Vjerujemo da vam se već milijun puta dogodilo da sjednete na kauč, spremni napokon malo smiriti misli, a vaš mozak baš tada odluči pustiti reprizu svih mogućih neugodnih situacija iz prošlosti, popis stvari koje niste stigli obaviti i scenarije za buduće katastrofe? Welcome to the club. Za sve nas koji smo pokušali meditirati samo da bismo završili još više frustrirani, postoji dobra vijest: možda nije do vas, nego do mindfulnessa.
Što je mindfulness?
U svojoj srži, mindfulness je jednostavan koncept. Riječ je o svjesnoj prisutnosti u trenutku, bez osuđivanja vlastitih misli ili osjećaja. Iako je duboko ukorijenjen u budističkoj tradiciji, populariziran je na Zapadu kroz sekularne prakse koje obećavaju smanjenje stresa, povećanje fokusa i bolju emocionalnu ravnotežu.
Je li mindfulness precijenjen?
U teoriji, mindfulness zvuči kao odgovor na naše svakodnevne borbe s ubrzanim tempom života, no istovremeno taj pojam koji obećava mir i prisutnost u trenutku, dolazi u atraktivnom pakiranju aplikacija s umirujućim glasovima, joga instruktora koji nas uvjeravaju da "sve počinje s disanjem" i beskonačnih članaka o njegovim prednostima. Unatoč tome svemu, mnogi od nas i dalje imaju um koji ne prestaje juriti, frustraciju jer "ne radimo to kako treba" i osjećaj da nas ovaj trend više pritišće nego oslobađa.
Mindfulness, u svojoj srži, nije loša ideja. Biti prisutan, svjestan svojih misli i osjećaja, bez osuđivanja – tko to ne bi želio? Ali pretvoriti tu filozofiju u industriju vrijednu milijarde dolara, zapravo uklanja ono što je mindfulness prvotno trebao biti: jednostavan način povezivanja sa sobom.
Istraživanja su pokazala da mindfulness doista može imati koristi, poput smanjenja stresa i povećanja fokusa. Ali također postoje granice. Dr. Willoughby Britton, istraživačica na Sveučilištu Brown, upozorava da mindfulness nije uvijek koristan za sve i da može čak povećati tjeskobu kod nekih ljudi. Mindfulness nas tjera da se suočimo s vlastitim mislima, a ako ste usred kaosa ili dubokih emocionalnih rana, to nije uvijek ugodno.
Kad mindfulness postane problem
Danas nam „na svakom ćošku“ prodaju ideju da ćemo pronaći unutarnji mir. No, niste jedini ako vam se čini da je ideja prisutnosti u trenutku ponekad više marketinška fraza nego stvarna pomoć. Jer danas svi vjeruju u mindfulness, prakticiraju ga i meditiraju svakoga jutra, ali i dalje pucaju po šavovima u trenucima dok telefon ne prestaje zvoniti, mailovi se gomilaju, a netko na društvenim mrežama baš sad objašnjava zašto je naš izbor mlijeka u kavi upitan. Mindfulness zvuči sjajno na papiru, ali u stvarnosti, često nas tjera da se osjećamo još gore jer ne uspijevamo postići to mitsko stanje zen smirenosti.
No, prije nego se osjetite krivima jer ne možete izdržati 10 minuta u tišini, znanost ima objašnjenje. Naš mozak nije dizajniran da miruje. Evolucijski, stalna mentalna aktivnost bila je ključna za preživljavanje – mozak je stalno skenirao okolinu za prijetnje i prilike. To što ne možete usporiti misli nije slabost, nego dokaz da vam mozak radi upravo ono za što je stvoren.
Alternativni i realniji pristupi za smirenje uma
Ako mindfulness nije za vas, to ne znači da nema nade. Ključ je u pristupima koji prihvaćaju vaš um takav kakav jest (neuredan, brz i kaotičan) i koriste te kvalitete za stvaranje mira na drugačiji način.
Usmjeravanje energije kroz akciju
Um ne voli prazninu. Umjesto da pokušavate zaustaviti misli, pokušajte ih preusmjeriti na nešto aktivno i produktivno. To može biti kuhanje, šetnja ili čak vođenje dnevnika. Prema neuroznanstvenici Wendy Suzuki, fizička aktivnost pomaže smiriti um jer aktivira hormone sreće poput dopamina i serotonina, dok istovremeno smanjuje razinu stresa. Stiže sezona vrtlarenja. I to može biti vrlo terapeutski.
Prihvaćanje nemira
Što ako vam kažemo da ne morate usporiti misli? Umjesto da se borite s vlastitim umom, promatrajte ga. Što vam vaše misli pokušavaju reći? Ovo nije pasivno odustajanje, nego aktivna znatiželja koja može smanjiti njihov intenzitet.
Fokus na mikro trenutke
Umjesto da sjedite u tišini 20 minuta i osjećate se kao da umirete od dosade, tražite mir u malim trenucima. Šalica čaja bez mobitela. Pogled kroz prozor bez potrebe da nešto analizirate. U tim mikro pauzama um se prirodno smiruje jer nema pritiska da mora postati miran.
Kako dodatno brinuti o svom umu?
Umjesto da se oslanjamo isključivo na mindfulness kao lijek za preopterećeni um, možda bismo trebali preispitati što uopće znači briga o sebi. Nešto tako jednostavno kao spavanje često je zapostavljeno, unatoč tome što stručnjaci neprestano upozoravaju da je kvalitetan san ključ za mentalno zdravlje.
Zatim, slično tome - kretanje. Mnogi žive u uvjerenju da brinu o sebi samo zato što odu u teretanu. No, ne radi se tu samo o "moram ići u teretanu". Stvar je puno dublja. Primjerice, i obična šetnja prirodom često ima veći učinak od forsiranja meditacije.
Također, možda je najvažniji aspekt brige o umu nešto što mindfulness ponekad zanemaruje: zajednica. U svijetu u kojem su svi povezani putem društvenih mreža, dok istovremeno padamo u zamku pandemije usamljenosti, razgovor s prijateljem ili dijeljenje obroka s obitelji može biti revolucionarno. To su trenuci koji ne zahtijevaju aplikaciju ili vodiča. Oni nas jednostavno podsjećaju da smo ljudi.
Mentalni mir nije samo za one koji su već sve sredili, poslove, odnose, financije. To nije nešto što treba osvojiti ili zaraditi. On je uvijek tu, čeka da ga pronađemo, ispod slojeva stresa i buke. Na način koji nama osobno najbolje odgovara.
Izvor naslovne fotografije: Pexels