistila” plažu na koju smo došli kada bi negdje ljetovali. Izabrale smo neki sweet spot, ali prije uživanja i igranja u plićaku, uvijek smo navukle naše rukavice i izdvojile 10 minuta da pokupimo smeće s plaže. I dan danas mi je to ostala preslatka uspomena u glavi. I danas tek shvaćam koliki je utjecaj imala na mene. 

I naravno – rukotvorine! Radili smo hranilice za ptice od starih tetrapaka, hotele za kukce od rola papira, sadili cvijeće za pčele u starim kutijama od jaja. Održivost postaje kreativnost.

Još nekoliko jednostavnih trikova

Ovdje s vama dijelim još par sitnica koje smo uveli u naše kućanstvo, a dobro je za okoliš i ne zahtjeva neke prevelike promjene u načinu života. 

• Zamjena vrećica za sendviče: umjesto jednokratnih, koristimo silikonske ili one od pčelinjeg voska.
• Knjižnica umjesto webshopa: uglavnom posuđujemo knjige umjesto da ih kupujemo - manje otpada, manje troška. Naravno, tu i tamo i kupimo neku koja nas baš oduševi.
• “Igraonica igračaka”: rotiramo igračke i razmjenjujemo ih s prijateljima.
• Hodanje i bicikliranje: umjesto auta, vikendom sjednemo na bicikl pa zapičimo do Jaruna.
• Mini vrt na prozoru: na prozorskom staklu sadimo bosiljak ili mentu i učimo djecu odakle dolazi hrana. A i učimo ih odgovornosti (da se sjete zaliti biljku).

Mali podsjetnik za nas eko mamagere

Ne moramo biti savršene. Ja to sigurno nisam. Nekad zaboravimo platnene vrećice, nekad popustim i kupim one sokiće u tetrapaku. Ali cilj nije savršenstvo – cilj je trud i mali koraci koje radimo svaki dan.

Djeca nas gledaju, upijaju naše navike, ponašanja, ponekad i stavove. Kad vide da biramo održive opcije, počinju i sama pitati, istraživati. Počinju se osjećati kao dio rješenja -a to je, in our book, baš moćno.

Održivost nije samo spašavanje planeta – radi se o oblikovanju ljudi koji će ga naslijediti. A mi, kao mame, tete, sestre i žene u zajednici, imamo priliku usmjeriti te male ručice prema zelenijoj, boljoj budućnosti.

Možda vam kuhinja miriši po kompostu. Možda pod kaučem pronađete višekratnu vrećicu punu mrvica. Ali vjerujte – vrijedno je.

Ne odgajamo samo djecu. Odgajamo buduće čuvare Zemlje.

I to je nasljeđe vrijedno svakog dodatnog koraka, svake zabrljane kutije za reciklažu i svakog jutra u potrazi za onim savršenim čarapama za neku tamo srijedu u vrtiću.

Izvor naslovne fotografije: Pexels