Kad vodite vlastiti biznis, godišnji odmor često zvuči kao mit. Uvijek ima još jedan mail, još jedan sastanak, još jedna excel tablica koja ne može čekati. Ali ove godine sam, nakon puno godina, odlučila uzeti pošteni godišnji odmor. I ne, ne pričam o “dvije noći u apartmanu, laptop na stolu, ja na telefonu”, nego o onom pravom, s isključenim notifikacijama.

I tako smo završili u – Istralandiji.

Kad mama postane megafon

Ako ste mama, znate već scenarij. Dođeš na najveselije mjesto na svijetu i tvoja uloga je – megafon. “Rio, jesi gladan?”, “Rio, ne skači na glavu!”, “Riooo, jesi ti to sam otišao na tobogan?!”

U jednom trenutku sam shvatila da ću vjerojatno biti nominirana za Guinnessa u disciplini najviše puta izgovoreno ime na kvadratnom metru. Ali znate što? Nije mi smetalo. Jer svaki put kad sam viknula, Rio je bio negdje između delirija sreće i još jednog bacanja u pjenu u bazenu.

Gusarski dvorac i hobotnica koja pljuje vodu

Prvo smo završili u Pirate Castle & Pirate Lagoon. Zamislite dvorac, gusarski brod, prskalice i ogromnu hobotnicu koja baca vodu – ukratko, mali dječji raj. Reći ću samo da sam bila apsolutno presretna što sam ga mogla gledati kako se igra satima, a da mi nije došao s onim čuvenim: “Mamaaa, dosadno mi je…”.

Kad se umorio od gusarenja, prebacili smo se na Mini Surf – četiri blaga tobogana gdje se osjećao kao “veliki dečko” jer se spuštao sam. Naravno, suprug je morao testirati i adrenalinske tobogane (jer kako će znati je li sigurno za dijete, naravno).

Mama u Family Poolu – trenutak za sebe

A onda – moje malo iznenađenje. Uvijek mislim da na obiteljskim izletima nema šanse da mama ulovi trenutak mira. Ali u Family Poolu, dok su Rio i tata trenirali “tko će brže na Crazy Hillsu”, ja sam se doslovno zavalila uz hidromasažu nakon aerobica u bazenu. Čak sam na par minuta uspjela pustiti mozak da šuti – bez poslovnih planova, bez Excel tablica, bez “šta ćemo kuhati za večeru”. Samo ja, voda i osjećaj da je okej pustiti sve drugo.

Business lekcija iz tobogana

Da, čak i na godišnjem odmor ne mogu skroz isključiti svoj biznis-mindset. Ali, znate što sam shvatila gledajući Rija kako se penje na svaki tobogan, pa se spušta i vraća natrag? Djeca su mali poduzetnici. Nema straha od rizika, samo uzbuđenje. Penju se opet i opet, čak i ako padnu ili ih pošprica kanta hladne vode. Možda bismo i mi odrasli trebali češće tako – skočiti, probati, nasmijati se i opet stati u red.

Zašto Istralandia ulazi u naš obiteljski plan

Zaključila sam da Istralandia nije samo hrpa bazena i tobogana, već cijeli mali svijet – od animacijskih programa, pjena partyja i gastro programa do sitnica koje roditeljima puno znače: sigurnost, čistoća, organizacija. Čak i parking (samo 3 eura za cijeli dan, thank you very much) i mogućnost da nađeš kutak za predah čine ogromnu razliku kad si s djetetom na ljetovanju.

Nakon ovog iskustva, mislim da će Istralandia postati naša obiteljska tradicija. Jer koliko god uživala u miru kućice negdje na moru i tišini, shvatila sam da postoji nešto posebno i u ovakvom aktivnom odmoru. Jer svaka mama je najsretnija kad je njeno dijete sretno – a Rio je bio u deliriju od svakog novog nagiba i visine tobogana.

Odmor za dušu (i srce)

I tako, između “Riooo, jesi gladan?” i mog malog bijega u hidromasažu, dobila sam nešto što se zove pravi godišnji odmor. Onaj gdje se smiješ, dišeš punim plućima i znaš da si na mjestu gdje je svima dobro – i klincima, i tati, i mami.

A meni, koja stalno balansiram milijun uloga, Istralandia je pokazala da je balans moguć. Da se možeš i igrati i odmarati, i vrištati i šutjeti - sve u jednom danu.

I da, vidimo se opet sljedeće ljeto.

Izvor naslovne fotografije: Istralandia