Sreća. Ta moćna riječ kojom nas bombardiraju sa svih strana. Filozofi su je analizirali, influenceri je monetizirali, a moderna kultura je pretvorila u nešto što se mora postići, mjeriti i uspoređivati. Ako nisi sretan, nešto s tobom nije u redu. Ako nisi u konstantnom stanju euforije, ne živiš život kako treba. A što ako je cijela ta priča o sreći zapravo… precijenjena?

U svijetu u kojem su hustle culture i self-care postali dvije strane iste medalje, ideja sreće često služi kao valuta kojom se trgovci snovima bogate. Ali što ako sreća nije krajnji cilj? Što ako je samo nuspojava – i to ona koju ne možemo forsirati?

Hedonistička traka za trčanje

Problem sa srećom, odnosno s time kako je danas doživljavamo, je taj što smo je sveli na privremeni osjećaj ugode. Psiholozi tvrde da je naš problem uopće konceptualizacija sreće jer ona nije stalno stanje, nego trenutni osjećaj koji dolazi i prolazi.

U knjizi The Happiness Hypothesis, Jonathan Haidt uspoređuje sreću s trakom za trčanje. Naime, čim postignemo ono što smo htjeli, naš mozak se resetira i traži nešto novo. To je poznato kao hedonistička adaptacija.

Psiholozi to objašnjavaju fenomenom u kojem se brzo naviknemo na pozitivne promjene i vraćamo na svoju defaultnu razinu sreće. Drugim riječima, kupiš novi auto, na početku si oduševljen, ali za nekoliko mjeseci to postane samo još jedan predmet u tvom životu. Isto vrijedi za posao, vezu, pa čak i velike životne prekretnice.

Umjesto da stalno lovimo taj osjećaj euforije, korisnije bi bilo prebaciti fokus sa sreće na nešto dublje – smisao. Viktor Frankl, poznati psihijatar i autor knjige Čovjekovo traganje za smislom, tvrdio je da ljudi ne trebaju sreću, nego razlog zašto ustati ujutro. Istraživanja potvrđuju da su ljudi koji traže svrhu, umjesto instant sreće, dugoročno zadovoljniji i otporniji na životne izazove.

Industrija sreće

Ne možemo pričati o sreći, a da ne pričamo o tržištu. Industrija mentalnog zdravlja i osobnog rasta danas vrijedi milijarde. Obećava jednostavne trikove, pet koraka do boljeg života, tehnike zahvalnosti i vizualizacije koje će nas “dovesti do cilja”. No, postoji jedan problem: sreća nije cilj. Nije nešto što možeš postići i onda zauvijek zadržati.

Štoviše, recentna istraživanja pokazuju da preveliki fokus na sreću može imati suprotan efekt. Studija objavljena u časopisu Perspectives on Psychological Science otkrila je da ljudi koji opsesivno jure sreću često doživljavaju više stresa, anksioznosti i nezadovoljstva životom. Zašto? Zato što se uspoređuju s nerealnim standardima, misle da su neuspješni ako nisu konstantno “ispunjeni” i zapravo propuštaju ono što im se događa u stvarnom vremenu.

Sreća se danas prodaje u svim oblicima – u knjigama za samopomoć, na seminarima, u aplikacijama za meditaciju, čak i u gurmanskim veganskim kuglicama s datuljama i matchom. Od malih nogu nas uvjeravaju da ćemo biti sretni kad završimo faks, kad dobijemo posao, kad se vjenčamo, kad kupimo stan, kad dobijemo povišicu… I tako unedogled.

No, problem nije u sreći samoj. Problem je u kapitalizaciji sreće. 

I tako… dok trčiš za srećom, ona ti bježi.

Zašto sreća nije krajnji cilj?

Profesor psihologije Daniel Kahneman, dobitnik Nobelove nagrade, objasnio je da većina ljudi nije ni sposobna točno odrediti što ih čini sretnima, a kamoli trajno održavati taj osjećaj. Jer sreća je fluidna, nestabilna, a ponekad i nebitna.

Ono što nam stvarno donosi dugoročno zadovoljstvo nije sreća u onom instagramski filtriranom smislu, već smisao. A smisao često dolazi s neugodnim emocijama – sumnjom, izazovima, frustracijom.

No, ako sreća nije krajnji cilj, što je? Psiholozi tvrde da postoje dublje vrijednosti koje su daleko održivije:

• Otpornost. Život je kaos. Bol, neuspjesi i stres su neizbježni. Fokus na otpornost pomaže nam da ih prebrodimo, umjesto da jurimo iluziju stalne sreće.
• Znatiželja. Ljudi koji ostaju znatiželjni i otvoreni za nova iskustva često nalaze radost u procesu, a ne samo u ishodu.
• Smisao. Studije pokazuju da ljudi koji se posvete nečemu većem od sebe (bilo to obitelj, zajednica, umjetnost ili posao koji vole) osjećaju dublju ispunjenost od onih koji samo traže sreću.
• Prisutnost. Umjesto da razmišljamo jesmo li dovoljno sretni, možemo naučiti biti prisutni u trenutku i uživati u onome što već imamo.

Ne, sreća nije mit. Ali nije ni čarobni cilj koji, kad ga jednom dostignemo, ostaje zauvijek. Umjesto da je uporno jurimo, možda je bolje naučiti živjeti u neizvjesnosti, ponekad biti nesretni, ponekad frustrirani, ali istovremeno stvarati nešto što ima smisla.

Dakle, ako osjećaš da nisi stalno sretan, to je dobra vijest. To znači da si ljudsko biće. A to je već samo po sebi dovoljno.

Izvor naslovne fotografije: Pexels