Talijani imaju izraz koji se ne može doslovno prevesti, a da pritom ne izgubi pola svoje ljepote. Zato je važno napisati ga (i izreći) u originalu: Il dolce far niente. 

No što to zapravo znači? 

Taj talijanski izraz zapravo opisuje slatkoću nečinjenja. Govori o užitku koji leži u tome da ne radite ništa. Ali važno je naglasiti da to nije zato što ste lijeni ili jer ste od nečega odustali, nego zato što ste odlučili da je jedan trenutak života vrijedan više od još jedne obavljene obaveze. Za nas Mamagere, ovo zvuči gotovo revolucionarno.

Paradoks modernog života možda se najbolje vidi upravo ovdje: nikada nismo imali više tehnologije koja nam štedi vrijeme, a nikada nismo imali manje vremena.

Kada je odmor postao razlog za grižnju savjesti?

Čini li se i vama kako se vrijednost čovjeka danas često mjeri brojem sastanaka, pročitanih e-mailova, zatvorenih projekata, prijeđenih koraka na pametnom satu i činjenicom da je kalendar toliko pretrpan da nema mjesta ni za kavu? 

Pa kako smo došli do toga da je odmor počeo biti sinonim za sram i nešto što se šaptom izgovara?

Dok razmišljamo o tome, pokušajte napraviti mali eksperiment. Sjednite na balkon ili terasu, bez mobitela, bez knjige, podcasta, televizije i osjećaja da biste mogli usput odgovoriti na nekoliko mailova.

Koliko dugo možete izdržati ne radeći ništa dok sjedite u tišini? 

Pet minuta? Deset? Većina ljudi osjetit će nelagodu mnogo prije nego što istekne deset minuta. I to nije zato što ne vole mir, nego zato što smo odgojeni vjerovati da svaka praznina mora biti ispunjena.

Ako ne radimo, trebali bismo učiti. Ako ne učimo, trebali bismo trenirati. Ako ne treniramo, trebali bismo planirati. Ako ne planiramo, trebali bismo barem biti produktivni u odmoru.

I tako nastaje fenomen koji psiholozi nazivaju krivnjom zbog odmora. Odmaramo, ali ne uspijevamo odmoriti.

Što kaže znanost? 

Jedna od najvećih zabluda modernog društva jest da je odmor suprotnost produktivnosti. No, neuroznanstvenici tvrde upravo suprotno. 

Istraživanja pokazuju da tijekom razdoblja odmora mozak nije isključen. Aktivira se takozvana default mode network, mreža regija mozga povezanih sa samorefleksijom, kreativnošću, obradom iskustava i planiranjem budućnosti.

Dakle, upravo kad izgledamo kao da ne radimo ništa, naš mozak često obavlja jedan od svojih najvažnijih poslova. Povezuje uspomene, rješava probleme, stvara nove ideje.

Razmislite i o ovome: nije slučajno što najbolje ideje dolaze pod tušem, tijekom šetnje ili dok gledamo kroz prozor vlaka. Mozak voli prostor, a mi mu ga sve rjeđe dajemo.

"Il dolce far niente" nije lijenost

Najveća vrijednost ovog talijanskog izraza nije u prijevodu, nego u pitanju koje nam postavlja:

Kad ste posljednji put sjedili bez osjećaja da biste trebali raditi nešto korisnije?

Istina je pomalo ironična. Cijeli život jurimo za srećom kao da je skrivena iza sljedeće promocije, većeg stana ili još jednog uspješno odrađenog projekta, a Talijani već stoljećima ponavljaju nešto što zvuči gotovo nepristojno u svijetu opsjednutom produktivnošću.

Oni vjeruju kako je ponekad sasvim dovoljno sjesti na klupu, promatrati kako se sunce spušta iza krovova, slušati cvrčke ili smijeh vlastitog djeteta i ne raditi apsolutno ništa. Ne zato što ste odustali od života, nego zato što ste ga napokon prestali odgađati.

Upravo u tome leži prava ljepota filozofije “il dolce far niente”.

Dopustimo sebi živjeti bez osjećaja da svaku sekundu moramo opravdati jer najdragocjeniji trenuci rijetko su oni u kojima smo postigli najviše. Najčešće su to oni u kojima smo, barem na trenutak, bili potpuno prisutni.

Izvor naslovne fotografije: Pexels