Otvorili ste Instagram, i evo ga – još jedan motivacijski citat. "Budi najbolja verzija sebe", "Vjeruj u sebe i sve će se ostvariti." Super. A što ako ne vjerujete u sebe? Što ako vam je dan koma, klijent vas je upravo izribao na sastanku, dijete vam je prolilo sok po laptopu, a jedino u što vjerujete je da vam treba dupli espresso i malo mira?

Samopouzdanje nije mantra. Nije nešto što si možemo samo izgovoriti ispred ogledala i puf – odjednom smo sigurni u sve što radimo. To je mišić koji se gradi, kao i u teretani. Ali umjesto da dižemo utege, mi dižemo sebe – iz neugodnih situacija, iz sumnje, iz uspoređivanja s drugima. I umjesto jeftinih citata, evo što stvarno funkcionira.

Za početak, prestanite čekati "pravi trenutak"

Ljudi vole vjerovati u mit da će jednog dana "biti spremni". Da će jednog jutra ustati i magično se osjećati sigurnima u svaku odluku, svaki razgovor, svaki korak. Istina? Taj dan neće doći. Samopouzdanje se ne pojavljuje niotkuda, ono dolazi iz akcije.

Znate li tko ima samopouzdanja? Onaj tko je već radio ono što vi tek planirate. Poduzetnik koji je već odradio deset prodajnih sastanaka. Majka koja je preživjela tri neprospavane noći i zna da će preživjeti i četvrtu. Ponekad je jedini način da postanemo sigurni u nešto – da to napravimo i vidimo da smo i dalje živi.

Ljudi vas ne gledaju onoliko koliko mislite da vas gledaju

Koliko ste puta stajali ispred ormara, analizirajući svaki detalj odjeće jer "što će ljudi misliti?" Ili ste previše razmišljale o nečemu što ste rekle prošli tjedan jer "možda je zvučalo glupo"? No, istina je da su ljudi previše zauzeti sobom da bi toliko razmišljali o vama.

Fenomen poznat kao "spotlight effect" dokazuje da precjenjujemo koliko nas drugi primjećuju. Studije pokazuju da ljudi upola manje obraćaju pažnju na nas nego što mi mislimo. Drugim riječima, dok vi sjedite i secirate svoju socijalnu interakciju do najsitnijeg detalja, drugi su već zaboravili da ste uopće bili tamo.

Kad shvatite da niste glavni lik u tuđim pričama, odjednom vam se otvara cijeli svijet slobode:

• Možete pričati pred ljudima bez da se gušite u vlastitoj nesigurnosti.
• Možete nositi ono što želite bez straha da će vas netko osuđivati.
• Možete riskirati, raditi greške i učiti bez da se zamrznete od straha pred tuđim pogledima.

Sve ono što mislite da drugi primjećuju – vašu nervozu, loš dan, nespretan pokret – oni vide kroz filter vlastitih problema, obaveza i misli.

Fake it, but actually make it

Možda ste čuli frazu "fake it till you make it". Ali trik je u tome da ne glumite samopouzdanje, nego da se ponašate kao netko tko ga već ima.

Ne trebate čekati da osjetite samopouzdanje prije nego što djelujete. Znanost to potvrđuje. Psihološki princip poznat kao "behavioral activation" kaže da naše ponašanje utječe na naše emocije, a ne samo obrnuto. Drugim riječima, ako se ponašate kao netko tko ima samopouzdanje, vaš mozak će to s vremenom prihvatiti kao činjenicu.

Harvardovo istraživanje pokazalo je da čak i uspravno držanje i otvoreni govor tijela mogu smanjiti razinu kortizola (hormona stresa) i povećati testosteron (hormon povezan sa samopouzdanjem).

Ne, ne trebate se pretvoriti u vuka s Wall Streeta i zauzimati stav u sobi kao da ste glavni šef. Ali hodajte uspravno. Govorite malo sporije. Prestanite dodavati "samo" i "možda" u svoje rečenice. Razlika je ogromna.

Naučite cijeniti male pobjede

Svi mi neprestano tražimo veliki, filmski trenutak koji će nam dati osjećaj sigurnosti, ali pravo samopouzdanje dolazi iz malih dokaza koje skupljamo svaki dan. Kada odradimo težak razgovor. Kada napišemo dobar mail. Kada odemo u teretanu iako nam se nije dalo. Svaka sitnica se računa.

Ne trebate čekati da osvojite svijet. Samopouzdanje dolazi iz toga da vidite – i vjerujete da možete osvajati svoj mali kutak svaki dan.

Radi, griješi, ponovi

Motivacijski citati su kao instant juha, brzo se konzumiraju, ali nas ne hrane stvarno. Pravi trik nije u tome da samo vjerujemo u sebe, nego da radimo stvari unatoč tome što ne vjerujemo.

Samopouzdanje ne dolazi iz ponavljanja mantri pred ogledalom. Ne dolazi iz vizualizacije ni afirmacija. Ne dolazi čak ni iz toga da nam drugi govore koliko vrijedimo. Ono dolazi iz akcije. 

Strah je signal za akciju, ne za povlačenje

Mozak ne voli nesigurnost. Evolucijski gledano, programirani smo da izbjegavamo situacije koje bi mogle biti rizične. Problem je što ne razlikujemo realnu opasnost od obične neugode i zbog toga jednako reagiramo na predavanje pred 50 ljudi i na napad divlje životinje.
Zato nam se dlanovi znoje kad šaljemo mail koji nam je važan.
Zato odgađamo stvari koje želimo jer se bojimo da ćemo "ispasti glupi".

Ali strah ne znači da nešto ne možemo. Znači samo da je mozak u stanju pripravnosti. Jedini način da ga uvjerimo da nismo u opasnosti jest da se suočimo s onim što nas plaši. I to se ne događa kroz razmišljanje, nego samo kroz iskustvo.

Pobjednici ne čekaju da se strah povuče kako bi djelovali. Oni znaju da je strah dobar znak da smo na rubu nečeg važnog. Strah i uzbuđenje su gotovo isti osjećaji u tijelu, razlika je samo u interpretaciji. Zato, sljedeći put kad osjetite nervozu ili nesigurnost, recite sebi: “Ovo je samo moj mozak koji me pokušava zaštititi. Idem vidjeti što se dogodi ako ga ignoriram.”

Dakle, zaboravite citate. Krenite.

Izvor naslovne fotografije: Pexels